Aber silni i presilni gram heroina

U BiH se godišnje proda najmanje šest tona heroina (Reuters)

  Piše: Arduana Kurić

Aberečke!

Avertude!

Aber koga ćete?!

Aber silnog i presilnog Adnana!

Potom se silni i presilni Adnan, nasilnije što može, zatrči prema onima koji su ga tražili. Ukoliko se ne uspije probiti kroz vezane ruke suprotne ekipe, postaje dio te ekipe.  I to je, otprilike, sva filozofija te igre. Ali, Aberečke-Abertude nije bila naivna igra za djecu.

Ona je zahtijevala ozbiljnu fizičku aktivnost, duboku koncentraciju i maksimalnu predanost. Nesvjesno smo učili i pravila timskog rada. Tim je u svakom trenutku morao znati ko je najbrži, ko je najjači, ko je najglasniji. Bilo je znoja, vriske, ljutnje, suza i puno smijeha. Naša je ulica živjela.

Grč u želucu

Mahala mog djetinjstva danas ima više djece nego onda kada sam ja u njoj rasla. Ali u njoj više niko ne igra Aberečke – Abertude, ili Ćorabake, ili Gonje.

Danas u mojoj mahali djeca umiru od heroina. Umiru i u vašoj, ili onoj ulici tik do vaše. Rijetke su one koje su „čiste“. Kako znam?  Ne znam, ali se bojim da sam u pravu.

Prema procjenama bh. policijskih agencija i institucija zaduženih za skrb o narkomanima, u BiH se godišnje proda najmanje šest tona heroina!

Hej, tona!!! Heroina?!

Heroinski ovisnici u prosjeku dnevno troše od jedan do dva grama. Koliko onda imamo samo heroinskih ovisnika?! Procjene su oko 15.000, ali ta se brojka, logično, ne slaže s podatkom o količini koja se godišnje proda u zemlji.

Jasno je to i ovima koji su radili istraživanja i procjene, pa su lijepo naveli kako se sumnja da je broj ovisnika i deset puta veći od onog procijenjenog. To već ima smisla. Odnedavno imamo i uspostavljen sistem epidemioloških pokazatelja vezanih za zloupotrebu droga.

Imate grč u želucu?

Ja sam ga imala dok sam čitala ove podatke, imam ga i dok ovo pišem.

Generacije i generacije mladih ljudi su uništene. Kažem mladih, jer među ovisnicima sigurno nema generacija naših roditelja. Ili su vrlo rijetki.

S druge strane, među ovisnicima imamo masu osnovaca. Jedan tekst iz magazina Dani o dilerima koji operiraju po osnovnim školama objavljen je još 2001. godine. Dakle, stara je vijest da higijeničarke metu šprice iz toaleta u osnovnim školama.

Da, jedan dio od tih šet tona heroina ide za ovisnike u osnovnim školama.

Ako heroinski ovisnici u prosjeku troše gram do dva heroina, a jedan gram na crnom tržištu košta od 25 do 40 eura, pitam se i ko to finansira?

Svojim, posuđenim, otetim ili ukradenim novcem ovisnici moraju platiti svoj gram. Dileri ne praštaju.

Odrubljene glave

U Meksiku često osvane vijest o desecima ljudi odrubljenih glava, uz pojašnjenje da je riječ o narko obračunima. Ovdje se ne obračunavaju. Posao im cvjeta. Policijske procjene govore i o tome da se za onih šest tona heroina utrži oko 200 miliona eura.

A gdje su ostale droge?

U isto vrijeme u policijskim akcijama u protekloj godini smanjena je količina zaplijenjenog herona. Policija tek povremeno pronalazi kokain.

Kako je moguće da kroz državu procilkulira šest tona heroina, a da policija svega nekoliko puta u godini zaplijeni po nekoliko kilograma?!

Kako je moguće da djeca redovno plaćaju za nove doze od svojih džeparaca za užinu?

Zagnjurili smog lave u pijesak i nadamo se da se to neće desiti u našoj kući. A, kažu sve počinje u kući.

U onoj u kojoj se odavno nije gledalo u oči svoga djeteta, u kojoj se čudno ponašanje pravda pubertetom, nestanak novca iz novčanika ličnom rasijanom rastrošnošću, u kojoj se raskidaju rodbinski i prijateljski odnosi nakon što ovi naglas primijete da se s djetetom nešto dešava.

Sve počinje u domovima u  kojima su oči širom zatvorene.

O izazovima roditeljstva u takvim okolnostima razgovaram jutros uz kafu s bratom. Kažem mu kako ću djecu da uključim na sve moguće vanškolske aktivnosti.

“Ima da ih zaposlim, glavu da ne dižu”, kažem mu ja. “Na treninge će oni. Sport  razvija pozitivan odnos prema životu, a steći će i dobar kružok prijatelja!”

“Ili upoznati dilera trenera”, prekine me on.

Priča o poznaniku

Njegova priča o poznaniku koji je heroinski ovisnik više od deset godina, a koji radi kao trener u jednoj sportskoj školi, potpuno me dotukla.

Nakon više od sat vremena ćutanja i gledanja u rub fildžana, predložila sam da pozovemo djecu iz mahale i pokažemo im kako se igra Aberečke-Abertude.

I uradili smo to! Doduše pristali su samo neki klinci do sedam godina. Ja sam sjedila na klupici sa strane i zatvorenih očiju slušala njihovu vrisku i smijeh, silno, presilno želeći da doze iz onih tona zaobiđu našu mahalu.

Izvor: Al Jazeera