Al-Nakba – palestinska katastrofa

Nakba označava događaje iz 1948. godine, kada je više od 700.000 Palestinaca protjerano i pobjeglo iz svojih domova (Al Jazeera)

Piše: Naida Mandić

Rawan Damen sam upoznala prije nešto više od dvije godine, putem maila. Ako se to može upoznavanjem zvati. Javila se da skrene pažnju na neke filmove Al Jazeere Arabic, za koje je mislila da bi mogli biti interesantni našoj publici.

Naš prvi kontakt bio je formalan. Zovem se tako i tako i zbog tih i tih razloga mislim da trebate pogledati filmove na linkovima ispod. Pisala je tada meni nepoznata osoba. Hvala za mail i sugestije, jednako formalno sam odgovarala, ne znajući je li Rawan žensko ili muško ime, što nije bilo ni važno u tom trenutku. Engleski, srećom, ne poznaje rod kao naš jezik. Važno je jedino bilo da su filmovi sa liste bili oni na koje smo kolega Đani i ja već “bacili oko”. Time se Rawan, neovisno o spolu, nominirala za potencijalno pouzdanog savjetnika.

Veliki broj dokumentarnih filmova producira se unutar Al Jazeera Networka i na svakom od kanala posebno, pa su smjernice na koji od projekata posebno treba obratiti pažnju veoma važne u poslu.

Nekoliko mjeseci nakon formalnog kontakta upoznat ćemo se i lično. Tako počinje naše druženje kroz opsjednutost dokumentarnim filmom, poslom i kompanijom za koju radimo, kroz kulturološke razlike i sličnosti koje nas povezuju. Nikad nije rekla da je iz Palestine. Nikad nije rekla da je odrasla u Ramallahu. Nikad nije rekla da je veći dio života provela gledajući i prolazeći kontrolne punktove. To sam saznala od drugih.

Maj 1992.

Sredina je mjeseca. Rat je počeo, ali mi to još ne znamo. Situaciju u kojoj smo s početka zovemo “pucanje”. Valjda je, kad te zadesi, riječ rat teško prevaliti preko usta. Kao tumor.

Već skoro mjesec nismo izašli iz podruma. Žene i djeca. Muškarci čuvaju ulaz u haustor. Čika Mišo, komšija sa šestog sprata, ima dva trofejna pištolja sa po sanžerom metaka. Naslijedio ih je od oca, koji je bio vojno lice. Jedan daje mom ocu. Komšinica s drugog, teta Ljerka imala je lovačku pušku. Zaostavština nedavno umrlog muža, pasioniranog lovca. Daje je muškarcima koji čuvaju stražu. I još jedan komšija ima pušku, tandžaru. U svom vlasništvu. Pitam roditelje kako to da čika Adnan ima pušku, zašto? Odgovaraju – zato što on nije normalan.

U svakom slučaju, to je arsenal oružja kojim se naš haustor u Ulici Salvadora Aljendea, u sarajevskom naselju Dobrinja, nada odbraniti od napada Jugoslavenske narodne armije, čiji MIG-ovi ovih dana paraju nebo i probijaju zvučne zidove.

Bilo mi je devet godina, pa ne pamtim tačno koji je majski dan u kalendaru bio, ali pamtim podrumski hodnik širine metar i po u kojem živimo tih dana. Pamtim miris vlage, klupa na kojima spavamo. Sreća pa rat komšiju Kemu zateče u gradnji kuće. Daske od šalovanja služe nam odlično.

Ne pamtim kako smo saznali, ali pretpostavljam da neko od muškaraca dotrčava u podrum i javlja nam. Transporter JNA krenuo je prema našoj zgradi. Svako nek’ se zaključa u svoj podrum. S vratima od malo kvalitetnijeg kartona, prostorija metar i po sa metar i po bila je opskrbljena policama, teglama, zimskim gumama… mama, sestra i ja, možemo samo stajati. Nema prostora za bilo kakve manevre. Ispod donje police kutija za krompir. Mama hitro kuje plan – sakrit će nas u kutiju. Ako uđu, naći će samo nju. Dok nas na silu i bezuspješno pokušava ugurati u kutiju, suze joj klize ispod naočala. U očaju ponavlja: “Kako ne možete stat’?!”

Maj 1948.

Rawan ne priča o sebi, o svom odrastanju pod opsadom. Ona ima posve drugačiji pristup događajima koji su zadesili nju i njen narod. Ona traga za uzrocima dalje u historiju, istraživanjem dokumenata, traganjem za nikad objavljenim arhivskim snimcima, potragom za pravim sagovornicima. Sklapa hronologiju dešavanja u Palestini daleko prije 1948. godine, izučava događaje iz prošlosti i pokušava ih razumjeti. Povezuje i slaže u dokumentarni film.

“Al-Nakba – palestinska katastrofa” serijal je od četiri epizode koji donosi historiju i hronologiju protjerivanja Palestinaca i formiranje države Izrael. Nakba na arapskom jeziku znači katastrofa. U arapskom svijetu taj termin označava događaje iz 1948. godine, kada je više od 700.000 Palestinaca protjerano i pobjeglo iz svojih domova. Dan Nakbe obilježava se 15. maja svake godine, u znak sjećanja na te događaje.

Kad se spomene rat i opsada, u mojoj glavi to znači da negdje majka pokušava sakriti djecu u jedva metar široku kutiju kako bi ih spasila. Nažalost, rat ima još mnogo oblika. Podjednako zlokobnih. Rat se dugo sprema i dugo traje… čak i nakon što “pucanje” prestane. Jer, rat je uvijek katastrofa.

Serijal “Al-Nakba – palestinska katastrofa” na Al Jazeeri možete gledati petkom, od 2. maja, u 17:00 sati

Izvor: Al Jazeera