Ameri su najbolji, ali sačekajmo nedjelju

Đorđević za Teodosića kaže da on na Mundobasketu 'jednostavno igra košarku' (FIBA)

Piše: Slobodan Šarenac

A sada da pokažemo ko smo i šta smo… Ako ne mi i ako ne sada, a ko drugi i kada?

Ovo su samo neke od motivacionih poruka koje je stručni štab reprezentacije Srbije ispisivao košarkašima na tabli u sali za sastanke u hotelima u Sloveniji tokom prošlog Evropskog prvenstva.

Sada, međutim, menadžer tima Nebojša Ilić ne želi da otkrije nove načine motivacije, ali evidentno je da su oni dali veće i bolje rezultate nego 2013. godine. Srbija je u Španiji napravila prvoklasno iznenađenje i plasirala se u polufinale Svetskog kupa.

Da li biste pre ovog šampionata pomislili da ekipa sa Jovićem, Birčevićem, Štimcem, Simonovićem i Katićem može da dostigne ove visine? Dobar deo ovih košarkaša je imao veću minutažu ovog leta igrajući za reprezentaciju nego prošle sezone u svojim klubovima.

Srbija je u Španiji napravila prvoklasno iznenađenje i plasirala se u polufinale Svetskog kupa.

Nikako ne želimo da umanjimo znanje i umeće pomenutih košarkaša, ali zbog nekih od njih javnost u Srbiji je bila sklona tvrdnjama pre ovog prvenstva da će se ekipa selektora Aleksandra Đorđevića vratiti kući odmah posle prvog kruga mečeva u grupi u Granadi.

“Kriv” je, znači, slektor, koji je posložio kockice u ovom i ovakvom timu i doneo Srbiji plasman među četiri najbolje ekipe na svetu. On to, međutim, odbija da prizna, tvrdeći uporno da sve najviše zavisi od igrača. Na pitanje šta je uradio Milošu Teodosiću te ovo sada nije plejmejker sa greškama od pre nekoliko sezona, već potpuno “nov” Teodosić, koji je unapredio svoj talenat, Đorđević odgovara: “Zaista neme veze sa mnom. Nisam mu ništa uradio. On jednostavno igra košarku…”

‘Uzmite im sve’

Đorđević i dalje mudro odbija da se preko medija “obračuna” sa onima koji mu nisu mnogo verovali pre puta u Španiju i najavljivali propast, a bilo ih je mnogo, previše. Danas ga svi oni obožavaju. “Nema potrebe to da komentarišem. Možda nisu znali ni kada smo otputovali na Prvenstvo”, kaže selektor.

Đorđević je “kriv” i za Bogdanovićevu dobru igru, i “trojke” koje je ubaciovao iz velike daljine, sa “druge planete”, kad god je zatrebalo. “Kriv” je i za povratak Raduljice u top formu i u nacionalni dres, kao i za još pregršt dobrih stvari koje je utkao u ovu selekciju, a o čijim konačnim dometima još uvek mudro ćuti.

Imponuje način na koji je Srbija prešla preko Grčke u osmini finala. Loš sistem takmičenja doveo je do toga da ekipa koja ostvari svih pet pobeda u prvom delu po grupama, poput Grčke ovog puta, nakon jednog kiksa može odmah otići kući. Ali, kako Grcima, tako i ostalima, a Srbija ovoga puta nije imala razlog da kuka nad takvom sudbinom.

Odavno je dokazano da ne igra ime i sastav na papiru, već se o košarkaškoj veličini potvrda dobija samo na parketu.

Podizanje forme iz meča u meč bilo je evidentno kada su u četvrtfinalu prosto sa parketa počistili Brazil, na kraju sa čak 28 poena razlike. Rapsodija košarke na parketu Dvorane sportova u Madridu. Prštalo je po Brazilcima sa svih strana. Ekipa koja je na ovaj šampionat došla zahvaljujući specijalnoj pozivnici, a ne kroz kvalifikacije, u kojima je zabeležila neuspeh, pred početak je od stručnjaka svrstavana među prva tri favorita za medalje. Ali, odavno je dokazano da ne igra ime i sastav na papiru, već se o košarkaškoj veličini potvrda dobija samo na parketu.

Srbija kao da je sledila motiv Sparte iz filmskog hita 300, kada kralj Leonida pred bitku govori: “Ne dajte im ništa, a uzmite im sve!” Zbog sličnosti sa većinom bradatih Spartanaca, Miroslav Raduljica je mogao odigrati ovu ulogu. Upitan da li je brada deo trenda, startni centar Srbije kaže: “Brada nije stvar trenda, već stanja uma i svesti. Možda će meni brada pomoći na terenu kao Samsonu duga kosa. Ja sam moderni Samson, od sada me možete zvati Braduljica.”

Španci su ‘propali u zemlju’

Već smo govorili o pravljenju teorija zavere, u čemu je srpski narod jedan od najboljih na svetu. Kao što smo pomislili da će Francuzi da puste Iran da ih pobedi u grupi kako bi eventualno izbegli Španiju u četvrtfinalu, i ka tamo usmerili Srbiju, tako se ovoga puta akcenat baca na sudije predstojećeg polufinala u Madridu.

Tako su, izuzev argentinskog arbitra Alehandra Ćitija, u centar pažnje ljubitelja košarke u Srbiji dospeli njegove kolege Kristijano Maranjo iz Brazila i Hristos Hristodulu iz Grčke. “Greh” ovih sudija je što su poreklom iz zemalja koje je Srbija pregazila na putu do polufinala. Videćemo da li će oni na kraju biti gospoda kao Francuzi u Granadi.

Kad smo kod Francuza, pobeda Srbije nad Brazilom je možda iznenađenje, ali trijumf “trikolora” nad Španijom je provorazredna senzacija. Domaći košarkaši su posle poraza bukvalno propali u zemlju. Nisu se ni vratili u oficijelni hotel, već su se razbežali svojim domovima. Tek su se sutradan vratili u hotel po stvari.

U centar pažnje dospele su sudije Maranjo iz Brazila i Hristodulu iz Grčke, jer su poreklom iz zemalja koje je Srbija pregazila na putu do polufinala.

Najcrnju noć španske košarke doživeli su veoma emotivno, jer su zaboravili da se tolika količina nadmenosti, odnosa prema drugima kao da više vredite od njih, pa čak i podrške prijatelja iz FIBA-e, kad-tad plaća. I zato su im se u ključnim trenucima dešavali Holden, Teodosić i Parker.

Ovoga puta među Francuzima nije bilo svemoćnog plejmejkera iz San Antonija, ali je tu bio Boris Dijao, glavni mozak ovog tima, potpomognut Batumom, Lovernjom i ostalim “galskim petlovima”, koji su shvatili da mečeve ne dobijaju imena i zvezde, već timsko delovanje.

“Još nismo svesni šta smo postigli. Jesmo prvaci Evrope, ali igrati bez šest odličnih igrača zahtevalo je potpuno drugu koncepciju mog tima na Mundobasketu”, rekao je francuski selektor Vensan Kole.

Teodosić je ‘jugokošarkaš’

“Meč sa Srbijom biće izuzetno težak. Imaju sjajne Teodosića, Bjelicu, Bogdanovića i Raduljicu, a nikada ne znate ko će da sa svojom rolom iskoči iz senke, poput Jovića ili Kalinića. Teodosić je predvodnik ovog tima. On je pravi ‘jugokošarkaš'”, dodao je Kole.

Sličnog mišljenja je i Portlandov Nikola Batum: “U prvoj utakmici protiv Srbije u Granadi pobedili smo za jedan poen, a i ovo će biti neizvestan meč. Obe ekipe su napredovale u odnosu na proteklih sedam dana. Mislim da Srbija igra sve bolje, što je prikazala protiv Grčke i Brazila.”

U petak u ponoć ćemo znati s kim će se Amerikanci naći u velikom finalu u nedelju, a do sada smo videli da je mnogo toga moguće.

Ova dva tima su od 2005. godine do danas odigrali 10 utakmica, uz osam pobeda Francuske, ali novo odmeravanje snaga u Madridu ne priznaje prošlost, već ispisuje budućnost osvajanja eventualno prve svetske medalje za jednu od ove dve zemlje. (Jugoslavija je osvojila ukupno 14 medalja, od toga rekordnih pet zlatnih, ali Srbija od samostalnosti nema odličje sa svetskih prvenstava.)

Sa druge strane “kostura” mesta je na kraju bilo samo za SAD i (do polufinala) Litvaniju. Na toj strani nije bilo nepredviđenog scenarija. Ameri su Slovencima u četvrtfinalu ubacili 119 poena. Mnogo i za američkih 48 minuta igre u NBA, a kamoli za evropskih osam minuta manje. Deluju kao atletska mašina, koja, kada se zalaufa, lako melje sve pred sobom.

Amere u finalu neće čekati Španija, ali pošto je ovo šampionat pun iznenađenja, hajde da sačekamo petak u ponoć i vidimo s kim će se ekipa selektora Majka Kšiševskog naći u velikom finalu u nedelju. Jer, do sada smo videli da je mnogo toga moguće…

Izvor: Al Jazeera