Američka kultura vatrenog oružja: Šta promijeniti?

Obama je htio reći da se zakon o posjedovanju vatrenog oružja neće promijeniti sve dok građani to ne budu zahtijevali (Getty Images)

Piše: Patty Culhane

Washington – Po svemu sudeći ovo je bio 14 put da se američki predsjednik Barack Obama morao obratiti novinarima nakon pucnjave koja je odnijela mnogo života.

Vidjeli smo ga u suzama nakon ubistava u osnovnoj školi Sandy Hook, a sada smo vidjeli njegovu reakciju na ubistvo devet Afroamerikanaca u crkvi u Sjevernoj Karolini.

Ovog puta predsjednik je izgledao ljutito i frustrirano. On je riskirao da se njegova izjava povodom tragedije politizira, rekavši: “Da budemo jasni:  U nekom trenutku, mi kao država ćemo se morati pomiriti sa činjenicom da se ovakvo nasilje ne dešava u drugim razvijenim državama. Ne dešava se na drugim mjestima ovako često i u našim je rukama da uradimo nešto protiv toga“.

“ Ja sam mišljenja da bi prepoznavanje politike u ovom gradu poništilo veliki broj tih avenija u ovom momentu. Ali ne bi bilo ispravno ako to uvažimo. U jednom trenutku će za Amerikance biti važno da se izjasne o ovome i mi ćemo biti u mogućnosti da zajedno iznesemo svoje mišljenje o nasilju vatrenim oružjem.“

Volja građana

Predsjednik je ovim htio reći da se zakon o posjedovanju vatrenog oružja neće promijeniti sve dok građani to ne budu zahtijevali.

Obama razmišlja ovako od trenutka kada je 20 učenika prvog razreda osnovne škole ubijeno u njihovim učionicama i kada je on pokušao da provuće zakon kojim bi se zahtijevale detaljne provjere osobe koja kupuje oružje prije prodaje istog na internetu i u prodavnicama.

Ovaj prijedlog zakona nije prošao, iako su u to vrijeme neke statistike ukazivale na to da 91 posto države želi da ova legislacija (prijedlog zakona) postane zakon. Važno je da se pogleda šta se desilo nakon glasanja.

Republikanska stranka je blokirala donošenje zakona, ali je ipak uspjela da preuzme kontrolu nad domom na narednim izborima.

Postoje neki dokazi da su demokrati koji su glasali protiv donošenja zakona izgubili podršku njihove baze, i iako se kampanje nisu bazirale samo na ovom problemu,  na kraju su izgubili od ljudi koji su bili čak i veći zagovornici ovog zakona od te baze.

Sada se možda pitate zašto Kongres nije djelovao kada je narod to od njega zahtijevao. Najednostavniji odgovor na to je Državna udruga puški (National Rifle Association).

Moćan je lobi onih koji zagovaraju vatreno oružje u Washingtonu. Oni su sposobni da regrutuju i finansiraju konkurente političarima koji ih ne slušaju. Zakonodavcima se sviđa njihov posao i većina njih pokuša da taj posao zadrži do kraja života.

To je objašnjenje zašto je predsjednik kazao da se zakoni o vatrenom oružju neće promijeniti dok Amerikanci to ne budu zahtijevali.

U ovom trenutku su Amerikanci podijeljeni u mišljenju da li je posjedovanje vatrenog oružja problem.

Otprilike polovina Amerikanaca misli da zakoni o vatrenom oružju moraju ostati kakvi jesu.

A sveznalice bi kazale da se to neće nikada promijeniti jer će Washington jednostavno uvijek biti takav.

Ne slažem se nužno sa ovom konstatacijom. Postoji nekoliko načina kako bi se ovo moglo promijeniti. Amerikanci postaju sve bjesniji zbog količine novca u politici.

U jednoj Galupovoj anketi sedam od deset ispitanika je kazalo da izabrani čelnici odražavaju uglavnom vrijednosti bogatih. Više od 80 posto je kazalo da novac i lobisti imaju previše utjecaja u politici.

Vožnja pod dejstvom alkohola

Oni bi mogli izabrati jako težak put na kojem bi pokušali da promijene ovo i da provuku konstitucionalni amandman. Ovakav razvoj događaja je malo vjerovatan, ali ako Amerikanci postanu dovoljno ‘ludi’ ili neki milijarder odluči da finansira ovaj poduhvat, onda bi se moglo desiti.

Druga stvar koju bi mogli uraditi jeste da glasaju za zakonodavce na temelju njihovog zapisnika o zakonu o vatrenom oružju.

Zadnja, ali najmanje vjerovatna opcija, je da će Američki vrhovni sud promijeniti svoje mišljenje i kazati da drugi amandman zakona o vatrenom oružju samo važi za vojsku, kao naprimjer Nacionalnu gardu.

Historija je potvrdila moju vjeru da u Washingtonu ništa nije nemoguće. Samo kada se sjetim pokreta Majke protiv vožnje pod dejstvom alkohola (MADD). Taj pokret nije samo promijenio zakon nego i socijalne norme.

Prije njih je vožnja u alkoholiziranom stanju bila dozvoljena, socijalno prihvatljiva i skoro prihvaćena. Organizaciju je osnovala jedna majka koja je izgubila sina u saobraćajnoj nesreći u kojoj je vozač bio pijan.

Trebalo je vremena, ali ste nakon toga teško našli mjesto gdje vožnja pod dejstvom alkohola nije bila protukazonita. Također biste nakon toga jako teško našli osobu koja bi javno rekla da je vožnja pod desjtvom alkohola uredu.

Trebamo se također sjetiti vremena kada ljudi u Washingtonu nisu mogli ni pomisliti na to da SAD ne podrži politiku rasne diskriminacije tadašnje Vlade u Južnoj Africi. Njihov lobi je bio izuzetno jak pa čak su ga se i plašili.

Američki Kongres je natjerao predsjednika Reagana da sankcioniše politiku rasne diskriminacije kada su Amerikanci to zahtijevali.

Američki narod može promijeniti svoju Vladu, samo to moraju željeti. To je predsjednik Obama htio reći.

Naoružani čovjek

Kada su moji roditelji odrastali radili su vježbe u školi, koje su se odnosile na ponašanje kada bi došlo do aktiviranja nuklearne bombe. Sakrili su se pod sto.

Očito, ovo je bila uzaludna vježba, ali ipak ukazuje na to čega se država tada najviše plašila.

Kada sam ja odrastala radili smo vježbe koje su nam trebale objasniti šta uraditi u slučaju požara ili tornada. Ne možeš predvidjeti katastrofe koje je uzrokovao čovjek, zato je najbolje biti pripremljen.

Djeca u SAD-u sada rade vježbe zasnovane na situaciji kada naoružani čovjek (ljudi) ulazi u školu.

Zatvore vrata i sakriju se. To je ono na šta država priprema našu djecu i to je ono čega se djeca trebaju bojati.

Predsjednik je u suštini kazao da dok to više nije prihvatljivo, ne treba ni očekivati da će se zakoni o vatrenom oružju u SAD-u promijeniti.

Izvor: Al Jazeera