Premijer bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Fadil Novalić ne nudi nikakvo rješenje za sprečavanje raseljavanja Bosne i Hercegovine, ili barem onog njenog dijela za koji je direktno odgovoran. Uzalud je entitetski Parlament stavljao na dnevni red ovu temu. Izuzev izljeva žuči onih koji su se svojski namučili da priča o raseljavanju zemlje uopće dođe na dnevni red i mucave odbrane vlasti, ništa se nije postiglo.
Entitetski premijer ustvrdio je da “činjenice govore kako se više odlazilo šezdesetih godina prošlog vijeka”. I – nikom ništa! Premijer otišao na ručak. On ništa nije kriv. Krivi su globalizacija i te vražije šezdesete.
Sljedeći put kad se u javnosti ponovo poteglo pitanje iseljavanja, ovaj put pod parolom “Onda se odlazilo trbuhom za kruhom, a sad se bježi glavom bez obzira”, Novalić je, mrtav-hladan, izjavio da ga ne zabrinjava odlazak, već pad nataliteta. Kao da on nije najdirektnija posljedica raseljavanja (i od djece koja budu rođena ovdje sve više ih u školu bude upisano u Beču, Diseldorfu, Amsterdamu, u Goteborgu, Lilu, posvuda).
Od čega je izdahnuo pacijent?
Dobro… Evo, ostavimo se cjepidlačenja. Prihvatimo da je Novalić priznao da je pad nataliteta dostigao dramatične dimenzije i da je zabrinjavajući, a ostalo, posljedice i uzroke, ostavimo po strani. Dakle, premijer je priznao da Bosnu i Hercegovinu mori bijela kuga. I da je zabrinut zbog toga. I? Ništa! Dijagnoza je određena, a pacijent neka se snalazi. Kad umre, znat ćemo barem od čega je izdahnuo.
Kad kažemo da smo svjesni da nas mori bijela kuga, onda to, valjda, znači da imamo i neke podatke. Evo ih: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine kaže da je u prošloj godini u ovoj zemlji rođeno 29.276, a umrlo 35.530 osoba. Dakle, to znači da je u protekloj godini Bosna i Hercegovina imala 6.254 umrle osobe više nego rođenih. Cijeli jedan gradić. Usput, umrlo je 125 dojenčadi, sklopljena su 19.233 braka, a razvrgnuto 1.797. Jezikom statistike rečeno, vitalni indeks bio je 82,4, a to znači da je 100 umrlih zamijenjeno sa 82,4 rođena.
U dijelu Bosne i Hercegovine pod ingerencijom Novalićeve Vlade natalitet pada nezaustavljivo. U januaru ove godine u entitetu kojim vlada Novalić rođeno je 1.007, a umrlo 1.827 osoba. Većina kantona imala je gotovo dvostruko veći broj umrlih nego rođenih, a neki i pet ili šest puta: Unsko-sanski 184:108, Posavski 38:6, Tuzlanski 295:185, Zeničko-dobojski 283:195, Bosansko-podrinjski 39:18, Srednjobosanski 190:134, Hercegovačko-neretvanski 234:107, Zapadnohercegovački 82:36, Kanton Sarajevo 382:224 i Kanton 10 (Livanjski) 100:17.
Ovdje natalitet pada strmoglavo. Iz mjeseca u mjesec minus je sve veći. Groblja su sve punija, a učionice sve praznije. Napuštene kuće koje nema ko kupiti sve nas silnije opkoljavaju. Svake godine zatvori se desetak područnih škola, a centralne su već došle na nivo kad ih treba spajati – od dvije, tri, četiri praviti jednu. Ne učini li se nešto, i to što hitnije, uzalud nam i solidna stopa privrednog rasta i povoljan bruto domaći proizvod, i sva te ekonomske trice kojima premijer posipa naše raskrvavljene rane. I uzalud nam još 30.000 radnih mjesta ako ih nema ko zauzeti.
Trebinje objavilo rat bijeloj kugi
Privoljeti mlade da ostanu u svojoj domovini neće onih 30, 40, u-vrh-glave 50 konvertabilnih maraka (25 eura) dječijeg doplatka, koji je u nekim kantonima uvjetovan neposjedovanjem automobila. Neće ih privoljeti ni onih 100, 300, u najbolju ruku 400 KM (200 eura) koje se nezaposlenim porodiljama uplaćuje iz kantonalnih budžeta u prvih šest mjeseci. Ustvari, to ih i tjera; svaka zemlja koja ih prihvati pokaže se deset puta milosrdnijom od domovine.
Potezi moraju biti oštriji, radikalniji, takvi da mladi ljudi osjete da je ovo njihova domovina, da se brine o njima i razumije njihove probleme. Moraju biti upravo onakvi kakve je potegla Gradska uprava Trebinja: za svako dijete koje ide u seosku školu iz budžeta se izdvaja po 125 KM (63 eura). To je mjera, to je stav.
“Ne damo da selo nestane. Bez jakog sela nema ni jakog grada”, rekao je medijima gradonačelnik Luka Petrović. “Roditelji se zbog djece sele u grad, idu u podstanare… Naravno da ih tim novcem kolebam da ostanu u svojoj kući. Ako procijenimo da je 125 KM malo, podići ćemo na 200. Sela će ostati živa, a mi ćemo se moći pohvaliti da imamo domaći sir iz Lastve, domaću papriku iz Popova Polja…”
Ne da(j)mo da se ova zemlja isprazni
I nije stao na tome. Evo, najavio je i da će svaki par iz njegovog grada koji se odluči za bračnu vezu dobiti po 10.000 KM (5.000 eura). Kazao je da će stimulacija biti isplaćivana u 18 mjesečnih rata. I još je rekao: “Trebinje sada ima 30.000, a mi hoćemo grad od 50.000 stanovnika. Ovim ćemo podstići i podizanje nataliteta.”
Tako se ponaša neko ko je svjestan bijele kuge i ko joj objavljuje rat. “Ne damo da se sela isprazne!” “Ako bude malo 125 KM, podići ćemo na 200… Mi hoćemo grad od 50.000 stanovnika…”
Zar tako ne bi trebali rezonirati i političari u entitetskim i državnim parlamentima i vladama? Zar oni ne bi trebali uzviknuti: “Ne damo da se ova zemlja isprazni, ma koliko koštalo!”? A onda zasukati rukave. Ako ni radi koga drugog, onda radi sebe. Onaj ko krene na izbore s ovakvim stavom i jasnim planom da ga provede sigurno ih dobija. Sve drugo vodi u provaliju: nije daleko vrijeme kad neće imati ko puniti budžete i tako političarima osiguravati plate po pet puta veće od vlastitih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera