Biti neslovenac u Sloveniji

Brojni doseljenici iz bivše Jugoslavije žive u ljubljanskom naselju Fužine (Al Jazeera)

Piše: Katarina Drlja

Još se sjećam tog osnovnoškolskog dana kada smo kolegice iz susjednih klupa ponovno započele jednu onih, danas bezveznih, ali tada smrtno ozbiljnih, dječjih svađa. Nisam slutila da ću na kraju te, samo jedne u nizu svađa, doživjeti iznenađenje.

“Kaj mi boš ti govorila, Bosanka?! Vrni se od koder si prišla!”

U slobodnom bi prijevodu to značilo: “Nemaš mi ti što govoriti, Bosanko. Vrati se odakle si i došla!”

Ostala sam stajati tamo na školskom hodniku, gledajući sada već u leđa kolegicu iz školskih klupa. Kći majke Slovenke i oca Srbina koja se osjećala posve legitimno da mi spusti kako ja nisam Slovenka i kako joj nisam jednakovrijedna. Jer, unatoč korijenima s očeve strane koji se, eto, nisu brojali, ona je bila Slovenka, pa je imala pravo to mi reći.

Djeca govore što djeca čuju

Skoro deset godina nakon toga, 2001. godine, kada sam postala brucošica, na filmska je platna došao film “Ničija zemlja”. Otišla sam ga pogledati u kino sa sestričnom, rođenom u Sarajevu, ali je u Ljubljani živjela silom prilika. Rat.

Nismo čitale slovenske titlove. Nisu nam trebali. Original je, ipak, original. I tko se ne bi smijao na početnu scenu izgubljene ekipe u magli, na scenu vojnika koji od sve silne muke pale cigarete, a kada si ćelav vojnik skine kapu i prođe rukom po glavi, kolega ga upita: “Jesi l’ se to počešlj'o?”

Na svaki naš smijeh gospođa red ispred nas se okrenula, stavila kažiprst na usta i ispustila jedan glasni “ššššššššššš” kojem je slijedila poduka:

“In v Sloveniji smo! Govorite Slovensko! (U Sloveniji smo! Pričajte slovenski!)”

Jer, sa sestričnom sam pričala maternjim jezikom.

Skoro deset godina nakon prvog susreta s jednom od takvih opaski na školskim hodnicima koža mi se podebljala:

“Ali, gospođo, ne gledate slovenski film!”

(No, kako je Branko Đurić – Đuro postao “slovenski” glumac, a njegovi filmovi zapravo “slovenski”, tema je za neki drugi blog.)

Slovenija među najksenofobnijim zemljama Europe

Europska komisija protiv rasizma i netrpeljivosti (ECRI) u svom trećem izvješću iz lipnja 2006. snažno potiče slovenske vlasti da poduzmu potrebne korake kako bi se suprotstavili upotrebi rasističnih, ksenofobnih i ostalih netolerantnih diskursa u politici.

Naglašava da političke stranke trebaju zauzeti čvrst javni stav protiv bilo kakvog oblika rasizma, diskriminacije i ksenofobije. ECRI preporučuje da se pokrene godišnja debata u Parlamentu na temu rasizma i netrpeljivost s kojima se suočavaju pripadnici manjinskih skupina, uključujući “izbrisane”, Rome, muslimane, manjinske skupine s područja bivše Jugoslavije, azilante i očite manjine.

ECRI ponavlja svoju preporuku da slovenska vlast bez daljnjeg odlaganja omogući muslimanskoj zajednici uživati korištenje odgovarajuće džamije za prakticiranje svoje vjere.

ECRI poziva slovenske vlasti da pokrenu i održavaju značajan dijalog s predstavnicima manjinskih skupina s područja bivše Jugoslavije o tome kako najbolje prepoznati i uvažiti njihove potrebe na području promicanja identiteta.

ECRI snažno preporučuje da slovenske vlasti ostvare napredak na području pružanja mogućnost članovima manjinskih skupina s područja bivše Jugostavije kako bi promovirali svoj identitet, osobito kroz kulturu, obrazovanje i medije.

Itd.

Svatko svakome južnjak

Presubjektivna bi bila ocjena koliko se slovenske vlasti pridržavaju ovih preporuka i poziva starih šest godina. No, to je najaktualnije izvješće. Nema novijeg koje bi pokazalo da li se stanje popravilo ili, a nadam se da nije, pogoršalo.

Kakogod, putujući svijetom, naučila sam jedno: Svatko ima svog “južnjaka”. Flamancima u Belgiji južnjaci su Francuzi. Austrijancima su južnjaci Slovenci. Amerikancima su Meksikanci. Itd.

Po meni, čovjek je južnjak samo koliko se južnjakom osjeća. I žao mi je svake djevojčice koju vidim pognute glave i prezimenom na –ič kojeg su roditelji promjenili iz –ić ne bi li se asimilirali. Ali te velike smeđe oči poput lješnjaka i garavu kosu nitko ne može natjerati da budu nešto što nisu.

Izvor: Al Jazeera