Borba za ženska prava nekad i danas

I dalje su brojni problemi s kojima se žene susreću samo zbog svog spola (Igor Kralj / Pixsell)

Poznato je da se 10. decembar obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava. Tako će pozornost medija i NVO-a biti usmjerena na aktivizam.To se radi smišljeno kako bi građanke/građane podsjetili na postojanje Opće dekleracije o ljudskim pravima (1948). I svi će slaviti teme teza ove dekleracije, jer po njoj ljudska prava pripadaju svima bez obzira na spol, rasu… Ako ćemo da budemo realni i iskreni, većina današnjeg bosanskohercegovačkog društva, pa i globalno svjetskog pati i boluje od „ Krize Demokratije“.

Ljudska prava su i prava žena. Tako naizgled se čini logičnim. U stvarnosti je drugačije. Jer tema „ženska prava“ u sistemu ljudskih prava imaju poseban odjeljak. Kao da jadna boluju od kakve „neizliječive bolesti“ pa su arhivirana, zasebno i obilježena pa su valjda posebna. Zar, većina etabliranih konvencija o ljudskim pravima ne vrijedi za sve, žene, djecu, muškarce i druge …?

Da se ne lažemo, nejednaka postupanja prema muškarcima i ženama imaju dugu prapovijesnu i historijsku tradiciju. Argumentovano ću da demantujem svakoga ko’ misli da je uloga muškarca važnija. Još u prahistoriji žene je bila i domišljata i sposobna.

Jer, riječ matrijarhat potiče od latinske riječi mater-majka i grčke arhein-vladati. Dakle, to je društveno uređenje u kome su žene imale vlast, suprotan patrijarhatu. Muškarci su se i tad bavili lovom, a žene sakupljanjem plodova. Pored toga što se brinula o djeci, žene je vraćajući se kući morala od sakupljenih plodova napraviti nešto nalik današnjem jelu. Žene su bila manje potlačene u primitivnim društvima, nego kasnije, pa i danas. Jer, tada je žena bila božansko biće, obdarena najvažnijom moći na svijetu- rađanjem.

Ženski izum

Ženski izum dijeljenja hrane unutar plemena i briga za djecu je itekako značajan korak u razvoju plemena. Stereotipi i statusi žena su poznati u evropskoj povijesnoj dimenziji. Stereotip koji je formiran u staroj Grčkoj uglavnom je zadržan u evropskom kulturnom okviru, prava i status žena su se mijenjala u oblasti građanskih prava. Za razliku od žena u Ateni, žene u Sparti, imale su prava na posjed i veću slobodu kretanja, jer je Sparta organizovana kao vojnički grad-država.

Pobuna žena nije bila usamljena, bila je u ideji podržana od strane Platona. I Spartanci i Spartanke dijelili su ne samo zajednički odgoj i vaspitanje, već i istu skalu ličnih i društvenih vrijednosti; junaštvo i ratničku hrabrost – poznato je da su žene ispraćale muškarce u rat riječima da se vrate sa štitom ili na njemu. Platon zahtjeva isto obrzovanje i razvijanje sklonosti i kod žena i muškaraca, kako bi bili na visini zadatka koji se od njih u državi očekuje, ali s obzirom da su fizički slabije, ženama su određeni fizički lakši poslovi.  Platonovi stavovi o ženama utjecale su na demokratski pokret u pogledu priznavanja žena- pravo na jednako obrazovanje, otvaranje šansi za priznanje i razvoj individualnih sklonosti; pravo na jednako učešće u svim poslovima u državi na osnovu individualnih sposobnosti; pravo na jednako vrednovanje bez diskriminacije na osnovu spola.

Osobite žene su ostavile traga u historiografiji starih civilizacija. Grkinja Agnodika (4.st. p.n.e.) smatra se prvom poznatom ginekologinjom na svijetu. Pošto se i ovo zanimanje smatralo isključivo muškim, dovitljivo se sjetila da se preruši u muškarca kako bi liječila žene. Zbog svoje liječničke sposobnosti a zbog tuđe ljubomore optužena je da zavodi svoje pacijentice. Na sudu se razotkrila kao žena, zbog toga je bila oslobođena od optužbe. Hipatija iz Aleksandrije (4.st.) prva žena matematičarka, osmislila je astrolab, bila je to i posljednja Aleksandirjska bibliotekarka.

Pravni položaj žena u vizantijskom društvu bio je povoljniji, zahvaljujući carici Teodori, nesumnjivo da je ova nekadašnja cirkuska plesačica itekako imala uticaj na supruga, to se vidi u Justinijanovom zakonu koji priznaje poslovnu sposobnost punoljetnim ženama, bez obzira na bračni status uz ograničenja u pogledu jamstva na treća lica. Teodora se izborila da se donesu zakoni koji su ženama davali pravo na imovinu, naslijeđivanje, razvod. Uloga žene u srednjem vijeku je posve drugačija. Zbog dominacije Crkve, žene su osuđivane na šutnju i uglavnom su kažnjavane.

Zabranjeno znanje

Srednjovjekovnim ženama zabranjivalo se pravo na znanje. Jedina utjeha bio je bijeg od tiranije prisilnih brakova. Samostan je njima tada bio nešto poput današnje sigurne kuće. Npr. žene koje su vodile samostane, imale su privilegiju, bile su prisutne u javnosti, bile su kao današnje istinske aktivistkinje. Redovnice su bile važnije od današnjih političarki, bile su to poslovne žene, liječnice, učiteljice, feudalke. Industrijska revolucija, 18. stoljeće, promjenilo je tehnologiju, ali i živote žene. I tada je bilo nepravdi prema ženskom spolu, naporno su radile u nehumanim uvjetima, manje su i plaćene od muškaraca. Tada je žena u Engleskoj za isti posao bila manje plaćena od muškarca ( dobijala je 6 penija na dan, za razliku od muškaraca koji su dobijali dva penija više).

Žene su se bavile i najopasnijim poslom, iskopavanjem ruda. Zbog nošenja tereta od 1-2 tone uglja tokom radnog dana, skratila je sebi i životni vijek. Tada je smrtnost žena bila velika. Žene su tada omalovažavane, fizički kažnjavane, čak i zlostavljane od strane svojih nadzornika. Istinska borba žena za prava glasa je Francuska revolucija. Parižanke su činile veliki dio snaga koja je 1789. pokrenula revoluciju zbog gladi u gradu.

Žene su krenule u pohod na dvorac Versailles u kojem su se nalazila kraljevska porodica, usput pljačkajući trgovine i gostionice. Sudjelovale su i u napadu na tvrđavu Bastillu. Pogled na francusku revoluciju iz ženskog ugla otvara nove prostore u kojima se može sagledati ukupno iskustvo građanske pobjede. Pojavljivali su se ženski zahtjevi i ranije, ali ženski Republikanski klub formulirao je i prve zajedničke zahtjeve. Oni su bili u duhu prirodne političke jednakosti, ali očito da su bili neubjedljivi, jer je Narodna skupština isključila žene iz shvatanja narodnog suvereniteta.

Olimpe de Gougas

Revolucionarka, Olimpe de Gougas, po uzoru na Dekleraciju o pravima čovjeka i građanina, objavila je 1791. „Dekleraciju o pravima žena“ u kojoj se više insistira na ženskom građanstvu nego na ženskom političkom predstavljanju. Marie Gouze rođena je 1748. godine. Udajom za Piera Aubryja s kojim je imala sina postala je Marie Olimpe Aubry. Napuštanjem muža, stalno se nastanjuje u Parizu, odlučno odbacuje prošlost i posvećuje se pisanju. Jedan od prvih zahtjeva njene slobode bila je promjena imena, te tako postaje Olympe de Gouges. U svojim pozorišnim komadima borila se protiv spolne diskriminacije.

Svojim aktivističkim pisanjem, pa i ponašanjem (jer, oblačila se kao muškarac i upuštala u dvoboje) stekla je brojne neprijatelje. Nadahnuta prirodno pravnom teorijom i teorijom društvenog ugovora ona je pokrenula progresivne programe za žene. Insistirala je na ženskoj ravnopravnosti u shvatanju građanskog suvereniteta, jednakim pravima muškaraca i žena i pravo glasa kao izražavanje pripadnosti naroda. Tako preambula Dekleracije o pravima žene i građanke (1791.) glasi: „ Mi, majke, kćerke, sestre, zastupnice nacije zahtjevamo da budemo primljene u Nacionalnu skupštinu. Ocjenjujući, da su neznanje, zaborav i prezir prava žena, po sebi uzroci općih nesreća i korupcije vlade, odlučile smo da u svečanoj Povelji, definiramo i objavimo neotuđiva i sveta prava žena, kako bi ova Povelja svim članovima društva stalno bila pred očima i podsjećala ih na njihova prava i obaveze, kako bi postupci vlasti i žena i muškaraca, usporedivi sa ciljevima cjelokupnog društva, bili poštovaniji, i kako bi zahtjevi građana, ubuduće bili utemeljeni na jednostavnim i neospornim načelima, uvijek bili upravljeni održavanju uređenja, običaja i sreće svih.

Dosljedno tome, spol nadmoćniji u ljepoti kao i hrabrosti, u majčinskim patnjama, utvrđuje i izjavljuje, u prisustvu i pod zaštitom Vrhovnog Bića, sljedeća prava žene i građanke“. Napominjem da  Dekleracija o pravima žene ima ukupno 17. članova.

Prava žene

Neću navoditi sve članove, izdvojit ću samo neke ciljano da bosankohercegovačke žene podsjetim na postojanje Prava žene i na lik ove sjajne revolucionarke. Član 1. Žena je rođena slobodna i ostaje jednaka muškarcu u svim pravima. Socijalne razlike mogu se opravdati samo blagostanjem zajednice. Čl. 2. Cilj i svrha svakog političkog zaključka jest zaštita prirodnih i neotuđivih prava žene i muškaraca. Ova prava su: sloboda, sigurnost, pravo na imovinu, a posebno na otpor tlačenju. Čl. 6. Sve građanke i svi građani, koji se smatraju jednakima, trebaju imati jednak pristup svim javnim počastima, mjestima i poslovima, prema njihovim sposobnostima i nezavisno od drugih razlika, osim onih u njihovim vrlinama i njihovoj nadarenosti. Član.11. Slobodno saopćavanje misli i stavova je jedno od najdragocjenijih prava žena, budući da ta sloboda jamči legitimitet očeva spram djece. Svaka građanka može dakle slobodno reći, ja sam majka djeteta koja pripada vama, a da je jedna nekulturna predrasuda ne savlada prikrivajući istinu;  uz odgovornost na zloupotrebu te slobode u slučajevima određenim zakonom.

Vidljivo je da su zakoni  kroz povjest drugačije regulirali pravni status žena i muškaraca. Žene su bile u podređenijem položaju u odnosu na muškarce. Razumljiva je i potreba Olimpe de Gouges, da ovom Dekleracijom o pravima žena probudi svijest i plamenom istine rasprši sve oblike ljudske gluposti i predrasuda, to je bio njen odgovor na neriješeno pitanje žena u Francuskoj revoluciji. Zbog svog političkog djelovanja kojem je osnova bila borba za opću ravnopravnost završila je 1793. na giljotini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera