Da je Lajka živa, na sve bi zalajala

Letjelica Sputnjik 2 i Lajka u njoj bile su dokaz da je život moguć i u bestežinskom stanju (Wikipedia)

Let jednog psa lutalice prije 60 godina nalikovao je svadbenom letu vodenog cvijeta. Bio je to tren životinjske sudbine u vječnosti svemirskog zbivanja. Pitam se kako bi, da kojim slučajem uskrsne, onako smirena odreagovala da odgleda crtani film “The Planet Mouseola” iz 1960-ih (produkcija Harvey Filmsa, serija The Modern Madcap), koji nešto simbolično prikazuje. Na pohlepnog mačka odmah bi zalajala, a miša bi upozorila da ne prolazi komično kroz testove za astronaute. A bosansko-hercegovačke političare obavezno bi podvrgla elektrošokovima za kaznu što ne riješe lutalačko egzistencijalno pitanje i njihovo udomljavanje. Od njenog opravdanog bijesa pasivna publika sigurno bi viknula: “Bježite, Lajka je tek poludjela!”

Žrtva svemirskog istraživanja

Gledaoci su sigurno upali u delirij odgledavši taj čuveni crtić iz 1960-ih, ali su se i otrijeznili, jer su barem saznali da NASA uspješno eksperimentiše na životinjama, a i mišić im je to sugerisao već na početku crtića, jer je i on to pročitao u novinama.

Kudravka je bila jedna od prvih životinjskih žrtava svemira. Ona je bila eksperiment ambicije tadašnjeg predsjednika SSSR-a Nikite Hruščova, jer je upravo on htio za 40. godišnjicu Boljševičke revolucije spektakl – utrku za slavom, već na početku Hladnog rata. Ali, ova mješanka nije bila jedini pas koga je SSSR poslao u orbitu tokom 50-ih i 60-ih. Odlučili su se za lutalice, jer su bili izdržljiviji i pogodniji za njihovo eksperimentisanje. I dok se publika zadivljivala ruskim takmičarskim duhom, niko se nije ni osvrtao na živote tih pokusnih i hladno pokupljenih uličnih skitnica. Nikoga, izgleda, ni danas nije briga za sudbe Lajke, Bjelke, Strelke. Da su žive, ko zna šta bi sve ispričale o onome što su na putu za svemir preživjele… Bile su marionete tuđe pohlepe, tehnološke inovacije. Za ciljeve nauke uvijek će se naći izgovor i opravdanje, jer pred njenom nadmoćnošću svijet nijemo uvijek kapitulira. Briga koga za zloupotrebljavanje životinja kad je svako zaluđen profitom, svojim interesom. A čovjeka ljudski naljuti svaki manipulativni transfer tehnologije, pred prividnom i varljivom harmonizacijom slobodne svemirske utrke, trgovine. Ko će okajati grijeh za dušu jedne moskovske i bilo koje napuštene i ucviljene pseće lutalice? Niko, svi će lagati i uljepšavati činjenično stanje samo da izmijene ili ublaže čistotu njihove istine. Tako je bilo i s izvještavanjem o izdržljivosti i pravom trenutku smrti jedne pseće lutalice.

Pseći let za pamćenje

Prije 60 godina, 3. novembra 1957, jedna pseća lutalica koja je dotad bila anonimus, otvorila je svemirsku eru čovječanstva, smjelo i tiho, a da nije ni zalajala. Nije smjela, jer je bila privržena svojim tobožnjim velikim dobrotvorima. Ovaj pseći anđeo pristao je i na eksperiment i hrabro se uputio u svemirsku utrku samo da izmakne od zla uličnog psećeg preživljavanja. Ona je samo htjela pobjeći od mržnje i sujete, zaboraviti osjećaj napuštenosti, zato je i odletjela u orbitu, tražeći ljubav i Božiju zaštitu za kratki trenutak duhovne sreće.

Letjelica Sputnjik 2 i Lajka u njoj bile su dokaz da je život moguć i u bestežinskom stanju. Ta slatka mješanka hrabro je pionirski stupila u prvi odred pasa astronauta. Tri dana prije samog lansiranja bila je u svojoj kapsuli na vrhu rakete, spojena na mnogobrojne senzore koji su pratili njenu aktivnost i ponašanje. Sputnjik 2 bio je opremljen sistemom za održavanje života – generatorom kisika. Ali, već nakon lansiranja i izlaska u orbitu instrumenti su ipak pokazali da je lutalica bila uplašena i uznemirena, jer je njeno disanje bilo 3-4 puta, a puls 2-3 puta brži nego prije lansiranja.

Tehnički problemi na vanjskom dijelu Sputnjika 2 nakon lansiranja doveli su do toga da je temperatura u kabini porasla do 40 stepeni. Nakon pet sati provedenih u svemiru i blizu četiri sata obilaska planete Zemlje, instrumenti više i nisu mogli registrovati znake života na Sputnjiku 2. Lajka je uginula usljed previsoke temperature, podnijela je žrtvu za astronautski san, a da nikad nije doživjela zemaljsko prizemljavanje. Bio je to Božiji znak za ljudsku pohlepu, ali čovjek ni nakon žrtve jedne pseće lutalice još nije spoznao iskustvo odanosti ove smjele životinje.

Da kojim čudom Lajka i svaka uginula pseća lutalica uskrsne, na sve pasivno građanstvo, lažne dobrotvore, sve te nijeme gledaoce samo bi zalajala i energično se vratila nazad u orbitu. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera