Da li je to zaslužio Gospodin u kopačkama?

Ovog vikenda 148. put su se sastali Zvezda i Partizan, a od derbija sve više ostaje samo taj broj i ništa drugo (Tanjug)

Piše: Dušan Hadži Nikolić

Večiti derbi, utakmica na koju su očevi vodili svoju decu da zavole fudbal.

Da zavole navijanje, da zavole onaj osećaj usana koje su otupele zbog slanoće bundevinih ili suncokretovih semenki, da im pokažu da dnevna štampa služi za još nešto osim za čitanje!

Večiti derbi, mesto gde su igrači postajali fudbaleri, gde su navijači uživali u igri, a posle utakmice bi mogli sa pravom da kažu da su gledali umetnost bolju od Felinijevog filma ili Pikasove slike.

Derbi je utakmica i koju su stvarali igrači koji su bili veliki i pre nego što su susreti Zvezde i Partizana postali veliki, igrači kao što su Rajko Mitić i Stjepan Bobek.

Ovog vikenda 148. put su se sastali Zvezda i Partizan, a od derbija sve više ostaje samo taj broj i ništa drugo.

Na početku priče o dva tima iz Beograda, za Zvezdu je zaigrao Rajko Mitić, do tada fudbaler ugašenog BSK-a. Zbog svojih poteza na terenu, gospodskog držanja i ponašanja, Mitić je zaslužio da ga mnogi zovu, Gospodin u kopačkama.

Njegov ljuti rival na terenu i prijatelj u reprezentaciji bio je Stjepan Bobek, a o odnosu dva rivala najbolje govori Bobekova izjava za Politiku 2008. kada je Rajko preminuo: „Bilo mi je zadovoljstvo da igram s Rajkom Mitićem u reprezentaciji. Razumeli smo se vrlo dobro i vremenom od sportskih rivala postali odlični prijatelji. Veoma mnogo sam ga cenio kao izvrsnog, a skromnog igrača, pravog sportsmena. Odgovarao je mom načinu igre, bio je radilica, imao dobar udarac, sigurno je jedan od najboljih fudbalera, koje je Jugoslavija imala. Naročito se sećam utakmica mog Partizana i njegove Crvene zvezde, jer su to bili posebni događaji, ne samo za nas, nego i za čitavu javnost.“

Svetkovina koja se čekala kao Nova godina

Za njih je fudbal bio igra koja budi strast, a ne mržnju. Večiti derbi bio je svetkovina koja se istinski čekala kao Nova godina, vreme se merilo do derbija i od derbija.

Slučaj je hteo da se prve Zvezdine zvezde Rajka Mitića sete u vreme opšte dekadencije srpskog fudbala. Od nedavno, najveći stadion u regionu, oronuli objekat na Topčiderskom brdu u Beogradu, dom nekadašnjeg prvaka Evrope, nosi ime Rajka Mitića.

Kada je Gospodin u kopačkama igrao, fudbal na ovim prostorima bio je umetnost, a klinci su pokušavajući da imitiraju vedete koje vide na terenu, u školskom dvorištu su bez taktike, kao ose, jurili na jednu loptu i ulazili sa njom u klinč.

Danas je umetnost negde drugde, a klinci umesto u školskom dvorištu, bez taktike, kao ose jure na loptu sa kojom ulaze u klinč na najvećem stadionu u regionu, u susretu koji je nekada bio derbi.

Večiti derbi, 148. po redu, bio je prvi u kom stadion Crvene zvezde nosi ime Rajka Mitića i baš na njemu srpski fudbal je pokazao svoje pravo lice. Oronuo i propao stadion, razbijene glave, polomljene stolice, loša igra, psovke…

Da li je to zaslužio čovek koji je druge učio lepom ponašanju i tome šta znači biti gospodin? Da li je to zaslužio čovek koji je gradio fudbal na ovim prostorima?

Da li je to zaslužio čovek kome je elegancija bila zapisana u genima, a bonton bio deo njegovog duha? Da li je to zaslužio veliki džentlmen jugoslovenskog i svetskog fudbala, prva Zvezdina zvezda, Gospodin u kopačkama, Rajko Mitić?

Izvor: Al Jazeera