Dijete groma

Za vrijeme života, na mnogo čemu je eksperimentisao... (Arhiva)

Njegovo ime ušlo je u historiju i našlo se uz velikane poput Galvinija, Voltea, Vata, Ampera, Oma, Faredeja. Taj mudrac, naučnik, istraživač i humanista nije obilježio samo vijek u kojem je živio, on je genij za sva naredna stoljeća.

Nikola Tesla rođen je u julu usred olujne noći, prije 161 godine. Babica je bila preplašena nebeskom scenografijom i u strahu je saopštila majci Nikole Tesle da je rodila „dijete groma“ i tako, nekom urođenom ženskom intuicijom, naslutila zanimanje i sudbu novorođenčeta.

Ljubav prema životinjama i brojevima

Od djetinjstva se zanimao za elektricitet, ali još više je volio prirodu, šume, munje, rijeke, zvijezde, svemir i životinje. Zbog lova na žabe, konstruisao je i svoju prvu udicu, mlinsko kolo na potoku Vagancu, a zatim i propeler. Toliku je strast imao za čitanjem, da su mu roditelji oduzimali i knjige i svijeće.

Ptice su ga osobito zanimale, kao dječak proučavao je letenje. Očigledno su mu životinje bile vjernije od nezahvalnih i pokvarenih ljudi i zato se brinuo o njima, za njih je živio i nesebično ih volio. Broj 13 je njemu bio omiljen, a opsjednut je bio brojem 3 i 33. Dječak imenom Nikola je bio predodređen da ljudima donese svjetlost i napredak.

Za vrijeme školovanja u Karlovcu više je bio gladan nego sit. Dvije godine nakon položene mature odlazi na studij na Tehničku visoku školu u Grac. U prvoj godini položio je devet ispita, toliko se trudio da je mislio da će se tom njegovom uspjehu otac veseliti.

Ali nije, bilo je posve drugačije. Nikola je poslije saznao i razlog. Među očevom poštom našao je pisma profesora iz Graca koji su mu predlagali da sina udalji sa studija, navodno zbog njegovog pretjeranog rada. Možda više njihovog vlastitog straha? Jer je neke inteligencijom zasjenio.

Tesla je bio u pravu što je vjerovao svom instinktu, jer to je iznad znanja i nečijeg umišljaja zbog titule. Jer, u 21. godini života on je dobio inspiraciju za svoje najveće djelo. Međutim, nije završio studij, niti je stekao naslov inženjera. I nije mu ni bilo potrebno, jer će postati i ostati do danas čovjek koji ne izaziva podjele, simpatišu ga i dalje različite rase i nacije.

U Budimpešti je radio u Telegrafskom zavodu, bavio se u početku instalacijom telefona. A, u Pariz odlazi u nadi da svoj praktični izum i ostvari. Tu je bio u službi Edisonovog Kontinentalnog društva, čija je misija bila podizanje centrala sa istosmjernom strujom u Evropi.

Odlazak od Edisona

Tesla je otišao sa razlogom od Edisona, uostalom tog lukavog i poslovnog čovjeka prevazilazio je inteligencijom. Za vrijeme svoje službe radio je neumorno, pregradio je 24 tipa različitih mašina, a obećano mu je 50.000 dolara koje nije dobio.

Godine 1884. odlazi u SAD i tu osniva Tesla Arc Light Company. Od aprila 1885. do juna 1886. razrađuje svoj sistem lučne lampe za jednosmjernu struju, obuhvaćen u sedam patenata. A, dva se tiču lučnih lampi; svi ostali se odnose na izradu i opremu dinamo-mašina za njihovo napajanje. To su i prvi njegovi pronalasci patentirani u SAD-u.

On napušta ovo društvo, a aprila 1887. osniva novo Teslino električno društvo. Svih sedam patenata su mu i odobreni 1. maja 1887. godine. Najznačajniji je to datum i u historiji elektrotehnike. Na tim patentima počiva Teslin polifazni sistem proizvodnje, razvođenja i iskorištavanja energije. Njemu se ostvario i dječački san da pokuša da ukroti Nijagarine vodopade. Hidrocentrala na ovoj rijeci je prva velika centrala na svijetu gdje je Teslin sistem došao do punog izražaja.

Nažalost 13. maj 1895. za njega i jeste bio nesretan, jer je izgorio njegov laboratoriju u New Yorku. Taj požar je prouzrokovan velikom količinom ulja koje je upotrebljavao kao izolaciju u transformatorima. Požar mu je nanio nenadoknadivu štetu, jer vatra je progutala i ono što je bilo od interesa za njegov rad. Ali, smogao je snage da sagradi novi 1896.

Njegov patent „model lađa“ je i zaštićen 1. jula 1898. Sve svoje pronalaske publikovao je u obliku patenata. A, osobito je zanimljivo na koji način je došao do mnogih svojih otkrića.

Umro je 7. januara 1943. godine, u 86 godini života.

Odluka Vrhovnog suda nakon Tesline smrti

Kratko nakon njegove smrti, Vrhovni sud SAD-a je donio rješenje od 21. juna 1943. kojim je poništen Markonijev patent od 1904, a koji je Markoniju bio dodijeljen greškom Patentnog ureda u Washingtonu.

A, za historiju radiotehnike ovo rješenje najvišeg suda SAD-a od presudnog je značaja jer definitivno utvrđuje da je „sintonizirana bežična telegrafija“, koja je zasnovana na principu „četiri strujna kola“ u rezonanciji djelo Nikole Tesle.

On je bio u kasnijim godinama itekako svjestan da drugi zarađuju na njegovim prisvojenim idejama. Jednom je i rekao: „Ne žalim što ljudi kradu moje ideje, bolje je reći da ih žalim što nemaju sopstvene ideje“.

Zar ovom izjavom nije samo potvrdio da je genije?

Fluidni tajanstveni prosvjetitelj

Njegovim pronalascima se okorištavaju danas naučne, vojne i svemirske ustanove. Pored kanadskog Komunikacionog istraživačkog centra, za sve Tesline izume se odavno interesuje i NASA. Jer, on je bio prvi tvorac bežičnog prijenosa energije sa zemaljskih stanica do aviona u letu.

Upravo je NASA u svoj vasionski program za Mars, uključila ovu Teslinu tehnologiju.

Za vrijeme života, ovaj intuitivni čovjek je na mnogo čemu eksperimentisao; mislim da ni danas niko tačno pouzdano i ne zna za sve njegove izume. Jer, iako je sačuvan njegov dnevnik iz Kolorada, on sve svoje zamisli nije stavljao na papir.

Fascinantno je koliko je ovaj izumitelj i konstruktor bio žrtva, a kako je  nakon smrti postao ikona oko koje se i dalje svi takmiče i otimaju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera