Piše: Lee Wellings
Ko će pobijediti u finalu Lige šampiona ove sezone?
Bayern? Barca? Jedan od klubova koji su se nedavno obogatili – Paris Saint-Germain ili Manchester City? Možda klub iz engleske Premijer lige – Chelsea ili Manchester United.
Ili možda jedan od timova koji su ove sedmice prošli u drugi krug kvalifikacija: Dinamo Tbilisi, Elfsborg ili Partizan iz Beograda?
Apsurdna ideja
Uz dužno poštovanje prema ovim klubovima, ideja je pomalo apsurdna, zar ne? Veće su šanse da se do kraja godine oformi međugalaktička liga nego da klub ove veličine osvoji trofej evropske Lige šampiona.
No, prije nešto više od trideset godina vladala je meritokracija. Svi su igrali po istim pravilima. Mali klubovi su mogli sanjati o pobjedi protiv evropske elite. Prije ere velikih novaca, došla je era provincijske snage, era klubova koji su mogli učiniti grad iz kojeg dolaze ponosnim samim time što igraju sa velikima.
Prisjetio sam se tog prije nekoliko sedmica kada sam posjetio Nottingham u engleskoj regiji East Midlands. Došao sam da izvještavam o utakmici kriketa u prvenstvu Ashes, koja se pretvorila u jednu od najznačajnijih u historiji i koja je bila glavna tema tamo, a i šire.
Nadomak Trent Bridgea nalazi se dom fudbalskog kluba koji je bio vodeći u Evropi krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Klub kojem bi sada uspjeh bio da uđe u kvalifikacije. Najveći domet im je ulazak u englesku Premijer ligu.
Riječ je o Nottingham Forestu.
Nottingham, koji ima 300.000 stanovnika i koji nije velik. No, iza dva njegova fudbalska kluba je prošlost na koju mogu biti ponosni.
Notts County je najstariji fudbalski klub iz profesionalne lige na svijetu, osnovan 1862. godine. To je klub čije je crno-bijele pruge preuzeo veliki Juventus 1903. godine – Juventus je želio izgledati kao Notts County!
No, uspjesi Nottingham Foresta su imali veći utjecaj.
Tim Briana Clougha 1979. godine – ključna riječ je tim, jer su oni zaista bili tim a ne skup velikih zvijezda – već je premašio svoje mogućnosti pobijedivši Liverpool u kvalifikacijama za Ligu šampiona. Liverpool je bio daleko najuspješniji klub u Evropi u periodu između 1975. i 1985. godine.
Zatim su počeli utirati svoj put u Evropi, u Ligi Evrope, Ligi prvaka. Forest je u finalu igrao protiv švedskog Malmea. Bilo je to drugo vrijeme, to je tačno, ali izgleda kao da je to bila i druga igra. Dva mala kluba borila su se za veliki trofej.
Ne samo da je Forest pobijedio golom koji je dao Trevor Francis, već su odbranili titulu i sljedeće godine pobijedivši Hamburg rezultatom 1:0.
Kada smo već spomenuli Francisa, treba dodati da Forest jest pokušao sa taktikom velikog ulaganja, što je donijelo različite rezultate; milion funti, koliko su platili Birminghamu za Francisa, u to vrijeme je bio rekordan iznos.
No, McGoverns i Robertsons, fudbaleri s prosječnim karijerama, bili su ti iz kojih je Clough izvukao sav talenat koji su posjedovali.
Gdje su bili giganti Evrope kada je Nottingham Forest bio vodeći? Za one koji su igrali protiv njih, bili su nepremostiva prepreka. Igrali su pod vođstvom svog nezaboravnog, ekscentričnog i genijalnog menadžera, ali i oni sami bili su bezosjećajni.
Sedamdesete su bile godine kada su Aston Villa, Aberdeen, Ipswich i Alkmaar, Saint Etienne i Moenchengladbach dobro stajali. Da upotrijebimo ustaljenu frazu, učinili su svoje gradove poznatim u fudbalskim krugovima. Šta su ljudi u Evropi znali o Ipswichu prije nego je Bobby Robson izveo svoju magiju, a tim osvojio Kup UEFA-e 1981. godine. Godinu kasnije Kup Evrope osvojila je Aston Villa.
Moć novca
U 2013. godini, najnovije fudbalske uspjehe ostvario je Chelsea, potpomognut Abramovićevim milionima. Smješten na jednom od najpopularnijih poštanskih brojeva, Chelsea je krio potencijal i bio veoma primamljiv, iako je u vrijeme kada je Forest bio na vrhuncu slave Chelsea bio neprimjetan.
Nije bilo šanse da Abramović kupi Nottingham Forest, a ako mali klub ima šansu za veliki uspjeh samo ako se svidi investitoru, onda je to pomalo neubičajeno.
Šta će učiniti vlasnik Jacksonville Jaguarsa Shahid Khan sada kada je kupio Fulham? Zadržati se na tome, kao njegov zemljak, Amerikanac Randy Lerner u slučaju Ville, ili će promijeniti strategiju? Da li će izvaditi čekovnu knjižicu?
Real Oviedo može reći da u teoriji uživa podršku najbogatijeg čovjeka na svijetu, meksičkog biznismena Carlosa Slima koji je spasio ovaj klub i koji bi mogao biti zainteresovan za to da izmijeni trenutnu situaciju.
Monaco, koji finansira Rus Dmitry Rybolovlev, mogao bi ostvariti napredak za mali klub, ali to nije klub koji bi se mogao i trebao porediti sa Nottingham Forestom. Posljednji put kada sam provjerio, niko se nije približavao veličanstvenoj palati pored rijeke Trent niti je bilo naznaka da će se Formula 1 u skoroj budućnosti održavati u Nottinghamu.
Možda je primjerenije poređenje sa Malagom, jer bi oni najprije mogli narušiti status quo. Dok smo izvještavali o briljantnom Borussia Dortmundu i Nijemcima prošle sezone, svi smo zaboravili koliko su blizu porazu u četvrtfinalu, kada su igrali protiv malog kluba sa obale Španije. Dva gola u zadnji tren omogućila su im da se provuku.
Izgledalo je da bi se katarskim novcem mogao izgraditi sjajan tim u Iberiji, ali neke neregularnosti u plaćanju dovele su do zabrane učešća Monaku. Njihove avanture mogle su se okončati prije nego što se i približe osvajanju trofeja.
Ali postavlja se pitanje da li ijedan tim iz malog grada ili pokrajine može pronaći magičnu formulu da uspije i ostavi trag? Ne Dortmund, oni imaju blizu 80.000 fanova za domaće utakmice, mislim na zaista mali klub.
Odgovor je kratko i jasno – ne.
Pratio sam napredak Apoel Nicosiae do četvrtfinala u pretprošloj sezoni i istraživao sam priču na Kipru. Došao sam do zaključka da je to bila divna digresija, nešto što se rijetko dešava, zvjezdani uspjeh koji treba cijeniti jer je rijedak i romantičan.
Čim tim ostvari veliki uspjeh, najbolji igrači odlaze. Novac sa sobom donosi ogromnu moć. U svojoj odličnoj kolumni “Said and Done” u britanskom Observeru David Hill često piše o licemjerstvu igrača koji “vole ovaj klub” sve dok neko ne dopiše nulu na ponudu negdje drugo.
I tako opstanak postaje ključna riječ. Niko se ne usuđuje sanjati. Swansea je takav primjer. Njihov najbolji igrač Scott Sinclair prešao je u Manchester City i od tada je neprimjetan. Pa ipak, oni su nastupili lukavo i doveli Michua i druge španske igrače, te su igrali još bolje. No, mogu li ostvariti uspjeh u Evropi ove sezone, kada im je prvi put u 22 godine pružena šansa?
Možda i mogu, jer je riječ o Ligi Evrope, jednom od najapsurdnijih sportskih takmičenja. Nesmotreno skreću pažnju sa važnijih takmičenja, a uključuju ekipe koje su ispale iz Lige šampiona.
Pobjede u Ligi Evrope ne čine se značajnim kao one ostvarene na Kupu pobjednika kupova UEFA-e u vrijeme kada je Forest bio uspješan. Nekada je takmičenje određeno time kome je više stalo ili kome nije odvraćena pažnja.
Direktno pitanje
Platini i UEFA trebaju se stidjeti jer su dopustili da dođe do ovog. No, prema predsjedniku UEFA-e gajim određene simpatije kada je riječ o ovome.
Vidim koliko mu nedostaje vrijeme kada su Saint Etienne i Forest bili uspješni u Evropi, vrijeme kada su mali klubovi mogli uspjeti u Evropi. Postavio sam mu direktno pitanje o ovome u intervjuu prije godinu ili dvije i on je, naravno, ponudio diplomatski odgovor. Mislim da smo obojica bili svjesni da bi on više volio da se fudbal ne svodi na novac, ali je na čelu zlatne koke koja se zove Liga šampiona.
Pokušajte i vi pretpostaviti ko će biti finalisti Lige šampiona.
S obzirom na to da se Nottingham Forest nije uspio kvalifikovati, imaju li Molde iz Norveške ili Viktoria Plzen šanse. Kako da ne. Ali, na stranu svo uzbuđenje i povod za susret glavnih klubova, bila bi to lijepa promjena, zar ne?
Izvor: Al Jazeera