Dodikov zlatni kavez od 30 miliona dolara

Tamo gdje prestaje zdrav razum, nastupa Milorad Dodik. sa svojom administracijom i pratećim nadrealizmom, piše autor (Arhiva)

Ako želite da se nađete na crnoj listi “nepoželjnih” ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama, stvar je posve jednostavna. To i debil može shvatiti i uraditi. Zauzmite se za ideje radikalizma i teroizma svakovrsnog, javno objavljujete svoje antiameričke nakane, malo djelujete po društvenim mrežama i – to je otprilike to. Amerika će vas najjednostavnije precrtati i neće vam dozvoliti ulzak na njenu teritoriju.

Velim, svaki egzibicionista sa dva grama mozga može vrlo jednostavo i besplatno iskopati sebi jamu i napraviti takvu ludost. Ali, to je tako dosadno i jednostavno.

Znate šta je fora? Fora je utući, pazite sad, 30 miliona dolara u Americi kako bi vam ona zabranila ulazak. Ne znam da li me pratite… Fora je, dakle, potrošiti 30 milona dolara na lobiranje u istoj toj Americi, tobož’ popravljajući svoj položaj i status, a kao nagradu dospjeti na američku “crnu listu”. To, koliko je meni poznato, nikome u istoriji na planeti zemlji od osnivanja SAD-a nije uspjelo osim Miloradu Dodiku.

Jer, tamo gdje prestaje zdrav razum, nastupa Dodik. sa svojom administracijom i pratećim nadrealizmom. A ta njegova Superhik bratija je uspjela potrošiti slovom i brojem 29.635.062,83 dolara za takozvano lobiranje. I ne da su uspjeli, nego – svaka im čast! Da postoji Nobelova nagrada za glupost ili antiekonomiju, osvojili bi je prvi.

Lako je biti lud za tuđe novce

I ne, to nije sve. Na novinarsko pitanje, upućeno direktno predsjedniku Republike Srpske, zašto su potrošene silne pare na lobiranje, a rezultat je, paaa…”crna lista” i zabrana ulaska Dodika u SAD, koju prije nije imao, Dodik odgovara da to “i nije neki novac ako se ima na umu za koji period je potrošen”. Pa dodaje: “Javna je tajna da mi deset godina imamo kontakte sa određenim agencijama i da tome možemo zahvaliti za dobar položaj RS-a u prošlosti koji smo imali i objašnjenja na neka pitanja.”

Jednom sentencom on pojašnjava kako je 30 miliona “zelembaća” sitnica za postignute rezultate. Pa to ni najveći i najciničniji mrzitelji RS-a ne bi mogli u napadu bijesa izjaviti. Na stranu što je izjava van zdravog razuma i na nivou sprdnje, na stranu što je ovo budalaština epskih razmjera, ima tu nešto drugo.

Vidite, nije Dodik iz svog džepa plaćao Obrada Kesića u predstavništvu RS-a i čitavu armadu hobista i nesposobnjakovića da u Vašingtonu sijeku granu na kojoj sjede. A, ne… Dodik možda jeste neotesani balkanoid, ali nije lud. Pa to su narodne pare! Istog onog naroda koji objeduje po kontejnerima, koji se smrzava po stanovima, koji bježi glavom bez obzira od “ekonomskih ljepota boljeg dijela Bosne I Hercegovine”, kako je onomad nazvao RS. A, Baja je uvijek znao kako se bahatiti narodnim novcem. Od autoputa u kukuruzište, preko projekata za imaginarna klizališta, skijališta, opere i balete, do epopejične zgrade Vlade RS-a.

Lako je narodnim dolarima gloginje oko Bijele kuće mlatiiti. Pogotovo ako je za taj egzibicionizam nivo odgvornosti na nuli. Lako je, namjesto istinskih lobista, zapošljavati u nekakvom predstavništvu poslušnike i istomišljenike. Lako je, na kraju krajeva, trpiti sankcije sa debelim novčanim kontom na bankama mimo Amerike, dok su ljudi samo od njegove zvanične zabrane ulaska na tlo SAD-a ostali bez konkretnih 150 radnih mjesta.

Neimenovani njemački ulagač je odustao od izgradnje 20 miliona konvertabilnih maraka (10 miliona eura) vrijednog pogona u RS-u kada je čuo da je prvi čovjek ovog bh. entiteta na američkoj crnoj listi. A to je tek početak, i to vrlo dobro znaju i Dodik, i klimoglava mu svita. I baš ga briga. Neće on smijeniti niti svoje ljude za vezu, niti nekakve srBske hobiste-lobiste, niti uposlenike u predstavništvu RS-a u Vašingtonu, jer će oni ionako, kao i do sada, raditi svoj posao.

Turistički selfi put u Vašington

A njihov posao je ispunjavati želje Dodika i vršiti neku vrstu propagandnog rata, u kome, navodno, nova američka administracija do besvijesti podržava Glavnog Baju. Ono jeste malo nategnuta teorija kad vam ostaju sankcije, kad ostaju svi dosadašnji ambasadori, računajući i američku ambasadoricu u Sarajevu, i kad 99 posto sadašnje američke administracije, do vraga, niti ne zna šta je RS, a kamo li, gdje je. Velim, jeste van pameti, ali heeej, koga briga?

Kome će to Dodik odgovarati u svojoj prćiji? Pa, nije ovo Amerika pa da sudovi ponište njegove odluke, da mu se usprotive i da ga nekako privedu razumu. Pa, ovdje ni Dodikovi ministri ne znaju koliko je koštao premijerku RS-a Željku Cvijanović turistički selfi put u Vašington, pa još jedan na nekakav lijevi bal sve zajedno sa Dodikovom ženom. U RS-u je sve to terra incognita. Bar je tako bilo do sada.

Ali, da je samo Amerika, pa ni po’ muke. Dodikova administracija godinama plaća nekakvo predstavništvo RS-a u Izraelu. Što donekle ne bi bilo čudno da ono nije zatvoreno prije tri godine, dakle 2014. I sav taj period nevidljivo duh-predstavništvo se servisira. Narodnim parama, dabome.

Pored Izraela i Amerike, RS ima predstavništva u Belgiji, Ruskoj Federaciji, Njemačkoj, Austriji, Grčkoj i Srbiji. Sa nekim od ovih zemalja ostvarena je ekonomska saradnja od zavidnih nula (0) evra. Zapravo, ostvarena je veća saradnja i razmjena sa zemljama u kojima RS nema svoje predstavništvo. Toliko o logici.

Kao mumificirani faraon

I tako je Dodik stvorio sebi 30 milona dolara vrijedan sarkofag, u kome, poput mumificiranog faraona, živi i stoluje. Preskupi zlatni kavez, napravljen od narodnih para, kojim je Baja odvojen i od naroda i od realnosti, pokazuje svu lažnu i izmaštanu moć čovjeka koji despotski vlada jednom malom siromašnom gubernijicom na jugoistoku Evrope.

Hoće li iko ikada odgovarati za samo jedno od hiljada gluposti koje na dnevnoj bazi proizvodi Dodikov režim, zabijajući sam sebi tragikomične autogolove? Kako sada stvari stoje, osim naroda, koji ćuti i trpi, niko se pred moralnim, ali bogme i sudom pravde neće pojaviti.

I zato je posve nadrealno slušati krezube, siromašne i obogaljene ljude koji naklapaju kako Dodika baš briga za sankcije i crnu listu, jer, umjesto Vašingtona, može otići u Moskvu kad mu se prohtije, dok isti taj devastirani narod nije u stanju platiti 1,5 marku za kartu gradskog saobraćaja od buvlje pijace do kuće.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Al Jazeera