Dodikovo novo budžetsko ruho

Dovoljno je bilo da Dodik zagalami na neke zastupnike pa da vladajuća većina odjednom shvati kako je Neum srce Republike Srpske, a Pelješki most njena arterija (AP)

Nakon što sam nedavno vidio da cipele koje sam prošle godine kupio na akciji od 30 posto ove godine na istoj akciji nude za 20 konvertibilnih maraka (10 eura) više, nije bilo druge nego da temeljno pogledam razlike među modelima. Nije ih bilo.

Možda je zaista neko od 14 ljudi iz službe predsjednika bh. entiteta Republika Srpska doživio istu situaciju u butiku. Možda je i zbog toga navrat-nanos raspisan tender iz koga ni prosječni poreski obveznik, ni prosječni ponuđač ne mogu doznati ništa drugo nego da Kabinet predsjednika RS-a potrebuje odijela u vrijednosti 17.100 KM (8.743 eura), bez poreza na dodanu vrijednost. Možda je neko, slijedeći baš ovu logiku, požurio da za  20.000 KM (10.226 eura) ove godine dobije više odijela nego što bi dobio sljedeće.

Ukoliko se nekako i desilo da je Kabinet predsjednika RS-a računao na povećanje cijena u narednoj godini, onda cijela priča tek nema smisla. Jer, dok god ne znamo ko će biti naredni predsjednik RS-a, znamo da to neće biti Milorad Dodik.

Istina, Kabinet je saopštio i da odijela nisu planirana za Dodika, nego za njegovu pratnju. Ali, opet, ne treba valjda sad da se pravimo da onaj ko sljedeći sjedne na tron entiteta neće promijeniti administraciju, a stoga i službenu pratnju i zaštitu. I cijela nabavka sad djeluje besmisleno, osim ako Dodik nije ubijeđen da: a) na sljedećim opštim izborima opozicija neće preuzeti njegovu funkciju; b) narednih opštih izbora neće biti.

Pratnja da bude ‘pod konac’

No, posmatrajmo dalji tok događaja kao da će sljedećih opštih izbora biti i kao da će sve proteći u najboljem predizbornom i izbornom duhu. U tom će slučaju RS izdvojiti 20.000 KM (10.226 eura) za određeni broj odijela, određenog kroja, određenog sastava materijala i određenih veličina, da službena predsjednikova pratnja bude “pod konac”. Nije bitno, na koncu, ni hoće li rečena odijela biti za jedno godišnje doba, ili za sva četiri, jer očigledno je bitno da izdrže doba Dodikove vladavine. Taj će period svakako manje osjetiti odijela predsjednikove pratnje nego građani RS-a. Ni prva, ni posljednja takva besmislena nabavka.

Prošlog mjeseca je Kabinet predsjednika RS-a odlučio nabaviti novi automobil, tako što će uz Audi A6, vrijednosti oko 12.000 KM (6.136 eura), dodati još 65.000 KM (33.234 eura). Stiglo je još jedno saopštenje iz Kabineta: riječ je o “jedinstvenom postupku javne nabavke putničkog vozila koje se završilo jedinstvenim ugovorom o javnoj nabavci”. Je li moglo, Daytona mu, besmislenije?

Riječ je o zamjeni “staro za novo”, utkanoj u tek onoliko birokratske i administrativne procedure koliko je trebalo da se zadovolji forma. A kako se zadovoljava forma u javnim nabavkama RS-a, vidjeli smo baš na primjeru odijela.

Cvijeće, medalje, referendum, akademija…

Da ne govorimo sad kako je u aprilu ove godine na cvijeće potrošeno 27.000 KM (13.805 eura), kako je predviđeno da ove godine izrada medalja za potrebe predsjednika RS-a košta 135.000 KM (69.024 eura), kako je na bespotrebni i besmisleni referendum potrošeno 1,4 miliona KM (715.809 eura), i još 500.000 KM (255.646 eura) na akademiju povodom Dana RS-a.

Uostalom, šta je drugo nego kriminal, korupcija, bahatost i bezobrazluk kumovalo propasti RS-a, takvoj da je od 2007. do 2016. godine vanjski dug porastao za 2,3 milijarde KM (1,2 milijarde eura)? Ne zaboravimo, u međuvremenu je RS dobila 1.292.000 KM (661.000 eura) od prodaje Telekoma – baš te 2007. godine. Bilo – pa prošlo. Nije ovo ni prvi, ni posljednji put. Čak ni kad su u pitanju odijela.

Slična situacija desila se i u prvom Dodikovom premijerskom mandatu, kad je ministrima samoinicijativno nabavio odijela u vrijednosti od 66.000 KM (33.745 eura) – “da se ne bi brukali pred svijetom”. Možda je ovo samo ispis? Vidjećemo…

No, bilo da se radi o automobilu, cvijeću, plaketama, medaljama, akademijama, zahvalnicama ili vodi, osnovni motiv bahatosti Kabineta predsjednika RS-ae – hoću reći Dodika – leži samo u tome da je Dodiku to i takvo bahaćenje odobrila Narodna skupština RS-a. U svakom slučaju, ne bi Kabinet predsjednika RS-a mogao imati godišnje 175.000 KM (89.476 eura) za troškove reprezentacije, 380.000 KM (194.291 euro) za troškove puta i smještaja i 350.000 KM (178.952 eura) za nabavku postrojenja i opreme da tako nije predviđeno budžetom i da tako nije potvrđeno u Narodnoj skupštini RS-a. Na kraju krajeva, što drugo čovjek da radi kad već može da upravlja tolikim novcem nego da troši i rasipa?

Može mu se… trošiti

Kao i uvijek, tako i u ovom slučaju, ključ problema nije u tome što neko troši i rasipa, nego što je neko u poziciji da legalno može da troši na šta god želi, kako god želi. A kad je u pitanju RS, u toj poziciji je – bez ikakve sumnje – Dodik. Jer, kad zavirimo u budžet predsjednika RS-a, vidjećemo da projekt podrške humanitarnim i radnim akcijama ne finansira Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, kao što projekt podrške za izgradnju objekata za djecu i omladinu ne finansira Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS-a, nego – Dodik. Vidjećemo da u tom budžetu Kabinet predsjednika RS-a za ova dva projekta planira onoliko koliko Ministarstvo porodice, omladinske i sporta, Ministarstvo prosvjete i kulture te Ministarstvo nauke i tehnologije imaju ukupno za stavku – grantovi. I sve je to Narodna skupština RS-a aminovala.

Stoga onaj koji gazduje svim time i ima mogućnost za 470.900 KM (240.767 eura) godišnje angažovati ljude da za njega rade van radnog odnosa, može valjda i da kupi svojoj pratnji odijela od 20.000 KM (10.226 eura), bez ikakve dokumentacije. Barem dok Narodna skupština RS-a opet ne proradi svojim starim kapacitetom. I onda, ako Bog da – kako ove, tako i sljedeće godine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera