Kad se pojavio, film je nazvan sedmom umjetnošću. Tako nekako je i vrednovan. Premda je preuzeo ulogu pisane riječi u vrijeme romantizma, kada se Goetheov Werther pojavljivao na kineskom porculanu povukavši mnoge sljedbenike u teška emocionalna stanja, nije se uspio „probiti“ na umjetničkoj ljestvici ostavši po strani kao masovna zabava za narod koja ne može konkurirati elitnom slikarstvu ili dubini koju pruža književnost.
Film je, osim toga, i prilično skupa igračka. Bez para, i to puno para, nema ni snimanja. A para, kao što je poznato, već dugo nema. Nekad velike tvrtke koje su mogle financijski podržati skupe projekte otišle su dovraga, a novokomponiranim tajkunima na kraj pameti nije da ulažu ni u prvu, kamoli sedmu umjetnost.
Ipak, i kao takav marginalan, posebno na ovim našim prostorima, zadnjih dana probio se na prvo mjesto po medijskom praćenju. Tako je jedan od najčitanijih dnevnih listova u Hrvatskoj od šest tema na naslovnici, u utorak tri posvetio filmu.
Prva je početak snimanja filma i serije General. Epopeju o Anti Gotovini, legendarnom vojnom zapovjedniku, snima prokušana starina Antun Vrdoljak (86), redatelj koji se proslavio i s dva partizanska filma Kad čuješ zvona i U gori raste zelen bor, da bi se devedesetih nakačio na HDZ-ovu matricu pa bio i generalni direktor Hrvatske radiotelevizije te karijeru – svi su mislili – završio prije 13 godina protukomunističkom sagom Duga mračna noć u čiju je realizaciju uključio kompletnu familiju.
U sukobu sa zdravim razumom
Vrdoljaci će realizirati i Generala, za koji je donedavni ravnatelj HRT-a Siniša Kovačić „na mala vrata“, bez natječaja, osigurao gotovo 10 milijuna kuna (1,3 milijuna eura), dvostruko više nego Hrvatski audiovizualni centar, koji mu je pod ravnanjem sada već bivšeg čelnika Hrvoja Hribara namijenio 4,2 milijuna kuna (600 tisuća eura). Sve zajedno sasvim dovoljno za ovaj ratni spektakl.
Isti iznos dobio je još jedan doajen jugoslavenskog filma Veljko Bulajić (89) za Bijeg do mora o njemačkom vojniku u Drugom svjetskom ratu.
Odluka HAVC-a da tako izdašno javnim novcem financira filmove dvojice penzionera u javnosti je dočekana kao svojevrsno iskupljenje vodstva Centra koje je sredinom prošle godine bilo žestoko kritizirano zbog novca kojim su poduprli dansko-hrvatski dokumentarac 15 minuta – Masakr u Dvoru u kojem se problematizirala uloga Hrvatske vojske u ubojstvu hendikepiranih osoba u vojnoj akciji Oluja.
Ni to im, međutim, nije pomoglo. Pritisak braniteljskih udruga, koje su se naglo zainteresirale za filmsku politiku, bio je prevelik i Hribaru nije bilo spasa. Morao je odstupiti. Da nije, ionako bi ga smijenili, jer je Državna revizija utvrdila određene nepravilnosti u poslovanju HAVC-a.
Sada dolazimo do druge priče sa naslovnice. U ponedjeljak je neformalna inicijativa „Puk'o nam je film“, koja okuplja manje-više sve što vrijedi u hrvatskoj kinematografiji (Vinko Brešan, Antonio Nuić, Dalibor Matanić, Goran Bogdan, Goran Navojec…), javno digla glas zatraživši od politike da se ne petlja u odlučivanje o vrednovanje umjetničkih projekata.
“Situacija je alarmantna, o filmu se ne raspravlja kompetentno. U Hrvatskoj se uvodi diletantizam. Da bi se izbjegao sukob interesa, ušli smo u sukob sa zdravim razumom! Taj će sukob prestati onda kada se cijela Hrvatska počne ponašati kršćanski, a ne paganski!”, poručio je režiser Nuić. Pozvao je premijera Plenkovića da primi delegaciju inicijative, a nadležna tijela da izmijene zakonske odredbe.
O čemu je riječ? Revizija je, između ostaloga, Hribaru zamjerila da je HAVC samostalno donosio odluke o financiranju filmova s više od 200 tisuća kuna (27 tisuća eura), bez suglasnosti resornog ministra kulture. Uzalud se Hribar branio da su tako radili i svi njegovi prethodnici, da je smisao HAVC-a da osigura nezavisnost u odlukama od političkih utjecaja i da je upravo ovaj model prepoznat ne samo u regionalnim, nego i europskim okvirima, jer bismo se inače pretvorili u Sjevernu Koreju.
Još su mu pronašli da je plaćao troškove mobitela i onima koji nisu bili zaposlenici HAVC-a, kao i da je imao zakupljeno mjesto za parkiranje i tako još neke marginalije koje su se, u neviđenoj medijsko-političkoj hajci, pokazale dovoljnima da Hribar odstupi. Time je stavljena točka na priču koju je još prije godinu dana započeo tadašnji ministar Zlatko Hasanbegović, koji je kao najveće probleme u kulturnom resoru detektirao upravo HAVC i neprofitne medije.
Napad na Jamieja Foxxa
Hribaru nije pomogla ni načelna podrška Hasanbegovićeve nasljednice Nine Obuljen Koržinek, koja je bila članica Upravnog vijeća HAVC-a (sic!) kada su se donosile odluke o financiranju.
Udar na filmaše u ime branitelja predvodi stanovita Zorica Gregurić, inače medicinska sestra po struci čiji dosadašnji angažman u filmskoj industriji ne seže dalje od gledanja filmova. To je, međutim, ne sprečava da zadnjih mjeseci drži lekcije o vođenju filmske politike i ideološkom prozivanju nepodobnih.
Nakon što je dao ostavku, Hribar je ilustrativnim primjerom rekao što se od njega očekivalo u provođenju „nove kulturne politike“. Ispričao je kako mu je na sastanku Hasanbegović kazao da spriječi projekte koje vodi Srbi, na što mu je ovaj cinično odgovorio da je to moguće jedino ako se onemogući prijava filmašima srpske nacionalnosti. Hasanbegović je naknadno komentirao da Hribar – laže.
Sada dolazimo do treće priče s naslovnice. Poznatoga glumca, oskarovca Jamieja Foxxa, koji u Dubrovniku snima film o Robinu Hoodu, u restoranu su napala dvojica pijanih Dubrovčana nazvavši ga „crnčugom“, uz još niz epiteta koji nisu za objavu na pristojnom portalu. Policija je odmah reagirala i privela pripite rasiste. Foxx se nije osobito prestrašio, ali je sve objavio na Instagramu, što je itekako uznemirilo Dubrovčane, koji su se odmah krenuli ispričavati. Čak i HDZ, koji se nije žurio osuditi fizičke napade zadnjih tjedana na osobe srpske nacionalnosti i homoseksualne orijentacije.
Razlog za žurne isprike Foxxu i njegovoj brojnoj ekipi nije naglo probuđena briga za rasnu segregaciju (nekoliko dana prije u Karlovcu je pretučen azilant, pa se jedva čuo neki glas), nego će prije biti da se – kao i obično – krije u novcu.
Nakon uvođenja poticaja za filmsku industriju u Hrvatsku se u nekoliko godina slilo 400 milijuna kuna, a posao na snimanju koprodukcija pronašlo je tisuću ljudi. Posebno je takav oblik investiranja važan za Dubrovnik, kojem je poznata televizijska serija Igra prijestolja omogućila sjajnu zaradu izvan ljetne sezone i neviđenu reklamu, tako da ga godinu dana posjećuje rijeke obožavatelja serije koji žele uživo vidjeti grad koji je odglumio kulisu za seriju.
Tri su priče, ali ishod je jedan. Para vrti gdje burgija neće, pa nije za očekivati da će Vrdoljak, koji nije dio inicijative „Puk'o nam je film“, vratiti novac koji je dobio od HAVC-a i HRT-a. Nije ni za očekivati da će pijani kreteni jednako proći kada budu vrijeđali nekog anonimnog „crnčugu“ niti da će politika dići ruke od HAVC-a. Sve je to, ionako, zabava za narod. Razlika je jedino što ovaj put glavnu ulogu igra medicinska sestra.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera