Džindine priče bolje od Šibinih i Bulajićevih

Zadatak Hasiba Džinde je bio da čuva učesnike ZAVNOBIH-a - bio je član Zaštitnog bataljona Trećeg korpusa (Al Jazeera)

Piše: Almir Sećkanović

U školi smo učili o ZAVNOBIH-u.

Bile su to lekcije tempirane za 24.novembar, dan uoči godišnjice zasijedanja ZAVNOBIH-a, odnosno dan uoči Dana državnosti BiH.

Površno, skoro po pravilu na zadnjem času tog 24-tog novembarskog dana, pričali bi o slavnoj partizanskoj borbi protiv okupatora koja je rezultirala sjednicom u Mrkonjić Gradu, a na kojoj je potvrđena bosanskohercegovačka državnost i spremnost njenih naroda da žive zajedno. Potom bi svi zajedno, onako u duhu ZAVNOBIH-a, otpjevali  himnu, tada još važeću Jednu jedinu, a u tom bi se oglasilo školsko zvono, za nas svečano, jer je najavljivalo slobodan dan.

I tako je bilo godinama, redali su se dani državnosti, a školske lekcije ostajale iste.

No, najvažniju lekciju o ZAVNOBIH-u i Danu državnosti dobio sam dugo godina nakon škole.

Opet je bio novembar, a učitelj se zvao Hasib Džindo, partizan u devetoj deceniji života.

U redakciju novine za koju sam tada pisao Džindo je došao kako bi upoznao novu generaciju novinara, s čijim je tekstovima započinjao dane.

Slavni delegat 

Nakon uobičajnog upoznavanja uslijedile su i prve teme, a među njima i Dan državnosti.

– Znaš li ko je bio Hasan Brkić, upitao me Džindo.

– Partizan, odgovorio sam, no odgovor nije zadovoljio starca, pa je nastavljao sa pitanjima:

– Kakav partizan? Hasan nije mogao biti običan partizan.

– Ne znam. Možda oficir!?, odgovorio sam nadajući se da će ovoga puta odgovor biti bolji.

– Puno više od toga!, poručio je, a potom i otkrio tačan odgovor:“Hasan je bio delegat na sjednici ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu“.

Do kraja našeg razgovora saznao sam sve o komesaru Hasanu Brkiću.

Počeli smo i sa ostalim učesnicima sjednice, no prekinuo nas je urednički poziv i molba da požurim sa dnevnim zadatkom.

Narednog dana na radnom stolu sam zatekao tri knjige o NOR-u, a pored njih je ostavljena i poruka sa potpisom Hasib Džindo.

Bile su to činjenice o ZAVNOBIH-u. Pisalo je:

14. septembar 1943. godine – Pokrajinski komitet Komunističke partije Jugoslavije za Bosnu i Hercegovinu uputio je pismo Oblasnom komitetu KPJ za Hercegovinu u kome ga obavještava da su sazreli uslovi za formiranje ZAVNOBIH-a i traži da se pošalje lista kandidata iz Hercegovine.

15. novembar 1943. godine – Oblasni komitet KPJ za Bosansku krajinu obavijestio je okružne komitete KPJ da će se 25. novembra u Mrkonjić-Gradu održati skupština za izbor ZAVNOBIH-a.

25/26. novembar 1943. godine – U Mrkonjić-Gradu je održana Osnivačka skupština ZAVNOBIH-a. Prisustvovalo je 247 delegata…

Moj drug partizan

Brzo sam pročitao imena svih 247 delegata, u nadi da će među njima biti i ime mog novog poznanika.

Nije ga bilo!

Bilo je poznatih imena, poput Avde Hume, Skendera Kulenovića ili Ismeta Mujezinovića, no Hasiba Džinde nije bilo.

Zbog toga sam sa nestrpljenjem čekao naš naredni susret kako bi svog sagovornika pitao šta je radio u novembru 1943. godine.

Odgovor sam dobio istog dana:

Moj zadatak je bio da čuvam učesnike ZAVNOBIH-a. Bio sam član Zaštitnog bataljona Trećeg korpusa. U oktobru su svi vojni i partijski lideri umarširali u Tuzlu, koja je oslobođena od neprijatelja. Zadržali su se nekoliko dana, a onda je naređen pokret. Nismo znali gdje idemo, ali smo znali koga čuvamo. Nakon nekoliko dana svi delegati su stigli u Mrkonjić Grad. Na sjednici 25. novembra  sačuvali su  Bosnu i Hercegovinu uz poruku da ona nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već svih njih zajedno.

U danima koji su slijedili dobijao sam vrijedne lekcije o ZAVNOBIH-u, pa je Dan državnosti postao moj omiljeni praznik.

Nisam mario da li je slobodan ili radni dan, imao je istu vrijednost.

Hasib Džindo je sve do smrti ostao moj drug partizan, koji je bolje od Šibe Krvavca ili Veljka Bulajića pričao partizanske priče.

Izvor: Al Jazeera