Ekonomija u okovima šaltera

Amsterdam, Holandija
U Holandiji je moguće otvoriti firmu preko interneta, za 15 minuta [AP]

Za razliku od Holandije, poduzetnici koji žele otvoriti firmu u BiH zapleteni su u labirintu papira, a za registraciju su potrebne sedmice.

Piše: Boris Cigler

Zadnje tri godine neprestano surfam između Sarajeva i Amsterdama implementirajući i poslovno i životno bitnu odluku pokretanja predstavništva agencije u Amsterdamu.

U ekonomskom okruženju kakva vlada u Bosni i Hercegovini, vrlo sličnom, ali ipak najgorem kada je u pitanju regijia, 'izvoz' kreativnih usluga – outsourcing čini se kao jedini durogorčno održiv put.

Privatni biznis, te poslovno okruženje u kojem on egzistira u Bosni i Hercegovini mogao bi se lako usporediti sa džunglom. A poduzetnici i poslovni ljudi, pogotovo mladi, kao zalutali avanturisti u šumi nelogičnosti, korupcije, nepotizma, neznanja i nedostatka poslovne kulture – business primitivizma.

Poslovna džungla

Obrise veličine i surovosti, dubine blata koje te kao poduzetnika guši u našoj poslovnoj džungli tek sam počeo sagledavati kroz boravak i rad sa holandskim partnerima.

U 2012. godini naša je agencija aplicirala i primljena na projekt matchmakinga pokrenutog od Ministarstva ekonomskih poslova Kraljevine Holandije, koju implementira odjeljenje pod nazivom Agentschap NL.

Naime, cilj ovog konkretnog projekta jeste povezivanje privatnih kompanija iz Holandije i zemalja u razvoju. Program zapravo stimuliše izvoz iz zemalja u razvoju u Holandiju.

Kompanije koje apliciraju prolaze određene evaluacije, te one koje zadovolje zadane kriterije dobijaju vaučer u vrijednosti od 5.000 eura koji mogu iskoristiti za unajmljivanje holandskih konsultantskih firmi koje aplikante vode kroz proces spajanja sa potencijalnim partnerima u Holandiji.

U našem slučaju to znači da je nas, kao bh. firmu, vlada strane zemlje, pomogla novčano, savjetodavno i tehnički da kreiramo bolji i veći business, obezbijedimo sebi pristup boljem i većem tržištu.

Upravo tu sam si postavio pitanje – a šta je moja Vlada ikada uradila da pomogne mom businessu? Ne samo mom, nego bilo kojem drugom? Na kraju, njoj, a ne holandskoj plaćam silne poreze i dadžbine, šta je to što ona nudi meni? Postoji li program stimulacije izvoza, otvaranja novih tržišta za bh. kompanije, a tako i novih radnih mjesta? Ne postoji.

Postoje li programi za stimulaciju novih start-up kompanija? Ne postoji. Postoji li ijedan anti-recesijski program ili ekonomska strategija zemlje? Ne postoji. Postoji li barem poseban šalter za firme u opštini za brže ovjeravanje besmislene količine papira za tendere? Ne postoji. I onda se neko pita zašto ima više penzionera nego zaposlenih.

Šuma nelogičnosti

Postoje samo dramski zapleti političara, papiri, ovjere papira, korupcija, kompenzacije, dugovanja, porezi, besmislene fiskalne kase i bujica problema sa kojima se privatni business svakodnevno susreće. Business i ekonomija u ovom društvu ne da nije prioritet, nego uopšte nije na dnevnom redu.

I tako dok sam ja po ko zna koji put, i zbog ko zna kojeg razloga, ponovo u toku radnog dana, oskudnog vremena posjete Sarajevu, gubio radne sate da bih izvadio CIPS prijavnicu (zaboga, ne stariju od šest mjeseci) moj drug i poslovni partner, porijeklom iz BiH, a nastanjen u Holandiji, otvorio je firmu, preko interneta, i to za 15 minuta. Bukvalno.

I dok sam tako čekao, razmišljao sam kako je, zapravo, fascinantno da bilo kakav biznis u BiH uopšte i uspijeva. Naime, količina papira koja je potrebna da se otvori firma u BiH je tolika da većina poduzetnika zapravo mora unajmiti osobu koja će sedmicama obilaziti različite službe.

Fascinantno je da postoji čovjek (doduše vrlo profesionalan i učinkovit) koji će za 600 konvertibilnih maraka (300 eura) i dvije-tri sedmice umjesto vas rješavati silne papire koji se moraju dobiti na cca devet različitih institucija i lokacija. Naravno, vama, obzirom da ne znate nikoga na šalteru, sigurno bi potrajalo i dva-tri mjeseca.

Čekajući dalje u redu za CIPS prijavnicu, razmišljao sam kako je fascinantno da se radni dan žene za šalterom, njena karijera, svodi na štampanje nekog A4 formata papira po stotinu puta stotinama ljudi dnevno. Njena mjesečna plata cca 1.500 KM brutto (750 eura), na godinu dana 18.000 KM (9.000 eura). U 126 opština u BiH 2.268.000 KM godišnje (1,1 miliona eura).

Dva miliona na 126 radnih mjesta za štampanje papira!? Više od dva miliona KM godišnje koja bi preusmjerena, naprimjer u business, po primjeru holandskog matchmaking programa, značila mogućnost novog tržišta za 226 bh. firmi.

Šuma nelogičnosti, šaltera i papira. Nadam se nekome sa sabljom.

Izvor: Al Jazeera

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.