Emerik Blum: Vizionar čija djela u BiH još niko nije dostigao

U aprilu 1981. godine izabran je za gradonačelnika Sarajeva (Ustupljeno Al Jazeeri)

Prošle su 34 godine od kada je umro Emerik Blum, gradonačelnik Sarajeva i višegodišnji direktor Energoinvesta, čovjek koji je svojim znanjem i umijećem poslovanja dao snažan pečat  i nemjerljiv doprinos ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji. Uz ime ovog vizionara koje je, na žalost, generacijama novih naraštaja danas gotovo i nepoznato, stoje uspjesi i ostvarenja vrijedna divljenja i najdubljeg poštovanja, pa je ovo prilika da se djela tog velikog i zaslužnog privrednika prisjetimo kako to i dolikuje čovjeku njegovih postignuća.

Životni put

Emerik Blum, bosanski Jevrejin, rođen je 7. augusta 1911. godine u Sarajevu. Kao potomak radničke porodice, koja ga je podizala u uslovima oskudice i krajnje skromnosti, tragajući za znanjem je stigao u Prag gdje je 1939. godine, u svojoj dvadeset i osmoj godini, uspješno završio fakultet elektrotehnike. Potom se, u osvit Drugog svjetskog rata, vratio u svoj rodni grad gdje je družeći se sa naprednim mladim ljudima sarađivao u Collegiumu Artisticumu. Meša Selimović, Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, imena su samo nekih od njih, a Oskar Danon, prisjećajući se dobrog prijatelja, u memoarima je zapisao da je Emerik Blum bio “jedan od najistaknutijih predstavnika te generacije”. Darovit i čestit intelektualac, odgajan u duhu slobodne misli, Emerik je zajedničkim naporima sa svojim kolegama i prijateljima među stanovnike Sarajeva neumorno donosio duh avangarde. Umjetničko udruženje Collegium Artisticum, u čijem je osivanju i sam učestvovao, zbog političke orijentacije i antifašističkog opredjeljenja članstva bilo je izloženo stalnoj represiji režima Kraljevine Jugoslavije i njegovo je djelovanje prekinuto poslije svega tri godine rada.

Godine 1941. Emerika Bluma hapse i pritvaraju u zloglasni logor Jasenovac, ali mu je tri godine kasnije pošlo za rukom iz istog pobjeći i priključiti se narodnooslobodilačkoj vojsci na frontu.

Na čelu Energoinvesta

Bosna i Hercegovina, koja je bila poprište stalnih vojnih operacija, iz Drugog svjetskog rata je izašla sa vidljivim posljedicama velikih ljudskih gubitaka i materijalnih razaranja. Privredno i ekonomski iscrpljeno bosanskohercegovačko društvo osjećalo je potrebu za obnovom. Na sreću, poslije pobjedonosno okončane narodnooslobodilačke borbe u planiranju industrijske i privredne revitalizacije učešće su uzeli mnogi kvalificirani kadrovi, među njima i Emerik Blum, koji je u novim uslovima vidio priliku za realiziranje svojih vizija ekonomskog uzdizanja zemlje. Već  1951. godine odlukom vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine zaživilo je novoosnovano preduzeće “Elektroprojekt”, koje se bavilo projektovanjem termo i hidroenergetskih postrojenja. Pod tim je imenom radilo do 1. januara 1959. godine, od kada je, objedinjujući se sa Tvornicom strojeva Stup, nastavilo da djeluje pod novim i do danas prepoznatljivim imenom “Energoinvest”.

Prvim direktorom Elektroprojekta/Energoinvesta imenovan je njegov osnivač, Emerik Blum. Svjestan značaja preduzeća koje se od tad nalazilo pod njegovom upravom odmah je pristupio stipendiranju mladih kadrova. U mjesecu maju 1954. godine “Energoinvest” je sa čak 37 mladih stipendista zaključio ugovore i garantirao im zaposlenje po završenom školovanju. U posebnim sektorima “Energoinvesta” projektovane su hidroelektrane na tri energetska sistema: na Neretvi, Vrbasu i Trebišnjici (HE Jablanica, Rama, Jajce I i II, te Dubrovnik). Termo-biro je projektovao i vršio nadzor nad najvećim termoelektranama u Bosni i Hercegovini – Kakanj (2 x 32 MW iz 1955.), TE Tuzla i Rtanj. U Indiji su projektovane termoelektrane Kandla, Kanpur i Kalakot, a u Indoneziji TE Makasar, Palembang i Medan.   

Kvalitet projekata “Energoinvesta” prepoznat je i preko Atlantika. Kroz tri savezne države u Americi (Arizonu, Utah i Nevadu) izgrađena je jedna od najvećih visokonaponskih linija od 500 kilovolti, dužine 450 km, sa konstrukcijom od 17000 tona i ukupnom vrijednosti od 5,5 miliona dolara. Pod rukovodstvom Emerika Bluma inicirana  je izgradnja kapaciteta za nova industrijska postrojenja, prije svega aluminijskog kombinata u Mostaru kojem je 11. januara 1973. godine kamen temeljac svečano položio Džemal Bijedić. Postrojenja je povezao sa elektro-firmama u Francuskoj, čime se utjecaj “Energoinvesta” proširio i na tu zemlju, a 1974. godine je odlikovan “Legijom vizeta časti”.

Zemlja počiva na mladima

Godine 1968/1969. “Energoinvest” je stipendirao 1200 studenata, da bi se taj broj povećao na 3000. Prema nekim arhivskim podacima uoči rata u BiH “Energoinvest” je imao oko 6000 inžinjera, ekonomista, pravnika i dr. Ulaganje u mladost i ono što ona sa sobom nosi, a nosila je veliku nadu i obečavajuće generacije svjetski priznatih stručnjaka, kroz nekoliko decenija bilo je Blumova strateški osmišljena vizija ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine.

U aprilu 1981. godine izabran je za gradonačelnika Sarajeva. Neumoran društveni radnik se odmah upustio u iznalaženje rješenje za suzbijanje zagađenja grada i gužve na saobraćajnicama, pa je pristupio planiranju izgradnje zaobilaznice i uvođenja trolejbuskog saobraćaja. Njegovim su se organizatorskim sposobnostima u pripremama Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine mnogi oduševljavali, a mladi su u njemu gledali ideal poduzetnog čovjeka kakvim su i sami željeli postati.

Umro je 24. juna iste godine. Od tad, nije se u cijeloj zemlji pojavio niko ko bi mogao zasjeniti djelo koje je u naslijeđe svojim sugrađanima ostavio Blum. No, imati vizije vrlo često nije bivalo dovoljnim, osim ako se iste nisu porodile u mislima čovjeka koji je gledao dalje, mnogo dalje od svojih savemenika, i koji je u vremenima velikih izazova svoje vizije živio kao moguće i vjerovao u njih bezrezervno. A Emerik Blum je bio upravo taj. Vizionar. Istinski, i neprevaziđen.

Izvor: Al Jazeera