Gdje prestaje Berlin, počinje Leipzig

Leipzig posljednjih nekoliko godina proživljava imigracijski bum (EPA)

Piše: Krešimir Dujmović

Malo je ostalo od legendarne berlinske alternativne scene, skvotova, umjetničkih pogona i klubova gdje ste za malo para mogli čuti odličnu glazbu i upoznati kreativne ljude. Za tako nešto danas treba otići u Leipzig.

Berlin, neodsanjani san balkanske urbane mladeži koja bi se htjela kreativno izraziti, ostat će više-manje u žanru sanjarica. Njemačka metropola posve je rasula svoju slobodnolebdeću umjetničku karizmu unazad nekoliko godina, vijest koja nikako da dopre do šankova, menzi i klubova u kojima se okupljaju stasajući likovnjaci, muzičari, peformeri i ine frustririrane klase postadolescenata i gdje riječ Berlin funkcionira kao nepresušna injekcija adrenalina.

No, da se drukčije izrazimo, svi koji danas dođu u Berlin došli su debelo prekasno. Grad, koji se nekada hvastao niskim rentama, nebrojenim skvotovima, serijom alternativnih klupskih ispostava i, najvažnije od svega, bio kamen zamašnjak mnogim umjetničkim karijerama, danas je daleko više igralište za špekulaciju nekretninama i ušminkana europska metropola, gdje je mahom zabranjeno pušenje i samohrane yuppie mame guraju kolica u potrazi za novim dizajnerskim shopom ili restoranom organske hrane.

Ništa loše, dakako, samo što je cijenu transformacije Berlina platila skupina ljudi koja ga je i učinila zanimljivim – generacije kreativnih nomada koje su se nakon rušenja zida počele slijevati u do tada pomalo zaboravljeni grad na rijeci Spree, a danas su mahom iseljene.

Adut u rukavu

No, Njemačka ima još jedan adut u rukavu. Leipzig. Nekada industrijski centar i grad koji je životario u postkomunističkom siromaštvu, Leipzig posljednjih nekoliko godina proživljava imigracijski bum i to redom mlađe populacije.

Slikari, glazbenici, internetski poduzetnici i ine skupine ljudi koji stvaraju ili uživaju u rubnim i dinamičnim kulturno-civilizacijskim fenomenima, naseljavaju napuštene hale, tvornice, skladišta… stvarajući scenu kakvu je Berlin imao u devedesetima i zbog koje je i postao najpoželjnije europsko odredište progresivno osviještene mladeži.

Ukratko, Leipzigom vlada euforija. Prema službenoj statistici, samo se u prošloj godini doselilo oko 9.000 ljudi i grad sada broji oko 533.000 stanovnika, točno koliko ih je imao u godinama prije pada Berlinskog zida. Prva prednost Leipziga pred Berlinom je da su stanarine još uvijek nevjerojatno atraktivne.

Pet eura za četvorni metar cifra je s kojom se ne mogu nositi niti veći gradovi u našoj regiji. Druga je ta da ljudi koji se danas doseljavaju u Leipzig ne pate od tipičnih berlinskih simptoma – to da svatko želi izgledati dovoljno hip, cool i off i gdje nestajući sadržaj zamjenjuje prenemaganje.

Shvatili su to i s druge strane Atlantika: New York Times opisuje Leipzig kao “bolji Berlin”, a nemalo je komešanje u glavnom njemačkom gradu izazvala i priča pjevača jednog australskog benda, koji optužuje Berlin za ubijanje kreativnosti i motivacije. Naime, grad funkcionira kao non-stop mašina za partijanje, u kojoj je lako zaboraviti zašto ste uopće došli u taj grad.

Počinje sanjati

S druge strane, njemački pisac Juli Zeh, nekadašnji student Instituta za njemačku književnost u Leipzigu, opisat će leipziški “state of mind”:

“Što radi srednje veliki grad u središtu Njemačke, bez planine pred svojim vratima, bez veličanstvene rijeke u svom središtu, bez obližnjih šuma ili obale, bez sjedišta Vlade, bez narko scene, bez terapeutskih toplih izvora i, inače, bez ičeg posebnog za ponuditi? Naravno, počinje sanjati.”

S prenapučenim i preposlovnim Munchenom i precijenjenim Berlinom, Leipzig se pretvara u novu njemačku Mekku, ne samo za studente i umjetnike, nego i za startup biznismene u potrazi za entuzijastičnim i obrazovanim zaposlenicima. Tamošnja škola za menadžment poznata je kao rasadište budućih osnivača kompanija.

S renesansom urbane dinamike dolazi i strah nekih od mještana. Annett Fenske, zaposlena kao sestra u gerijatrijskoj klinici, boji se da će Leipzig uskoro postati nova meta investitora u nekretnine te tako postati preskup za život.

Građansku inicijativu lako bi mogla oteti i kapitalizirati ona poslovna, baš kao što se to dogodilo u Berlinu, no za sada najmanje što možemo kazati je: “Dođite i vidite.”

Izvor: Al Jazeera