Piše: Hadis Kurtović
Vrlo pažljivo pratim događanja oko potvrdnog zaključka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV-a) pokušavajući da ništa ne propustim i da svaki komentar pomno saslušam i razmislim o svakom mišljenju. Prateći emisije, gostovanja, tekstove, kolumne i facebook statuse, primjeti se da je u lepezi mišljenja i komentara većina javnosti okrenuta ka jednoj religiji i jednoj populaciji. Riječ je o ženama muslimankama, koje žele ukloniti iz pravosudnih institucija. Razlog tome je što se ostala obilježja mogu prikriti odjećom ili na kraju krajeva skinuti jer nisu obavezni da se stalno nose, dok je marama obaveza koja se ni u kom slučaju ne smije skidati, što je dio vjerskog identiteta odnosno uvjeranja žena muslimanki.
Dakle, ovdje imamo naizgled propis jednak za sve, a specifično diskriminira jednu grupu, što je otvoreni atak na muslimanku odnosno diskriminacija po dva osnova, i to na osnovu spola i na osnovu vjere.
Da, upravo tako, diskriminacija koja se prožima kroz pravusudne institucije. Zar ista ova institucija ne bi trebala da brani i štiti prava građana?
Ispit države i bh-a društva
Od početka ovog mjeseca, vlasti u Bosni i Hercegovini su na jednom ispitu, vrlo ozbiljnom, posve osjetljivom, za naše pluralno, multireligijsko društvo. Hiljade žena, poglavito pokrivenih su izašle na ulice da traže svoja osnovna prava koja su im ovim zaključkom ugrožena. Na ovim mirnim šetnjama, protestima uglavnom su pokrivene žene i žene muslimanke. Postavljaju se pitanja koja nam trebaju kolati mislima.
Gdje su građani aktivisti, te kojekakva udruženja za ljudska prava?
Gdje su otvorena društva?
Gdje su plenumi građana?
Gdje je ženska solidarnost?
Gdje su, pitanjima nikad kraja.
Udruženja, društva, ovo je dikriminacija ovo je atak na osnovana ljudska prava, atak na ono što vi grčevito branite i štitite. Zašto sad šutite, zašto vas nema na mirnim šetnjama? Zašto?
Zašto je zaključak VSTV-a postao čisto islamsko pitanje? Tamo neki muslimani se moraju sami boriti za svoja prava? Zašto?
U redu, mogu razumjeti da ne podržavate određena mišljena ali ne mogu razumijeti da padate na ispitu svojih zagovaranja time što smjelo ćutite i nepodržavate svoje neistomišljenike. Ljudska prava su za sve građane, kako to, da pravite razliku.?
Nikad mi nećemo biti građanski aktivisti dok ne budemo poštovali i branili prava građana bez obzira na svjetonazor i neslaganje.
Apsurd nad apsurdima
Zagovornici spornog zaključka, kada govore o ovom pozivaju se na „zakon“ koji svojevoljno tumače a poznato nam je da sporna sintagma vjerska obilježja uopće nisu tretirana u zakonima BiH, dakle, apsurdno je donositi zaključak „po zakonu“ o nečemu ako to uopće nije spomenuto u istom.
Isti ti zagovornici krše zakon time što odlaze na obilježavanje dana RS-a koji je Ustavni sud proglasio neustavnim. Ako ćemo po zakonu onda zagovornici krše Ustav i zakon. Apsurd, nego šta.
Glas protiv diskriminacije
Razmišljajući o ovim pitanjima pronađoh jedan citat našeg vrlog akademika Ferida Muhića koji nam kazuje:
„Shvatiti da je svijet velika arena, i da su svi u toj areni – publika, ugledne zvanice u imperatorskoj loži, da su i svi vladari, carevi, imperatori, predsjednici i premijeri ovoga svijeta! – samo gladijatori kojima je suđeno mrijeti, oslobađa nas straha i otklanja svaku nedoumicu. Taj uvid nam daje snagu čvrstog uvjerenja da živimo bez kompromisa sa istinom i vrlinom, dostojni sudbine pravih gladijatora! Ko je to shvatio, moći će da živi u skladu sa svojim najdubljim uvjerenjima. I da živi radosno.“
Treba da se borimo i tražimo svoja prava. Na nama građanima i našim institucijama je velika odgovornost, da li ćemo se složiti i ćutati ili dignuti svoj glas protiv zaključka koji je sasvim sigurno diskriminirajući.
P.S. Ovih dana smo predali zahtjev za članstvo u EU, hoćemo u EU a kršimo osnovna ljudska prava. Dokle?
Izvor: Al Jazeera