Piše: Sue Turton
I tako je globalna zajednica odgovorila na vapaj za pomoć očajnog sirijskog naroda sa obećanjima o ogromnim sumama novca namijenjenim za pomoć.
Možda će donacije koje se mjere u milionima dolara umiriti savjest zemalja koje oklijevaju da se uključe u rješavanje ovog zapetljanog sukoba.
Ne bi trebale.
Slabe su šanse da će pomoć stići nekim od onih kojim je pomoć najpotrebnija.
Ujedinjeni narodi (UN) usmjeravaju svu svoju pomoć kroz Damask, a glavni distributer ove pomoći je sirijski arapski Crveni polumjesec (SARC), koji uglavnom djeluje na područjima koja su pod kontrolom vladajućeg režima.
Mreža aktivista Avaaz kaže za ove distributivne linije da služe za “ludo i nemoralno poklanjanje” sirijskom režimu.
Humanitarni radnici u Damasku su nam rekli da čak i pomoć namijenjenu spornim područjima izvan grada često zaplijene Vladini vojnici, nakon čega joj se gubi svaki trag.
Na internetskoj stranici SARC-a su navedena područja kojim su dopremili pomoć u Halepu. Sva ta područja su pod kontrolom vladajućeg režima.
Herojska djela
Čuli smo sporadične priče o herojskim djelima Crvenog polumjeseca.
Jamal je bivši radnik SARC-a koji je prebjegao na pobunjeničku stranu i sada samostalno doprema pomoć iz Turske u provinciju Idlib. On je kontaktirao svoje stare kolege s očajničkom molbom za pomoć prošlog ljeta.
On je rekao da su neki od onih koji još uvijek rade za ured SARC-a u Idlibu natovarili njihove kamione i da su se zaputili ka prvim borbenim linijama. Na putu ka linijama su na kontrolnim punktovima koje su držali režimski vojnici govorili da imaju isporuku za Vladine baze.
Kad bi se vojnicima izgubili iz vida, skrenuli bi ka pobunjeničkoj teritoriji i isporučili bi namirnice onima koji žive sa druge strane borbenih linija.
Iz UN-a su saopćili kako razmatraju mogućnost da pomoć u zemlju dopremaju putem drugih granica, ali kažu da će sirijska Vlada ipak morati biti konsultirana.
Onima koji žive na mnogim područjima pod pobunjeničkom kontrolom vijesti iz Kuvajta neće mnogo pomoći u njihovim svakodnevnim nastojanjima da prežive.
Neće pomoći Ahmedu koji je s kćerkama pobjegao od bombardiranja grada Maarat al-Numan. Njihova sva imovina je samo ono što su mogli ponijeti.
Oni sada žive u pećini u snijegom pokrivenim planinama Jabal Zawiya. Jedino što ih grije je granje koje uspiju prikupiti za vatru. Svakim danom su sve mršaviji.
Mršave zalihe
Pomoć od 1,5 milijardi dolara vjerovatno neće stići do ljekara kao što je Hani Marouf, koji pokušava zbrinuti hiljade pacijenata u Idlibu s mršavim zalihama lijekova i skoro bez ikakve medicinske opreme.
Gledali smo njegove pokušaje da oživi 20-mjesečnu bebu s instrumentima namijenjenim odraslim osobama. Dan nakon što je beba Moutassim Bilah preminula na podu ljekarove dnevne sobe, baka je pogođena dvije ulice dalje tokom zračnog napada.
Groblja rastu, ali ne i zalihe humanitarne pomoći.
Maroufa Mohammada je majka dovela da ga ljekar pregleda. Marouf je jedna od beba koje se bore za svaki gutljaj zraka. On ima upalu grla, oboljenje koje se lako liječi ako se na vrijeme pruži medicinska pomoć, ali je ljekaru prošlog ljeta nestalo lijekova za djecu.
Samo mrvice hrane, lijekova i goriva uspijevaju proći do ovih zajednica, čiji broj se više nego utrostručio od kako su ljudi počeli tražiti sklonište od bombardiranja koje je sad stiglo i do njihovih gradova ili sela.
Jedina stvar koja bi mogla okrenuti situaciju u korist ovih ljudi i koja bi im mogla pomoći je da se zaustave bombardiranja i zračni napadi. Onda bi oni mogli otići u prave bolnice.
Nevladine organizacije bi dopremile namirnice. Gorivo i hrana bi počeli stizati u zemlju.
Nije dovoljno samo napuniti skladišta. Ne, ako želite da vam je savjest čista.
Izvor: Al Jazeera