Piše: Jelena Kalinić
U Somaliji je nedavno zabilježen novi slučaj tzv. „divljeg“ poliomijelitisa (dječije paralize), prvi takve vrste na tom području od 2007. Žrtva bolesti je bila 32-godišnja žena, koja je ostala paralizovana. U nekim dijelovima Somalije nije bilo akcija imunizacije već nekoliko godina.
WHO je 2010. potvrdila pojavu ovog virusa u Tadžikistanu. Do endemske pojave ovog tipa virusa je došlo još u Pakistanu, Afganistanu i Nigeriji, a to su zemlje gdje se ne provodi sistemska imunizacija djece, najviše zbog labilne političke situacije i napada na medicinsko osoblje.
Međutim, vidimo da su čak i Talibani, koji su vršili napade na medicinsko osoblje ovih misija, nedavno izdali obavještenje da obećavaju kako medicinski timovi više neće biti mete napada. U 2013. je zabilježeno 26 slučaja polija (prije nego što se doznalo za slučajeve u Somaliji).
Sistemska imunizacija
Treba biti zabrinut za ove slučajeve, ma gdje da živimo. U našem svijetu, gdje se svakim danom povećava stepen globalne uvezanosti i interakcije različitih tačaka na planeti, ovi slučajevi ne smiju se učiniti dalekim i nevažnim.
Jedna od 200 infekcija polio, prema izvještajima UNICEF-a, rezultira paralizom, 5-10% paralizovanih osoba ubrzo umire zbog paralize disajnih puteva, 80% paralizovanih budu djeca mlađa od 5 godina.
Za dječiju paralizu na postoji lijek.
OPV (vakcina protiv poliomijelitisa) je, data u 3 doze, efikasna u 99% slučajeva, dok je pokrivenost ovom vakcinom u 2011. iznosila 84%.
A polio je samo jedna od bolesti koja se može uspješno spriječiti aktivnom rutinskom imunizacijom stanovništa.
U svijetu gdje svako ima pravo na svoje mišljenje, uvjerenja i stavove, u svijetu gdje su milioni dali svoje živote da bi se izborili za liberalno društvo, treba se zapitati koliko nečije uvjerenje košta druge. Jedna mala usporedba s osobom koja dolazi kod stomatologa da mu liječi korijen zuba bez anestezije i trpi neljudske bolove samo zato što taj stomatolog vjeruje da je anestezija opasna po ljudski organizam, bit će od koristi da se shvati štetnost jednog novog pokreta u svijetu, nazvanog „anti-vax“ (antivakcinalni pokret) i da se još jednom skrene pažnja na neprocjenjivu važnost sistemske imunizacije i probleme koji prate akcije imunizacije.
Zagovornici antivakcinalnog pokreta (primjer – Mike Adams), kojih ima i kod nas u regionu (primjer – Jagoda Savić), tvrde da su vakcine – bilo oslabljeni uzročnik bolesti, bilo aditivi (npr. tiomersal i jedinjenja koja sadrže aluminijum) i konzervansi koje vakcine sadrže, krivci za pojavu stanja kao što je autizam, za pojavu degenerativnih bolesti nervnog sistema (npr.Altzheimerova bolest), bolesti srca, rak itd. Krive vakcine i za SIDS (sindrom iznenadne dojenačke smrti), kontaminaciju DNK, slabljenje prirodnog imuniteta i stvaranje novih bolesti. Oni pokušavaju dokazati da je stopa mortaliteta od bolesti kao što su rubeola, hripavac i krzamak značajno pala i prije nego što su se počela provoditi sistemska imunizacija protiv ovih bolesti diljem svijeta, da je to posljedica povišenja životnog standarda ljudi te da su vakcine zlo i da su beskorisne, te da je čitava priča hir farmaceutske industrije koja želi brzu zaradu.
Nemoguće je opovrgnuti činjenicu da postoje slučajevi da je nešto pošlo po zlu nakon vakcinacije ili da vakcinacija nije bila uspješna (zato se insistira na nekoliko doza). Ali, primjera radi, istraživanje čiji je cilj bio dokazati povezanost pojave autizma i MMR vakcine (dr. Andrew Wakefield) nije bilo moguće ponoviti sa istim rezultatom. Zapravo, pokazalo se da je ovo bila lažna i namještena uzbuna (podaci British Medicine Journala), koja je za posljedicu imala porast broja oboljelih od krzamka, jer su neki roditelji iz straha odbijali vakcinisati djecu MMR vakcinom.
Jedini preostali argument ovih grupa jeste da autizma nema u zajednici Amiša, koji se ne vakcinišu, jer im vjerska uvjerenja to ne dozvoljavaju.
Nadalje, kontroverza da vakcina protiv hepatitisa izaziva različite poremećaje, pa čak i rak (jer je virus hepatitisa uzročnik raka jetre), ostavlja neprijatan okus pseudonauke u ustima, jer ova vakcina spada u tzv. „subunit“ vakcine, tj. uopšte ne sadrži virus hepatitisa, već samo proteinski omotač uzročnika, koje je dovoljan da aktivira imuni sistem ljudskog organizma.
Kada makar samo jedna osoba napravi toliku histeriju tvrdnjama da su vakcine gotovo pa oblik zla i kada dovede u pitanje čitav proces imunizacije na jednom području, onda stvari mogu poći vrlo lošim tokom. Vrlo je signifikantan i sadržaj web-stranica koje propagiraju antivakcinalni pokret. Punu se iracionalnih sadržaja, dogme i priča o „onostranim“ pojavama. Ono što protivnici vakcina nude kao alternativu jesu homeopatske vakcine, čija se “snaga“zasniva na „sposobnosti“ vode da „pamti“ aktivne sastojke kroz sukcesivna razblaženja navodno aktivnog rastvora. Skupa vodica.
Zapravo, u našem regionu veću opasnost predstavlja to što imunizacija djece nije možda bila sistemski provedena u nekim grupama (izbjeglice i raseljena lica) u toku proteklih nemilih ratnih događaja.
Drugi problem predstavlja sistemska imunizacija djece romske nacionalnosti. Prema podacima UNICEF-a BiH (2011-2012), procenat djece (18-29 mjeseci) koja su primila BCG u BiH iznosi 98% u odnosu na 86% djece istog uzrasta u romskoj populaciji. Procenat djece koja su primila sve preporučene vakcine (bez vakcine protiv hepatitisa B) iznosi 68% , dok kod romske djece iznosi 4%.
Kada sad ovoj problematici dodamo iracionalne protivnike vakcine, slika postane zabrinjavajuća.
Generacije u opasnosti
Treba zamisliti svijet bez blagodati otkrića vakcine i bez kontinuirane imunizacije. Bio bi to svijet smrti, gluhe i djece sa invaliditetom, svijet nemoći, straha. Vakcine su efikasne, ali ne 100%. Manja populacija nevakcinisanih u opasnost može staviti mnogo drugih ljudi i izazvati epidemije. Zato je nužna sistemska imunizacija i svijest da je antivakcinalni pokret jedna opasnost, iza kojeg stoje ljudi koji šire paniku, masovnu histeriju, klanjaju se iracionalnosti, otkrivaju tzv. teorije zavjera, prate duhove i NLO. Generalno to znači da su društveno neodgovorni, pričaju vrlo čudne stvari i bave se pseudonaukom.
I, usput, u opasnost dovode generacije.
Neophodno je biti u kontaktu sa roditeljima i argumentovano iznositi činjenice o prednostima vakcinacije, te dizati svijest o ovoj potrebi i u manjinskim grupama. Milenijumski cilj broj četiri se odnosi na smanjenje smrtnosti djece u periodu 1990-2015. Do sada su spašeni milioni života i poboljšan životni standard ljudi diljem svijeta.
Izvor: Al Jazeera