Piše: Borna Sor
Stanovnici zagrebačke Savice već mjesecima prosvjeduju protiv izgradnje crkve u njihovom parku. Radi li se o komunistima, militantnim ateistima ili sotonistima? Ne zapravo. Ljudi žele da park ostane djeci za igru i odraslima za deranje na djecu kako su preglasna, a odmah na susjednoj lokaciji neka se izgradi crkva. Nije im jasno zašto je Grad napravio takav protupropisni dogovor s Kaptolom, niti zašto crkveni oci ne žele poslušati glas naroda. Naravno da im nije jasno.
Brojni roditelji već godinama prosvjeduju protiv načina na koji se izvodi vjeronauk u hrvatskim osnovnim i srednjim školama. Radi li se o kripto-židovima, islamskim radikalima ili scijentolozima? Ne zapravo. Ljudi ne razumiju zašto vjeronauk, kao i ostali izborni predmeti, nije raspoređen prvi ili zadnji sat, zbog čega učenici koji ne odlaze na njega imaju rupu usred nastave, bez ikakve organizirane zamjene. Nije im jasno zašto se na vjeronauku podučava djecu da su ateisti i grešnici nemoralni, zašto se roditelje ucjenjuje na različite načine da upišu djecu na njega, niti im je jasno zašto se u škole postavljaju golemi kipovi Djevice Marije. Naravno da im nije jasno.
Studenti Filozofskog fakulteta zagrebačkog sveučilišta prosvjeduju već semestrima protiv spajanja njihovog fakulteta s Bogoslovnim fakultetom. Radi li se o marksistima, skojevkama neobrijanih nogu i djeci udbaša? Da zapravo, ali ljudi samo ne razumiju zašto bi se spojila dva fakulteta koja ne odgovaraju istom kriteriju upisa, ne odgovaraju jednakom sustavu zapošljavanja niti odgovaraju istoj državi.
Filozofski fakultet spada pod autonomiju sveučilišta pod Republikom Hrvatskom. Bogoslovni fakultet spada pod neautonomiju države Vatikan. Studentima nije jasno zašto postoje fakulteti na kojima se upisuju ljudi na preporuku župnika, na kojem je gotovo nemoguće upisati osobu koja nije katolik, te čiji diplomanti kasnije dobivaju u školama poslove samo preko odluke Kaptola, čija plaća raste više nego plaća ostalih učitelja. Nije im jasno zašto na štrajku učitelja nikad ne vide vjeroučitelje. Naravno da im nije jasno.
Zašto crkva ne plaća porez
Građanima Hrvatske općenito neke stvari nisu jasne. Nije im jasno zašto Crkvu godišnje u prosjeku financiraju s oko 600 milijuna kuna. Više nego što siromašni dobiju kroz socijalnu pomoć. Više nego indijski svemirski program. U to nije uračunato financiranje na lokalnoj razini, niti tiskanje udžbenika za vjeronauk. Nije im jasno zašto crkva ne plaća porez na sve milodare, lukno, zvonarine i blagoslove, a šalju vjernicima cjenike svojih usluga. Nije im jasno zašto Crkva kao najveći zemljoposjednik u cijeloj državi nije trebala plaćati porez na iznajmljivanje nekretnina. Nije im jasno zašto policija – ako želi uhititi svećenika –mora najprije obavijestiti nadležnog biskupa. Naravno da im nije jasno.
Kako bi im bilo jasno, kad im je povijest prepuna velikana kojima ništa nije bilo jasno. Recimo Otac Domovine, Ante Starčević, kreator moderne nacionalne misli, unatoč tome što je bio katolik, smatrao je kako crkva zaglupljuje narod, služi tuđincima i potiče nacionalnu mržnju. Otac Ante je bio i autor slogana Bog i Hrvati. Naime, u tom pozdravu ističe se kako sudbinu Hrvatske i Hrvata imaju pravo odlučivati Bog kao najviša instanca, te Hrvati na zemlji i nitko drugi. Dokaz tome je i to da ovaj pozdrav koriste i muslimanski pravaši.
Najveći hrvatski političar i mučenik 20. stoljeća, ili barem najomiljeniji, Stjepan Radić, često je ponavljao antiklerikalni slogan: “Vjeruj u Boga, ali ne u popa.” U Krašiću, rodnomu mjestu Alojzija Stepinca, 1924. godine u jednom je govoru izjavio: “Kada naši biskupi pišu političko pismo i kad hoće da budu hrvatskom narodu političke vođe, moja je i naša dužnost da to prosudimo i ako treba i osudimo.”
Uz ovakve uzore i idole, kojima ništa nije jasno, nije ni čudo da hrvatskom narodu nije jasno zašto se Crkva ponaša ovako kako se ponaša. Protivno vlastitoj filozofiji, općem moralu i ljudskom dostojanstvu. Nije im jasno, zato što ne razumiju što je Vatikan i zašto nam on toliko treba. Bez Vatikana ni ne bismo postojali.
Naime, Vatikan je najveća, najjača i najuspješnija marketinška i PR agencija u povijesti čovječanstva. I ne radi se o odnosu vjernika i njegove vjere, nego o odnosu država, naroda i njihove prezentacije i percepcije u svijetu. Da bolje objasnimo, moramo se vratiti u prošlost.
Vatikan ne prima bilo koga
Kad je kralj Tomislav, potpuno stvarni povijesni lik, prvi kralj Hrvata, odlučio kako je vrijeme da se od neke zaostale kneževine napravi jedna uspješna tranzicijska priča ulaska u kraljevstvo, obratio se Rimu. Razlog za to zna svaki student prve godine ekonomije. Imati dobar proizvod je samo pola posla. Druga polovica posla je prodati taj proizvod. To što je Tomislav mislio da je kralj, nije bilo bitno. Netko je trebao uvjeriti ostale da su Hrvati dobili kralja, koji je totalno stvarni povijesni lik.
Papa Ivan X., veliki marketinški mag, organizirao je 925. godine na Duvanjskom polju veliki event, na koji je pozvana sva društvena krema i celebrityji iz regije, te je Tomislavu uručeno žezlo. Nakon toga su papini account manageri i poslanici stoljećima koja su slijedila lobirali i prezentirali Hrvatsku zainteresiranim klijentima, bile da su to kršćanske antiislamske lige, katoličke antiprotestanske koalicije, križarski pohodi, trgovački ugovori, kupci Dalmacije ili hodočasnici.
Tako je trajalo do dolaska komunizma. No prilikom raspada Jugoslavije ponovno je održan veliki sastanak predstavnika Hrvatske i Vatikana, na kojem su u osvit rata dogovoreni, a poslije njega i potpisani Vatikanski ugovori, u kojima stoji sve ono što našim građanima nije jasno.
Hrvatska je tražila međunarodno priznanje i dobra percepcija svjetske javnosti bila je od presudne važnosti. Cijeli narod je znao kako nam se sprema rat, i potreba za dobrom marketinškom agencijom s uslugama PR-a morala se odmah potražiti. A zašto se ne javiti starom suradniku? Uostalom, Vatikan ne prima bilo koga, ako se uopće i dobije termin sastanka, to je već veliki uspjeh!
Kažu da je naša delegacija ljubazno primljena, ponuđena im je mineralna voda s komadićima svježeg krastavca i prikazana Power Point prezentacija novih mogućih modela suradnje. Prvi i najosnovniji paket bio je “Mercy” paket, po kojem bi Vatikan pozivao svjetske sile da iz milosrđa zaustave rat u Jugoslaviji, jer tamo ginu neki ljudi. Organiziranje nekoliko misa, a zbog starog poznanstva, Papa će u neformalnom razgovoru njemačkog kancelara upitati “Jesi čuo što se događa u Hrvatskoj?”.
Drugi produženi paket, nazvan “Katolik+” pozvao bi sve katoličke zemlje da se aktivno uključe u razgovore s hrvatskom vladom, počnu prikupljati humanitarnu pomoć, a Papa će osobno organizirati konferenciju “Hrvati – dajmo im da se samostale”.
Hrvatska delegacija nije bila zadovoljna, tražili su nešto više, situacija u domovini postajala je sve opasnijom. Onda je jedan mlađi biskup spomenuo “Stairway to heavon” tarifu, no kardinal je odmahnuo glavom i oštrim pogledom prostrijelio brbljavog biskupa.
“Ne, ne, kakva je to tarifa? Zanima nas”, pokušali su izvući iz kardinala, no on im je rekao da nemaju oni tih novaca, kako je to samo za elitne klijente, vip klasa. No, što ih je više odbijao, to ih je više zanimalo o kakvoj je ponudi riječ. Na kraju im je otkrio.
Najskuplja i najbolja usluga koju Vatikan nudi uključuje ulazak u elitno društvo. Potpuno preuzimanje komunikacije s medijima, javnošću, ostalim državama. Potpuna prilagođena marketinška kampanja i 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, korisnička podrška. U praksi to znači priznavanje Republike Hrvatske, maksimalno lobiranje za njezinu samostalnost. Pretplata na dolaske papa, ovisno o dužini mandata i opetovani dolazak, ekonomsko ulaganje, mogućnost da papi u audijenciju ne dolaze samo premijeri i predsjednici, već i krezubi pjevači koji plagiraju ABBA-u, a nazivaju se po oružju. Vatikan će obavijestiti sve svoje svjetske filijale da kontaktiraju medije o našim problemima i uključe se u aktivno lobiranje. “Ma znate, pa ti Hrvati su dobri ljudi, fini narod, znate da su oni izmislili kravatu?”
Kontrola nad obrazovanjem i mladima
Naša delegacija skočila je od sreće, to je ta tarifa, to je taj marketing! No kardinal je već rekao da je to preskupo za njih, kako su oni mala siromašna zemlja pred ratom. No i dalje su delegati navaljivali, ma sigurno se može nekako dogovoriti, pa zar nema nekakav drugi način plaćanja?
Kardinal je promislio, ponovo ljutito prostrijelio pogledom biskupa i slegnuo ramenima kao da se predaje. “U redu. Daj da vidimo što imate.”
I tako je tada u samo nekoliko dana dogovoreno da će Vatikan ponovo prihvatiti Hrvatsku kao klijenta i napraviti joj najbolju marketinšku kampanju u povijesti. Zauzvrat će Hrvatska Vatikanu plaćati godišnju pretplatu, osigurati mu porezne olakšice, predati mu kontrolu nad obrazovanjem i mladima, zaštititi kler od pravosuđa i izgraditi mu palače od oniksa.
S obzirom na svijet i tržište, na kojem se u marketing ulaže pola proračuna, je li svim tim roditeljima, studentima i građanima napokon jasno?
Mi smo još dobro i prošli. Dobili smo popust.
Izvor: Al Jazeera