Hajde, sine, trkom na Briševac, donesi hladne vode

Voda koju distribuira bihaćki Vodovod neupotrebljiva je za piće ovih dana (Al Jazeera)

Nekada se po vodu išlo na vrelo i moralo se dobro namučiti kako bi se za dnevne potrebe osigurala dovoljna količina tečnosti koja život znači. Na izvorima se prao veš, napajala stoka i ašikovalo. Baš na jednom takvom ovih dana točio sam vodu za piće, jer je ova u cijevima danima zamućena.

Briševac u Kuli

Smješteno ispod planine Plješevica uz samu granicu s Hrvatskom, naselje Izačić sastavljeno je od nekoliko manjih zaselaka, a jedan od njih nosi naziv Kula. U tom naselju ima vrelo pitke vode za koje se veže nekoliko legendi, a najpoznatija kaže da su mještani nekada živjeli u tvrđavi koja se nalazila na vrhu sela, na mjestu današnje džamije, te imali put ka dolje, koji je vodio kroz pećinu i služio za dopremanje vode s Briševca, vrela koje izvire u podnožju Izačića, drevnog grada.

“Bila su to neka drugačija vremena od ovih naših danas. Mnogo se radilo, a bilo se veselo”, priča Senita dok sipa vodu na fiskiji.

“Nije se imalo k'o danas, ali su ljudi bili sretni i zadovoljni. Nije im bilo teško odozgo pjehe sići na vrelo, nasuti vode i uznijeti je gore kućama svojim. Još se sjećam tog vakta i graje koja je svakodnevno bila oko vrela”, kaže Senita.

Njen dedo i nena žive tu blizu, a ona je došla iz grada da naspe vodu, jer je ona koju distribuira bihaćki Vodovod neupotrebljiva za piće ovih dana. Prisjetila se djetinjstva, kad bi je nena poslala po vodu kazavši joj: “Hajde, sine, trkom na Briševac, donesi nam hladne vode”, a ona, sva radosna, otrčala nizastranu do vrela koje izvire u podnožju brda.

“Nije to bilo baš ni lako, kao što nena kaže, ‘trkom’, jer lako se spustiti nizastranu, ali valja uzaći sa dva kanistera vode”, s osmijehom se Senita sjeća tih dana.

Ne cijenimo vodu

Stručnjaci tvrde da voda ima sposobnost pamćenja i da poprima svojstva materija s kojima dođe u kontakt. Voda živi svojim životom, tvrde oni, i smatraju je izvorom svih energija koje postoje na Zemlji.

U kakvim mi blagodatima danas živimo najbolje govori činjenica da imamo vodu nadohvat ruke u našim kućama i slavinama. Ima i onih koji se ovih dana suočavaju s nedostatkom pitke vode, pa odlaze u trgovine i kupuju galone, koje u rukama nose do stana.

Kolika je to blagodat uvjerio sam se ovih dana kad sam išao po vodu na okolna bihaćka vrela, kojih ima napretek, a ljudi ipak kupuju vodu i tako puštaju da ova dragocjena tečnost istječe u bescijenje.

Mještani naselja Kula, koje pripada mjesnoj zajednici Izačić, ne daju svom Briševcu da beskorisno teče nego čuvaju tradiciju svojih predaka, dolaze na izvor i sipaju vodu, koju sad, umjesto na leđima, automobilima prevoze do svojih kuća.

Zaključit ću izrekom Benjamina Franklina, koji kaže: “Kad izvor presuši, tek onda znamo vrijednost vode.”

Izvor: Al Jazeera