Vukota Govedarica, predsjednik Srpske demokratske stranke, najavio je tuču u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Mlađahnog predsjednika političke partije koja u narečenoj skupštini predvodi opoziciju, isprovocirao je, do pravog i iskrenog bijesa, predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik. Ovaj entitetski predsjednik najavio je kako će na sljedećoj sjednici poslanici njegove partije, koji čine većinu u NSRS-u, izglasati smjenu Duška Šnjegote, glavnog revizora eniteta RS.
Dodik je, u slučaju Šnjegote, samo još jednom pokazao svoje diktatorsko lice. On se obrušio na Šnjegotu jer je u revizorskom izvještaju o stanju budžeta entiteta u kojem Dodik provodi svoju, i samo svoju volju, ustvrdio manjak od 170 miliona KM (oko 85 miliona eura) i povećanje budžetskog deficita za 100 miliona KM (oko 50 miliona eura). Dodiku, kao pravom pravcatom diktatoru, nikako nije jasno kako neko može ustvrditi toliki manjak i sve te deficite, ako je on, apsolutni vođa, vrhovni ekonomista, i vlasnik svih istina od Sane do Drine, sračunao da su prihodi njegovog entiteta u prošloj godini u plusu od 40 miliona KM (oko 20 miliona eura).
Dodik je poručio svojim poslušnicima da ponude Šnjegoti da podnese ostavku, a ako to ne prihvati, da ga na prvom skupštinskom zasjedanju smijene. Tako je razljutio cijelu opoziciju, silovito, kao nikad do sad. Zazujalo je sa svih strana, a najžešći bijes pokazao je Govedarica. Evo kako je reagovao: „Napad na glavnog revizora je jedna vrsta presedana, koji ne postoji ni u jednoj savremenoj državi. Nema potrebe da Šnjegota podnosi ostavku i borićemo se da ne bude smijenjen u Narodnoj skupštini, u kojoj sam spreman da se, u parlamentu, zajedno sa mojim svim kolegama, da se pobijem. Jer ovdje se stvari, izgleda, neće rješavati a da se nećemo dobro potući u parlamentu. Pa ko bude jači, neka smjeni Šnjegotu.“
Parlamentarci se tuku svuda po svijetu
Zbilja, je li se ikada, u ova dva desetljeća kako uživamo u haosu naše poslijeratne parlamentarne demokratije, desilo da se u nekoj od silnih bosanskohercegovačkih skupština narodni deputati dobro pošaketaju? Koliko je potpisniku ovih redova poznato, nije. Naravno, onaj slučaj od prošle godine, kada je Rasim Smajić, poslanik Bosanske stranke, u Skupštini Kantona Sarajevo nasrnuo na Peđu Kojovića, poslanika Naše stranke, i odgurnuo ga iza sebe, bacivši ga na pod, ne smatramo tučom, već više incidentom, fizičkim nasrtajem jedne osobe na drugu.
Masovna tuča u parlamentu nije baš rijetka pojava i dobro šaketanje odavno predstavlja jedno od sredstava ubjeđivanja protivnika u neispravnost njegovih stavova. Tuku se parlamentarci posvud u svijetu. Jednostavno, ima tema koje se doživljavaju tako emotivno da u čovjeku, bez obzira koliko politički bio izdresiran, krv naprosto provri i zamagli mu sve pred očima. Evo, samo kratko surfanje internetskim stranicama, pokazaće nam da se parlamenti često pretvore u pravu arenu punu crvenih krpica. Tuku se poslanici posvud, od Venecuele do Južnoafričke Republike.
Najvatreniji su, izgleda, turski i ukrajinski poslanici. Oni su ubjeđivanje pesnicama gotovo postavili za pravilo. Evo, u maju prošle godine u truskom parlamentu došlo je do sveopšte tuče između opozicije i posalnika iz vladajuće partije. Tokom rasprave o promjeni ustava izbilo je pravo šaketanje, a gađalo se i flašama punim vode. Godinu ranije turski poslanici pomlatili su se i kada su predstavnici opozicije pokušali odgoditi početak rasprave o prijedlogu zakona o bezbjednosti, koji bi policiji dao veće ovlasti prilikom pretresa i hapšenja. Osim pesnica, na sve strane sijevale su i stolice, ali i čekić, pa čak i zvono kojim se služi predsjednik parlamenta. Turski parlamentarci svojim građanima prirede barem jednu tuču godišnje.
Tuča iz makedonskog Sobranja
Ukrajinski parlametraci su još agilniji. Prošle godine bila su dva obračuna. Prvi je izbio nakon poziva opozicije na privremene izbore u jednoj od tamošnjih oblasti, a drugi nekoliko mjeseci kasnije. Pretprošle godine poslanici su se dobro pomlatili za vrijeme govora premijera Arsenija Jacenjuka. Tuča je izbila između poslanika iz premijerove partije Narodni front i posalnika iz Bloka predsjednika Petra Porošenka. Ali, ukrajinski parlamentarci su toliko svikli na tuče, da im je premijer Jacenjuk predložio da nakon šaketanja mirno nastave slušati njegov godišnji izvještaj.
Znaju tuče izbiti i u parlamentima sa visokorazvijenom, stoljetnom demokratijom, pa čak i u onom evropskom, u Strazburu. Prošle godine je u ovom parlametnu došlo do pravog obračuna između poslanika britanske evroskeptične partije Ukip, a jedan od njih završio je i u bolnici na intenzivnoj njezi.
Kod nas, najpoznatija je ona tuča iz makedonskog Sobranja, koja je dosegla takve razmjere da je krv lila na sve strane, a razbijenih glava bilo je posvud. Srbijanski mediji su još prije pet godina sastavili „Top listu: deset najvećih tuča u srpskoj politici. U top deset ušao je i jedan klasični nokaut u skupštini, jedna poslanica je cipelom gađala predsjedavajuću, druga joj je prišla i cijeli bokal vode joj sasula na glavu. Ali, prave, masovne tučnjave još nije bilo. Naravno, ne računamo masovnu tuču u skupštini opštine Čačak, od prije nekoliko mjeseci.
Kosovski parlamentarci umjesto pesnica radije potežu dimne bombe i suzavac. U hrvatskom saboru takođe nije izbila prava, masovna tuča, sve se završavalo na iznošenju mlađahnog poslanika Ivana Pernara iz skupštinske sale. Ni u skupštini Crne Gore još nije bilo prave masovne tuče, ali bilo je incidenata, nasrtaja, pojedinčanih šaketanja, vrlo žustrih. A u Bosni, eto građani bi mogli dobiti prvu pravu masovnu tuču poslanika.
Hladnokrvni profesionalci
Ne, nad poslaničkim pesničenjem, barem građani BiH, možda se ne bi trebali zgražati. Jedna dobra parlamentarna makljaža bi, izgleda, dobro došla. Konačno pokazala bi kako je došlo novo vrijeme i kako su u poslaničke klupe sjeli posalnici novog profila, vatreni, kivni na glupost i diktat, morlani, spremni za svoje stavove i krv dati, ako zatreba.
I ptice po granama znaju da bh. parlamentarnom scenom dominiraju hladnokrvi profesionalci. Oni u politiku ulaze radi vlastite koristi i narodni interes jedva da može i boru pomjeriti iznad njihovih očiju. Nisi čestito ni mignuo a oni promijene stranački dres, po potrebi i nacionalnost. Vukota Govedarica je javno izjavio da nije takav i da će se za svoja uvjerenja i potući ako bude trebalo. Sve su prilike da mu uzmaka nema.
Pošto je Šnjegota u četvrtak ponudio svoj mandat na raspolaganje, više nema nikakve sumnje da će se na dnevnom redu prvog zasjedanja NSRS naći i glasanje o smjeni glavnog entitetskog revizora. Hoće li Govedarica morati ispuniti obećanje? Neće valjda biti prisiljen da krene u juriš na čelu kolega iz poslaničkog kluba? Za nadati se je da neće.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera