Oglasi

Hoće li džezvu zamijeniti kavnik

Institut za slovenski jezik 'Fran Ramovš' uputio je otvoreni poziv ljubiteljima jezika da šalju prijedloge kako učestale tuđice zamijeniti domaćim izrazima.
Slovenija je država u kojoj je gotovo četvrtina stanovništva porijeklom iz drugih republika bivše Jugoslavije, odakle je donijela svoj jezikAP

Jezik je živo biće. Rodi se, puže i prohoda, raste i razvija se. Dovoljan je sam sebi, ali i trpi tuđe utjecaje. Teži ka moralnosti i zrelosti (mudrosti), a može i umrijeti u najboljim godinama života. Niko ne zna koliki mu je vijek trajanja.

Mnogo je jezika nestalo (umrlo), a malo novih nastalo. Osim ovih tehnoloških, koji teže materijalnom blagostanju i siromaštvu duha i kontaminiraju sve ostale. Zato Institut za slovenski jezik "Fran Ramovš" u Ljubljani ima otvoren poziv ljubiteljima jezika da im šalju prijedloge kako učestale tuđice zamijeniti domaćim izrazima (babyphone - detejav, copywriter - oglasničar, mobing - delonasilje, trendsetter - smerničar, al dente - grizljivo, džezva - kavnik, oklijevati - omahovati, dobro došli - pozdravljeni, i tako dalje - in tako naprej).

Većina ih dolazi iz engleskog jezika i novih tehnologija, pa i programa (i društvenih mreža), što sve zajedno prijeti malim jezicima da ih potisne u nestajanje i zaborav. Ali, ima i takvih koje su nastale usljed "neumitne otvorenosti društva", pokretljivosti i miješanja naroda i nacija (najčešće susjeda) i sposobnosti ljudi da trpe različite utjecaje (podsvjesne i svjesne, pozitivne i negativne).

Jezik pritisnut drugim jezicima

Čovjek kao spužva upija riječi koje mu se sviđaju ili mu trebaju da bi mogao komunicirati. Ta želja i potreba toliko je jaka da je u stanju potisnuti sve drugo ne bi li postao "građanin svijeta" ili akter na "globalnom tržištu", tako da je pravo malo čudo kako je slovenski "preživio" pritisnut germanskim, italijanskim, mađarskim, ali i takozvanim balkanskim utjecajima. I ne samo "preživio", već raste, razvija se i u dobroj je fizičkoj kondiciji.

Glavna zasluga pripada javnim radijskim i televizijskim servisima, koji se trude, u granicama svojih mogućnosti, sačuvati, ali i obogatiti slovenski jezik, koji je jedan od glavnih imenitelja identiteta. To je valjda svakome jasno. Pogotovo u državi koja ima desetak regija i različitih narječja, tako da se neki jedva razumiju među sobom, ali se kao ljudi razumiju odlično.

Pritom ne treba zaboraviti da je Slovenija država u kojoj je gotovo četvrtina stanovništva porijeklom iz drugih republika bivše Jugoslavije (već se može govoriti o drugoj i trećoj generaciji), odakle je donijelo svoj jezik (manje-više isti, s malim varijacijama), koji zovu svojim nacionalnim imenom. I to nikome ne smeta. Mislim, kako će oni zvati svoj maternji jezik, ali je njihov "službeni" jezik slovenski, što je sasvim razumljivo. Jezik nije i ne može biti političko pitanje, već sredstvo sporazumijevanja.

Nikad neću zaboraviti kada sam u ljeto 1993. godine došao u Sloveniju. Primijetio sam da se taj jezik prilično razlikuje od mog maternjeg i da nije tako lagan i razumljiv. Zato sam ga odlučio naučiti. Svaki dan čitao sam dnevni list Delo, gledao Slovensku televiziju i zapisivao većinu riječi koje nisam razumio, a onda mi je prijatelj, koga sam stalno gnjavio da mi objasni neko značenje, poklonio udžbenik gramatike i tako sam se spremao za ispit.

Taj je ispit ključna stvar u prihvatanju činjenice da sam došao u prostor drugog jezika, a samim tim i kulture, što meni nije predstavljalo nikakav problem. Zapravo, ako poštuješ svoje, lako ćeš prihvatiti ono što ti se u početku čini tuđe. S protokom vremena i spoznavanjem te kulture, čovjek u jednom trenu shvati da živi (i sanja) u dva jezika ili dvije kulture, odnosno da ima dvije duhovne domovine, što je bogatstvo koje bih svakome poželio.

Izvorno značenje

Sad, drugo je pitanje optimalne mjere koju će čovjek odrediti za sebe da bi se osjećao dobro i zadovoljio svoje duhovne potrebe. Isto je i s jezikom, koji je živa materija, raste i razvija se, ali i trpi utjecaje i ne možeš ga zatvoriti među četiri zida. Ne možeš ga potpuno očistiti, jer bi to bilo "etničko čišćenje jezika". Ne može se ljudima zabraniti da govore kako oni žele, ali se može uspostaviti prava mjera koja će sačuvati jezik u svom izvornom duhu i značenju.

Sasvim je jasno da to ne smije biti usiljeno, akademski sterilno ili politički nametnuto, pod svaku cijenu (izmišljanjem tragikomičnih i rogobatnih riječi i složenica), već prirodno i spontano, po mogućnosti da čim veći broj ljudi učestvuje u traženju zamjenskih riječi za tuđice, koje, sada već pretjerano, osvajaju prostor izvornog jezika.

Zato je ideja Instituta za slovenski jezik "Fran Ramovš" da, posredstvom svog sajta na internetu, pozove ljubitelje jezika da šalju prijedloge i sugestije kako učestale tuđice zamijeniti domaćim izrazima izuzetno zanimljiva, pa, ako hoćete, i demokratična.

Jezik je srdačno pozdravlja.

 Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.