Hrvatska kakvu dugo nismo gledali

Cijela Hrvatska je bila jedinstvena u želji da Kovačevi izabranici osiguraju vizu za Brazil (Al Jazeera)

Piše: Božo Sušec

Još u ponedjeljak, na veliki Dan sjećanja na Vukovar, Hrvatska je živjela razjedinjena i podijeljena u dvije oprečne kolone. U utorak su političari, lijevi i desni, branitelji i lažni branitelji, vjernici i nevjernici, sindikalisti i poslodavci, štrajkaši i štrajkbreheri, dužnici i vjerovnici, hetero i homoseksualci, Dalmatinci, Slavonci, Gorani i Zagrepčani… bili jedinstveni u želji da Kovačevi izabranici osiguraju vizu za Brazil.

U 20 sati i bez policijskog sata ulice i sokaci imali su tek pokojeg zalutalog prolaznika, svi upaljeni televizori bili su namješteni na 2. program javne TV i već prvi podaci pokazuju da su srušeni ovogodišnji rekordi gledanosti. A bome se imalo što i vidjeti. Izašla je na teren neka Hrvatska kakvu dugo nismo gledali i kakvu bismo uvijek željeli gledati. Neminovno se nametalo pitanje – gdje su bili ti isti igrači, recimo, protiv Škotske? Smjelo i maštovito, radili su takav pritisak da se debela ledena kora islandskog obrambenog bedema lomila po svim šavovima.

Mandžo, koji često podsjeća na neukroćenog indijanskog mustanga, postao je heroj, da bi se samo desetak minuta kasnije pretvorio u tragičara.

Nestvarno je bilo što je sve onaj islandski režiser videospotova Halldarsson, u slobodno vrijeme vratar reprezentacije, poskidao iz raznih kuteva. I što on uopće radi na Islandu? Zašto nije u Manchesteru ili negdje gdje trebaju vrhunskog golmana? Bilo je samo pitanje trenutka kad neka lopta mora završiti u mreži i jednako je nevjerojatno što se to dogodilo tek u 27. minuti, kad je već moralo biti barem 3:0.

Mandžo je postao heroj, da bi se samo desetak minuta kasnije pretvorio u tragičara. Mrzili smo suca Kuipersa, koji je pošteno i pravedno pokazao crveni karton za brutalni start na samoj sredini igrališta, strepeći da će nas ta odluka koštati 200 milijuna eura i puno više drugoga. I gol i crveni karton lako su objašnjivi u jednoj riječi – Mandžukić, koji često podsjeća na neukroćenog indijanskog mustanga.

Čekajući 6. prosinac

Kako nam je laknulo kad je na samom startu drugog dijela vrhunski slalomaš Mario Kovačić u svojoj drugoj vožnji prošao – porušio poput čunjeva četvoricu Islanđana i na tanjuru servirao Dariju Srni meč-loptu. Kapetan je, svojom čuvenom bombom, a opet podjednako lelujavom i snažnom, probušio drugi put čuvenog Halldarssona. Poslije 2:0 sve je ostalo bilo rutina i formalnost, bez obzira na igrača manje. Bravo dečki, bravo Niko. Vratili ste debelo poljuljano povjerenje, dokazali da CRO nogomet kad ima volju ima i moć. Prva sljedeća važna stvar je 6. prosinca – ždrijeb za Mundijal, a onda brušenje momčadi za svjetsku smotru. Kako će Hrvatska izgledati u Brazilu?

Stipe Pletikosa, za neke već i barba Stipe, sa svoje 34 godine i više od 100 nastupa za reprezentaciju i s obzirom na provjerenu dugovječnost vratara ostat će prvoizbor i za Brazil. Sve više osobenjak (a kakav bi drugačije golman mogao biti?) i veliki vjernik puno je toga spasio u kvalifikacijama i smanjio broj svojih pogrešaka na minimum. Dogodi li se Stipi ne-daj-bože neko zlo, sve glasnije na vrata kucaju mladi vratari Hajduka Lovre Kalinić i Dinama Oliver Zelenika. “Tu nema nikih problema”, kako bi rekao pokojni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković.

Bravo dečki, bravo Niko. Vratili ste debelo poljuljano povjerenje, dokazali da CRO nogomet kad ima volju ima i moć.

Desni bek ili (po potrebi) desni prednji bočni je Metkovac, prepun pozitivne energije Darijo Srna. Neki će reći “nije to više onaj Srna”, ali njegova uloga u momčadi znatno premašuje trčanje uz aut-liniju i centriranje. Uz specijalitet “Srna na nepredvidljivo” iz slobodnih udaraca i udaraca, on je rođeni zabavljač i vedra duša tima, s puno liderskih osobina. Dovoljno je s njime provesti nekoliko sati da vam postane jasno zašto je u dalekom Donjecku najomiljeniji nogometaš i kapetan Šahtjara.

Stoperski par ne bi trebao biti upitan. Do Brazila Ćorluka i Lovren samo trebaju odigrati što više utakmica zajedno i postati tandem nadopunjavanja, poput nekada Neste i Canavarra. Da nije boemske naravi rođenog Dervenčanina Vedrana Ćorluke, popularnog Charlieija, da nije Franke Batelić i Chivas Regala, bio bi prvi igrač obrane Reala ili Barcelone. I ovakav kakav je, a s loptom sve zna i upotrebljiv je na više mjesta, spada u tri najvažnija igrača Hrvatske. Bog mu dao zdravlja.

Nikin lijevi bočni

Dejan Lovren konačno je igrački procvao u lošoj klimi britanskog otoka. Pod stalnim pritiskom optužbi da je kiks igrač, spojio je seriju utakmica bez pogreške, a ono što je za svoj Southampton odigrao protiv Manchester Uniteda vrhunsko je ostvarenje modernog centarhalfa, garnirano s pobjedničkim pogotkom. Bilo bi dobro da se to što češće ponavlja i da mu pređe u naviku.

Što se lijevog bočnog tiče, zasad se samo zna tko sve nije sretno i visokokvalitetno rješenje. Niko Kovač ima onaj isti problem koji je Ćiro Blažević imao na desnoj strani u generaciji “Vatrenih”. Ćiro je promijenio šest igrača dok nije pronašao rješenje u Mariju Staniću. Niko nema toliko vremena i mora donijeti hitnu odluku. Možda, ipak, rehabilitirani povratnik Danijel Pranjić?

Ćiro je svojevremeno promijenio šest igrača dok nije pronašao rješenje. Niko nema toliko vremena i mora donijeti hitnu odluku.

Nitko pametan, to znači i Niko Kovač, neće se u veznom redu odreći usluga Luke Modrića i Ivana Rakitića, ali je ključno pitanje njihovih uloga, pozicija i zadataka u komponiranju igre. Njihove izvedbe zadnjih veznih bitno umanjuju doprinos kreaciji napadačkih akcija, a to je ono što je Hrvatskoj najviše falilo u mučnim kvalifikacijama.

Dakle, nužan je na poziciji tog “osigurača” neki Xavi Alonso ili Niko Kovač iz igračkih dana, kako bi Luka i Raketa dobili više slobode i smanjili potrošak energije u destrukciji igre. Kako Alonso i Kovač nisu realna rješenja, nameću se Ognjen Vukojević ili Arijan Ademi, kao jedine kvalitetne opcije koje su ovom trenutku na raspolaganju.

(Pre)bogata nogometna regija

Nažalost, sve upućuje na to da niti jednom niti drugom Niko i njegovi savjetnici previše ne vjeruju, pa će potraga biti nastavljena. Uz stalne analize iz davnih dana “mogu li Boban-Prosinečki-Asanović zajedno”, prenesene u današnje vrijeme “mogu li Modrić-Rakitić-Kovačić zajedno” – naravno da mogu i moraju, ali isključivo uz jednog pravog zadnjeg veznog, s kojim bi stvorili nerijetko upotrebljavani romb s isturenom pozicijom Matea Kovačića.

Naprijed je jasno da je prvi i teško zamjenjivi napadač “super Mario M”, s ogromnim iščekivanjem koliko će mu kazne smisliti disciplinci Svjetske nogometne federacije. Jedna je minimum. Uz njega se toplo preporučuje svojom eksplozivnošću i sportskim bezobrazlukom Ante Rebić. On je otvorena bomba bez osigurača, ali takvi igrači na velikim natjecanjima čine prevagu.

Uz reprezentacije BiH i Hrvatske od po 23 igrača, bit će u Brazilu i osam reprezentativaca Švicarske koji vuku korijene s ovih prostora.

Naravno da su ovo obrisi tima koji bi mogao igrati važnu ulogu u Brazilu, a da će se konačna verzija roditi kroz silna promišljanja “Kovač brothersa”, da će konačnu momčad određivati i tadašnja forma, ozljede i kazne, ali nakon pokoravanja Islanda u raskošnom izdanju sve izgleda ružičastije.

I, pitanjce za kraj: Znate li koja regija će imati najviše nogometaša u Brazilu ? Ona koja daje najviše talenata, a to su prostori bivše Juge. Uz kompletne reprezentacije Bosne i Hercegovine i Hrvatske od po 23 igrača bit će u Brazilu i osam reprezentativaca Švicarske, koji vuku korijene s ovih prostora. Dakle, obilato premašena brojka od 50 nogometaša.

Izvor: Al Jazeera