Piše: Ivana Brkić
Posljednjih mjeseci u Hrvatskoj je ugašeno nekoliko tiskovina. Prvo je ključ u bravu stavio dnevni list Vjesnik. 72-godišnja tradicija novine, koju je uništilo dugogodišnje dodvoravanje politici, nestala je preko noći. Ugašen je i tjednik Nacional, koji se nakon smrti vlasnika Ive Pukanića nikad nije snašao na tržištu pogođenom ekonomskom krizom. Posljednji u nizu je tjednik Forum. U kratkom vremenu, iako se nametnuo kao ozbiljna novina i protuteža većini hrvatskog medijskog sadržaja, Uprava ga je odlučila ugasiti. I to priopćenjem, u kojem su kao razlog naveli financijsku neisplativost. „Iako je Forum zadobio povjerenje čitatelja, te unatoč pozitivnom trendu naklade i čitanosti, trenutačni opći gospodarski kontekst, koji prisiljava većinu oglašivača na smanjeno investiranje u marketinške aktivnosti – ne dopušta nastavak izdavanja, koje bi bilo financijski opravdano“, stoji u priopćenju Uprave. I tako su Forum, nakon 11 mjeseci i 47 izdanih brojeva zapravo ugasili oglašivači.
Od 2008. do 2011., prema procjenama Hrvatskog udruženja agencija za tržišno komuniciranje, netto investicije u medijskom oglašavanju pale su za 35 do 40 posto. Tiraže padaju godinama, a oglašivači su u mnogo boljoj poziciji nego prije. Mogu odlučiti kada i kome dati novac, znajući da su ga mediji gladni i da većina neće postavljati zabranjena pitanja. Ili u bilo kojem kontekstu spominjati pojedine osobe, čije se ime, baš kao i u Harry Potteru, u nekim hrvatskim medijima jednostavno ne izgovara.
Oborena glava
Kao što su mediji nekad sklapali paktove s političarima, većina vlasnika ili urednika danas ih sklapa s oglašivačima. Povjerenje čitatelja i gledatelja pada. No, hrvatski mediji ga nisu izgubili samo zbog krize, već zbog copy-paste novinarstva i trivijalizma, u kojeg su utonuli posljednih godina. Televizijske minute, kao i stupce novina pune “žuti”, senzacionalistički tekstovi. Opremljeni golim ženama, jer su urednici uvjereni da isključivo one prodaju novine. No, za to nisu krivi samo šefovi. Dio krivnje leži i na novinarima.
Prema posljednjem izvješću američke neovisne udruge Freedom House, od 197 zemalja obuhvaćenih istraživanjem o slobodi medija, Hrvatska je zauzela 83. mjesto. Ocijenjena je “djelomično slobodnom zemljom”. Pod utjecajem cenzure oglašivača ili političara, ili već dobro ukorijenjene autocenzure, rijetke su redakcije u Hrvatskoj gdje su novinari potpuno slobodni. Pritisnuti i privatnim problemima, kreditom kojeg otplaćuju i strahom za radno mjesto, koje se u novinarstvu već sada traži svijećom, mnogi od njih, umjesto dizanja glasa biraju šutnju. Umjesto zauzimanja za javnost, biraju spuštenu glavu. I umjesto da za saveznika odaberu istinu, većina ih bira obmanu.
Nakon 11 godina rada u hrvatskim medijima, možda na ovaj posao još gledam idealistički, ali vjerujem da bi novinarima i urednicima pravi poslodavci trebali biti čitatelji, gledatelji i slušatelji. U interesu javnosti, ne bi smjeli raditi za oglašivače ili političare. No, dok god je tako, dok god vlasnici iskusne novinare potezom pera zamijenjuju mlađim kolegama, koje zbog previše posla ili neiskustva tonu u površnost, koja u Hrvatskoj doseže razmjere epidemije – situacija u hrvatskim medijima još će dugo, nažalost, biti jako mučna.
Izvor: Al Jazeera