I Austrijanci se svađaju oko ustaša i partizana

Ove godine se otpor ovakvom Bleiburgu proširio se i na društvene mreže (Facebook/Stop Ustascha)

Izgleda da je dozlogrdilo i Austrijancima. Godinama su zatvarali jedno, a ponekad i oba oka, ne želeći vidjeti ono što se događa svaki svibanj u Bleiburgu.

Umjesto komemoracije poginulim pripadnicima poraženih jedinica u Drugome svjetskom ratu, to se okupljanje pretvaralo u slavljenje ustaškog pokreta popraćeno prigodnim insignijama i ostrašćenim političkim govorima zagovornika ideologije Ante Pavelića i njegovih fašističkih i nacističkih naredbodavaca.

Pod krinkom osude komunističkih zločina željelo se obračunati s antifašizmom i Hrvatsku, kao zemlju pobjednicu u Drugome svjetskom ratu, deklarativno vratiti u doba Nezavisne Države Hrvatske, u vrijeme rasnih zakona, u vrijeme progona Židova, Srba i Roma, u vrijeme političkog terora koji je svoj vrhunac doživio u koncentracijskom logoru Jasenovac gdje je na najsvirepiji način stradalo 80 tisuća ljudi.

Čak je i Franjo Tuđman, kao rodonačelnik ideje o svehrvatskoj pomirbi po kojoj bi sve kosti stradalih – po uzoru na španjolskog diktatora Francisca Franca – trebale biti „smiksane“ na jednom mjestu, zazirao od blajburške manifestacije, sluteći u kojem je smjeru njeni zagovornici žele odvući.

Politička stvarnost

Danas, gotovo trideset godina poslije osamostaljenja Hrvatske, neoustaška ideologija još je dublje ukorijenjena u društvu, pa je jedan od zagovornika tzv. nove hrvatske paradigme Zlatko Hasanbegović prošle godine zasjeo u fotelju ministra kulture, dok je njegova idejna istomišljenica Bruna Esih u strelovitom političkom usponu postala izaslanica predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović na koruškom polju. Svi oni uglas trube o nekom novom hrvatskom zajedništvu i Bleiburgu koji bi na simboličkoj razini trebao postati ta točka.

U isto vrijeme, Hasanbegović i Esih zagovaraju i lustraciju komunista, premda ćete u Hrvatskoj danas prije pronaći čudnovatog kljunaša nego komunistu, a i ako ga već pronađete, prije će biti u redovima HDZ-a, stranke koja je pod Tomislavom Karamarkom iznjedrila ovo dvoje, nego u pravnom sljedniku SDP-u koji je odavno otklizao među liberalne partije.

Ono što se do jučer činilo nemoguće, danas je, eto, postala politička stvarnost, pa prema anketama ista ta Bruna Esih na izborima za zagrebačkog gradonačelnika/cu po anketama dobiva deset posto glasova birača, mada joj je jedina veza s komunalnim temama stalno ponavljanje teze o čišćenju hrvatskog društva od spomenutih „komunista“.

Austrijancima je očito prekipjelo da trpe ustaški dernek na kojem se okupi desetak tisuća ljudi, pa su, nalik na nedavnu zabranu koncerta Marka Perkovića Thompsona, zatražili da se po istom modelu zabrani i okupljanje u Bleiburgu predviđeno za subotu, 13. svibnja.

Učinili su to predstavnici 21 organizacije iz političkih stranaka i udruga za sučeljavanje s prošlošću nazvavši taj skup fašističkim, odnosno „najvećim neonacističkim okupljanjem u Europi“. Tamošnji Zemaljski ured za zaštitu ustavnog poretka im nije dao za pravo, ustvrdivši da se radi o „vjerskoj manifestaciji“.

Maskiranje pravih motiva

S jedne strane su se tako našli „zeleni“ i socijaldemokrati, a s druge koruški „sigurnjaci“ po kojima se „osim sitnica“, na Bleiburgu ne događa ništa sporno zbog čega ne vide razloga za zabranu. U raspravu se uključio i načelnik okruga Volkermarkt Gert-Andre Klosch, gdje se i održava sporni skup. On je o ovim hrvatskim podjelama koje su se prenijele na austrijsko tlo, kompromisno kazao da se „po austrijskim zakonima ova manifestacija ne može zabraniti“, ali i odmah naglasio da se manifestacija „rigorozno nadgleda“.

Istina je, priznao je Klosch, da je prije nekoliko godina priveden i kasnije osuđen jedan čovjek koji je okupljene pozdravljao uzdignutom desnom rukom očito ne sa željom da pokazuje koliko su visoki kukuruzi u kraju iz kojeg je stigao. Gradonačelnik Bleiburga, inače socijaldemokrat Stefan Visotschnig, bio je puno izravniji kazavši da se „crkveni kontekst zloupotrebljava kako bi se zamaskiralo prave motive“, ali da on nema ovlasti zabraniti skup koji se održava na privatnom imanju.

Međutim, pravi problem je u činjenici da ono što je,  barem formalno, zabranjeno u Hrvatskoj, nije zabranjeno i u Austriji, tako se po učesnici blajburške komemoracije slobodno mogu šepuriti u ustaškim uniformama u koje neki od njih obuku i svoju djecu. Upravo je zbog toga odbijena prošlogodišnja kaznena prijava Austrijske organizacija žrtava nacizma, koji su se pozvali na austrijski zakon iz 1960. godine, koji regulira i zabranu simbola koji služe kao zamjena nacističkog znakovlja.

Ove godine otpor ovakvom Bleiburgu proširio se i na društvene mreže, pa su pokrenute i Facebook stranice „Stop ustascha“ i „Reci ne ustašama na Blajburgu“, gdje se sada, baš kao i kod nas, Austrijanci međusobno svađaju oko ustaša i partizana.

Ali, za razliku od Hrvatske, u Austriji se jasno artikulirao zahtjev za zabranom ovakvog okupljanja. U Hrvatskoj se on ne miče dalje od Facebooka, što ne treba čuditi s obzirom da gotovo pa da nema hrvatskog političara koji nije posjetio ovo, kako ga zovu, „mitsko mjesto“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera