Ideja o ulici Ivice Osima: Švabinim sokakom

Kako je Ivici u osmoj deceniji života i narušenog zdravlja svaki dan uz stepenice i niz stepenice i to nekada po dva puta dnevno? (Ustupljeno Al Jazeeri)

Piše: Muhamed Bikić

Nakon što su stanovnici Graza pokrenuli peticiju da se jedna ulica u ovom austrijskom gradu zove po imenu legendarnog bosanskohercegovačkog fudbalskog stručnjaka Ivice Osima, objavio sam na svom FB profilu sliku ulice u novosarajevskom naselju Hrasno, koja se proteže od nekadašnje Iskrine zgrade do Bosmalovog nebodera.

Mnogo je simbolike u ovoj od jednih ulica Švabinog djetinjstva, jer je nekada tu ulicu presijecala i pruga kojom je išao legendarni Ćiro, a čija je lokomotiva danas izložena na istočnoj tribini stadiona Grbavica.

Naravno, ulica bi se mogla produžiti i prema sadašnjoj Zvorničkoj, pa sve do same „Doline ćupova“. Dakle,  kroz dio sarajevskog naselja Hrasno, koje je četrdesetih godina prošlog stoljeća, iznjedrilo jednog od najboljih fudbalera i trenera svih vremena.

I to ne samo od Une do Drine, od Save do Mora, ne samo od Vardara, pa do Triglava… 

Štraus sa Grbavice

Mnogi će reći da je Švabo pomalo ters čovjek, da nikada ne priča uvijeno, nego što bi se reklo „s neba pa u rebra“, a s njim je uvijek bilo teško ući, kako u nogometni, tako i u verbalni duel… Uvijek moraš biti spreman i za kontra pitanje.

Posebno to dolazi do izražaja kada se radi program uživo, mada kada sam ga snimao kao novinar nikada nisam pravio cenzure, makar to nekad bilo i na moju štetu. Jer, Švabo je znao itekako „ispreskakati“ novinare, da im nakon toga ne bi padalo na pamet  da uđu s njim u bilo kakav duel. Ali, to je Švabo!

Upravo takav – originalan, neki će reći na trenutke i drzak. Kako god, Ivica Osim će uvijek ostati legendarni Štraus sa Grbavice koji je „dirigovao“ od zapada do istoka. Pravi predstavnik jedne generacije sa naših prostora, iz Doline čupova i novosarajevskog naselja Hrasno, koja je imala i ljudski i profesionalni stav spram svega u životu i karijeri, a uvijek su znali i isticali odakle je sve krenulo, sa kakvih ledina, krpenjača…

Uradio sam bezbroj intervjua sa legendarnim Štrausom, što u pisanim, što u elektronskim medijima, a bio mi je i prvi promotor moje posljednje knjige „sportskivremelov.ba“. Uvijek su mi se putevi spajali sa legendarnim Švabom, mada ga se kao igrača ne sjećam, ali kao trenera Željezničara i selektora reprezentacije bivše Jugoslavije odlično sjećam.

Najviše po kobnom Videotonu u Kupu UEFA i Argentine na Mundijalu, a on bi često na tu temu govorio: „Da se nije desilo to što se desilo, ne bi se sve ove godine o tome toliko pričalo.  Zato uvijek priča o Videotonu… A Argentina, sve bi bilo drukčije da nam Šabanadžović nije isključen. A penali, to je posebna priča.“

Famozni lift

Vratimo se ulici. Kada sam saznao informaciju iz Graza, morao sam reagirati iz milion razloga. Jer, kada mogu Austrijanci, što ne možemo i mi da imamo ulicu legendarnog Ivice Osima i to za njegovog života makar pokrenuti inicijativu. Svi znamo našu proceduralnu birokraciju i stare navike da se ljudi dižu na pijadestale tek onda kada odu.

Ali, kod nas je i taj običaj zanemaren. Inače, na sve ovo gledam i vrlo emotivno, jer sam i ja rođen i prohodao u ovom prelijepom novosarajevskom naselju, gdje su živjeli mnogi istaknuti Bosanci. Mene kao čovjeka i danas lično boli što mi nemamo ulicu legendarnog Mirze Delibašića, sportiste koji je osvojio sve što se može osvojiti. Dvorana, skulptura postoji, ali ulica je ulica. Ne smijemo zaboravljati ni u kom slučaju naše legende.

Na ovu ideju, inicijativu za ulicu sa imenom Ivice Osima reakcije su pozitivne. Mada i sam znam, kada bude Osim čuo za ovu informaciju, neće mu biti nimalo drago. Još kada me sretne, bit će mi dovoljan samo njegov prepoznatljivi pogled ispod oka, onako sa strane, samo na ovlaš, isti onaj kao posljednji put kada smo se vidjeli na proglašenju najboljih sportista BiH. Samo sam mu polahko prišao, zagrlio i poljubio u obraz, a on me je pogledom u daljini ispratio. I ništa više. I to je Švabo!

Znam šta je htio reći, gdje god se pojavi, odmah novinari oko njega i počinje priča, gdje smo, šta smo, za koga, protiv koga… K'o mi nepopravljivi Balkanci i naša nezaobilazna priča, svi smo stručnjaci, selektori, igrači, navijači… Jedna od takvih priča je bila i za njegov 74. rođendan i to u njegovom stanu na 4. spratu, na koji se penjemo bez lifta, stepenicu po stepenicu.

Umorni smo, ali to je ništa, kako je Ivici u osmoj deceniji života i narušenog zdravlja svaki dan uz stepenice i niz stepenice i to nekada po dva puta dnevno. Jer, kad Švabo obeća susret, on to poštuje, a gospođa Asima se brine da se slučajno ne smetne sa uma i ne zaboravi.

Zato, ulica s Osimovim imenom nije jedina ideja. To je ideja koja je aktivirala jednu primarniju – životnu. Ugradnja lifta u Osimovom ulazu. Istina, bilo je pokušaja, ali sve je ostalo na tome. Čak je Osim htio sam snositi sve troškove za izgradnju lifta, ali „neki“ to nisu dali. Koji, sami će se prepoznati.

Danas, sutra, prekosutra, da li će dati ulicu po Ivici Osimu? Sudeći prema podršci na društvenim mrežama, u medijima i uopće bh. javnosti ulica bi trebala biti jednog dana. Volio bih u našem Hrasnom, jer tu je Osimova priča počela i danas traje i trajat će. Naravno, sada je samo stvar realizacije, a već mnogi su se javili kako bi učestvovali u ovoj inicijativi. Svi su dobro došli… Neki liftom, neki pješke. Nijet je nijet!

Izvor: Al Jazeera