Izbjeglička kriza: Sumrak Evrope

Za izbjegličku krizu je kriva Evropska komisija, koja je žmurila na ono što je Grčka radila (EPA)

Piše: Vladimir Bobetić

Posle današnjeg govora predsednika hrvatske Vlade Zorana Milanovića, mnogo toga neće više biti isto u Evropskoj uniji. Sa jasnom porukom da Hrvatska izbeglice iz Sirije neće zadržavati na putu ka Mađarskoj i Sloveniji, Milanović je vreo krompir stavio u ruke, pre svega, mađarskom premijeru Viktoru Orbanu.

Sada ćemo videti da li će Orban uspeti da se suzdrži i ne rasporedi vojsku, policiju, pse i sagradi žičanu ogradu prema Hrvatskoj. Ako se to desi, a desiće se, jer se Orban suzdržati ne može, biće to presedan da se na granici između dve zemlje članice EU-a raspoređuje vojska i postavlja žičana ograda.

Jer, lako je bilo Orbanu da to uradi na granici sa Srbijom. Malo su škrgutali zubima u dalekom Briselu, par puta ponovili floskule od kojih svi već dobijamo pojačanu želučanu kiselinu, da gradnja ograde nije u evropskom duhu. I – to je to. Srbija nije članica EU-a i ograda, policija, vojska i psi su prošli.

U međuvremenu Evropska komisija, hitno će se sastati da bi razmotrila novonastalu situaciju. Hitno! Za šest dana! Ponovo će tema biti kvote i raspodela. Jer, EU – to su kvote. Kvote za uvoz, izvoz, raspodelu izbeglica…

Evropska politika

I baš na kvotama za raspodelu izbeglica vidi se sve ono što se već poznatim floskulama zamazivalo godinama. Lako je imati jedinstvenu evropsku politiku kada je u pitanju dužina krastavaca, veličina paradajza, oblik jabuke i boja šara na lubenicama koje će ući u evropske prodavnice.

Ali, kada je u pitanju pomoć i prihvatanje onih koji beže da bi spasili živote, na videlo izlaze sve razlike EU-a. One između malih i velikih članica, ekonomskih jakih i onih koji to nisu, zapadnih i istočnih zemalja. Sada smo svi kao iznenađeni mađarskom ksenofobijom?

Pitajte Rome u toj zemlji o ksenofobiji i odbacivanju. Pitajte vojvođanske Mađare koji izraz Mađari iz Mađarske koriste za njih. Ali, o tome ne treba trošiti reči.

Jer, nije kriva ni Mađarska. Jednostavno, ta zemlja nije mogla da se suzdrži da bude ono što jeste, a posebno sa Vladom desničarskog Viktora Orbana.

Krive su Grčka i Evropska komisija, koja je žmurila na ono što je Grčka radila. Ne tako davno, u martu ove godine, Grci su pretili. Na samitu ministara spoljnih poslova EU-a u Rigi tadašnji grčki ministar inostranih poslova Nikos Kodzias je rekao: “Ako Grčka ekonomski kolabira, milioni imigranata i hiljade džihadista će doći u Evropu.”

Osmog marta grčki ministar odbrane Panos Kamenos na nacionalnom veću njegove desničarske partije ANEL rekao je da će Grčka suspendovati sporazum Dablin II i dodao: “Ilegalne migrante i izbeglice koji se nalaze na grčkoj teritoriji poslaćemo u Berlin.”

Branioci ‘hrišćanske Evrope’

Štuc-muc iz Brisela i nikakve valjane reakcije. U međuvremenu, ono čime su pretili – Grci su i ostvarili. Tiho i elegantno, propustivši izbeglice do Makedonije. Odatle priču znate. Time su ispunili i pretnju o suspenziji sporazuma Dablin II. Prema tom sporazumu, tražilac azila mora biti zbrinut i njegov zahtev za azil rešiti u prvoj zemlji Šengenskog sporazuma u koju je ušao.

Naravno, onda smo došli na teren i rečnik evropske birokratije, da li su ovi nesrećnici koji su već poluludi, izmrcvareni, poniženi, gladni, prebijeni, zapravo migranti, i to ekonomski ili su izbeglice. Ako su prvi, onda će tražiti i azil; ako su drugi, valja im pomoći, ali kako? Pa kvotama, normalno.

Nema te kvote koju će prihvatiti Mađarska ili, recimo, Češka ili Poljska, ti veliki branioci “hrišćanske Evrope”. I ništa neće biti rešeno na hitnom sastanku za šest dana. Biće ponuđeno ono o čemu je danas govorio hrvatski premijer, da Hrvatska i Srbija postanu “hot spot” (čitaj – sabirni centar) za sirijske izbeglice.

I tu se vidi i ogleda sav cinizam EU-a. Jer, primera radi, Srbija je zemlja koja ne može da otvori ni jedno poglavlje, zbog: stanja u medijima, korupcije, dogovora ili nedogovora sa Kosovom, stanju LGBT zajednice, stanju manjina, ekonomskih problema… niz dopunite sami. Ali, kada su u pitanju sirijske izbeglice, Srbija je bezbedna zemlja, pravi mali raj.

To što je danas rekao Milianović trebalo bi da kaže i premijer Srbije Aleksandar Vučić, ali neće ili ne sme. Sve se nadajući da će možda koje poglavlje i biti otvoreno do kraja godine. Ali, možda.

Šta je sa vrednostima na kojima je nastala EU? Jednakost, solidarnost, sloboda… Nema ih. A mislili smo da ih ima. Koliko ih nema demaskirale su izbeglice iz Sirije, koji će, ako bude sreće, biti pretvoreni u kvote i raspoređeni po EU pre zime. Ma koje zime u naredne dve godine, ako se EU bude držala prvobitnog plana. Hrvatska je bacila karte na sto. Sada i  Orban mora da igra otvorenih karata. Hoće li staviti ogradu, vojsku i pse na granicu sa drugom članicom EU-a. Ako to uradi, a hoće, to je početak kraja. Čega? Pa, pogodite sami.

Izbeglice nisu kvote

Uvek sam prezirao brojke kada je u pitanju ljudska patnja. Kao novinar sam učen da veliku tragediju treba humanizovati, dati joj lice kroz priču pojedinca ili manje grupe. Ali, ovih dana slušam kako će pasti evropske ekonomije, sistemi socijalne zaštite, hrišćanstvo, sve zbog 250.000 izbeglica.

Liban, koji ima 4,4 miliona stanovinka, do maja ove godine primio je 1.113.941 sirijskih izbeglica. Da li ste čuli neki poziv za pomoć iz te zemlje? Da li ste čuli da će se raspasti socijalni sistem i ekonomija? Da li ste čuli o odbrani Libana, koji je i sam po sebi komplikovana i podeljena država?

Turska je do sada primila 1.938.999 izbeglica. Da li je neko čuo da će tamošnja ekonomija da se raspadne? Nije.

I, na kraju, ako je 250.000 izbeglica, koji su izbeglice postale delom i zbog politike EU-a, tolika pretnja stabilnosti EU, ako će se zajednica 28 država sa više od 500 miliona stanovnika i nekim od najjačih ekonomija raspasti zbog 250.000 Sirijaca, onda je možda i vreme da se to desi.

Jer, njih 250.000 nisu kvote. To su ljudi sa imenima i prezimenima. To su porodice. Razrušeni životi i karijere. A vi se hitno sastanite! Za šest dana!

Izvor: Al Jazeera