O svačemu ljudi pričaju dok čekaju. Nije važno gdje čekaju i šta čekaju, ali po običaju, najbolje priče čut ćete u situacijama kad je potrebno “ubiti” vrijeme do onog momenta dok ne dođete do nekog šaltera, dok ne prozovu vaše ime sa nekih vrata, ili dok se u nekom vozilu ne zaustavite i vozač ne kaže da ste stigli na odredište.
U Sarajevu čak ima i naziv za te neobavezne razgovore kojeg nisam čuo na drugim mjestima gdje se govore ovi naši južnoslavenski jezici – popričavanje.
Bilo da je riječ o čekaonici u ambulanti, čekanju u redu za plaćanje računa, vožnji taksijem, autobusom ili nekim drugim prijevoznim sredstvom, popričavanje je najbolji način za subjektivno skraćenje vremena čekanja i počesto izvor nekih od najboljih priča koje ćete čuti u životu.
Devedeset spratova ispod Finaca
U popričavanju ćete tako čuti o stvarima o kojima nećete čuti ni od koga sa kim inače dijelite svakodnevicu i ovaj koncept ima nezamjenjivu ulogu u podizanju vaše svijesti o stvarima koje vas se ne tiču i o kojima regularno nemate pojma, kao što je korupcija u Finskoj.
Ilkka Karisto je novinar finskog portala LongPlay, za kojeg nikad ranije nisam, čuo ali se ispostavilo da je riječ o ozbiljnom mediju, koji propagira kvalitetno, čisto i pošteno novinarstvo suprotstavljeno lošoj kvaliteti brzih i površnih mainstream medija. U Bosnu i Hercegovinu je došao da napravi reportažu o nasilju hrvatske policije nad migrantima i, da skratim priču, tako smo završili na granici kod Maljevca čekajući do tri ujutru da hrvatski graničari istrpaju migrante na mjesto na kojem ih obično mlate i vraćaju u Bosnu.
Naravno, u čekanju smo se popričavali o stvarima o kojima se vjerovatno inače popričavaju ljudi iz dva različita svijeta koji se bave problemima ljudi iz trećeg svijeta, između ostalog o korupciji. Ilkka mi tako priča kako je LongPlay na sebe skrenuo pažnju kada su raskrinkali korupcioni skandal u koji je bio umiješan tadašnji finski ministar finansija, kasniji premijer Finske i sadašnji evropski povjerenik radna mjesta, rast, ulaganja i konkurentnost Jyrki Katainen.
Prema Indeksu percepcije korupcije kojeg objavljuje Transparency International, Finska je trenutno treća najmanje korumpirana zemlja na svijetu i situacija s korupcijom je bolja jedino u Danskoj i na Novom Zelandu. Otkako se ovaj indeks mjeri, najgori plasman Finske je bio šesto mjesto, a u više navrata je bila proglašavana najnekorumpiranijom zemljom na svijetu u konkurenciji 175 zemalja obuhvaćenih istraživanjem. Kao neko ko u tom neboderu korupcije živi jedno 90 spratova ispod Finaca, zamislio sam kako li je samo izgledao taj korupcijski skandal, primjenjujući pritom sve stereotipe o Fincima na Bosancima bliske primjere korupcije.
Doprinosi za patuljke
Prva pomisao mi je bila da je Katainen isposlovao svom haveru Joulupukkiju jednogodišnje oslobađanje od doprinosa na platu za patuljke kojima je to prvo zaposlenje. Nakon Nove godine Joulupukki, u ovim krajevima poznat kao Djed Mraz, otpustio je te patuljke i zaposlio nove, uz novo oslobađanje od doprinosa. Tako to valjda hoda kod nas, pa me ne bi čudilo da se isti princip koristi u Laponiji, još uz dodatne poticaje za onih osam irvasa.
Sljedeće što čovjeku padne napamet kad je Finska u pitanju su saune. Može biti da je ministar svom stranačkom kolegi koji drži lanac sauna “završio” da inspekcija zaboravi na neki nalaz sanitarne inspekcije, isposlovao da kakav dug ode u zastaru ili tako nešto u zamjenu za sitnu donaciju Partiji. Tako to, valjda, hoda s korupcijama i pogodovanjima. Država je važna, ali stranka je važnija. Bez jake stranke, nema ni jake Finske… Ali, nije ni to bilo u pitanju.
Finci k'o Finci – ako išta vole osim sauna, to su skijaški skokovi. Ko se nije vruć iz saune gologuz (da prosti ovaj internet) bacio u hladnu vodu i barem jednom se na sličurama otisnuo niz skakaonicu, taj se nema pravo zvati Fincem.
Moguće da je ministar potegnuo kakve veze i sredio legalizaciju kakvih bespravno izgrađenih skakonica? Zvuči nadrealno, ali tako valjda ta korupcija hoda – investitor investira, a vlast legalizira. Elastična je stvar taj zakonski okvir, ali nije ni ovo koštalo Katainena skandala.
Šta se to onda desilo pa je uzburkalo finsku javnost zahvaljujući mom prijatelju i njegovim kolegama? Pa, recimo da se desilo nešto što i mi poznajemo – namješten poslić, ali svrha koruptivnih aktivnosti je nešto što me natjeralo da se u gluha doba noći nasmijem i privučem pažnju graničnih policajaca dvije države. Naime, Katainen je neposrednim dogovorom angažirao jednog popularnog filozofa, zvijezdu tamošnje intelektualne scene, da u jednoj knjizi kreira svoju viziju održivog rasta Finske u vremenu informatike.
Rad jednog ‘ublehaša’
Ispostavilo se da je autor Pekka Himanen lažirao dijelove svoje biografije i da je studiju za koju je dobio grant uradio mimo akademskih standarda, bez jasnih metoda, novih podataka i drugih elemenata koje bi se očekivali od takve publikacije. Rezultat je bilo djelo koje nije sadržavalo nikakve konkretne vizije i preporuke, ali je bilo puno opštih mjesta neoliberalne misli i ispraznih perifraza plaćenih 700.000 budžetskih eura finske vlade.
Cijelu stvar su, navodno, s Himanenom dogovorili Katainen i njegovi saradnicima u cilju prikazivanja Finske kao avangardnog informatičkog društva.
“Dakle, vaši političari su, u skladu sa zakonom, naručili jedan rad od jednog ‘ublehaša’ i platili ga 700.000 eura?”, pitao sam Ilkku.
“Da, a taj rad je bio faktički propagandno djelo, i pri tome još lošeg kvaliteta.”
“A pri tome nisu podijelili lovu s njim i ‘ugradili’ se u tih 700.000 eura?”
“Ne, nego su bili zaslijepljeni njegovom popularnošću i nisu marili za njegove stvarne kvalifikacije.”
“U želji da Finsku, kao zemlju koja realno jeste među najboljim informacionim društvima na svijetu, prikažu još boljom nego što jeste?”
U dva ujutru na straži kod Maljevca
“Da. To je neodgovorno i nepromišljeno postupanje s novcem finskih građana.”
Kroz glavu mi je u idućih nekoliko minuta prolazilo hejbet primjera neodgovornog postupanja s novcima naših građana, a koji ni u kom slučaju nemaju veze s potplaćivanjem popularnih filozofa. Sve one promašene razvojne strategije, svi silni najavljivani i propali projekti, proćerdani krediti i pronevjereni fondovi, svi ti namješteni tenderi i astronomski aneksi, sve milijarde koje dugujemo međunarodnim kreditorima…
Na trenutak htjedoh nastaviti popričavanje o korupciji navodeći primjere iz Bosne i Hercegovine, ali mi u dva ujutru na straži kod Maljevca iz nekog razloga naumpade ona scena sa početka Ničije zemlje i samo odhuknuh:
“Ja korupcije u Finskoj…”
Izvor: Al Jazeera