Javni servis pod granatama punjenim cinizmom

Zar nije podjela po nakaradnoj logici kojom je podijeljena ova država značila zabijanje noža u samo srce javnog servisa? (Al Jazeera)

Evropska radiodifuzna unija (EBU) ili Savez evropskih javnih servisa opet je pisao slijepim bosanskohercegovačkim političarima, apelujući za spas Bosanskohercegovačke radio-televizije (BHRT-a). U pismu upućenom državnim parlamentarcima, Predsjedništvu i ministrima u državnom vijeću iz EBU-a uzvikuju da BHRT možda broji svoje posljednje dane i da ova kuća mora biti spašena.

Nije li to cinizam? EBU-ovci kao da su zaboravili ulogu svoje organizacije u reformi i stvaranju onoga što danas zovemo javni servis u Bosni i Hercegovini. Kao da se ne sjećaju ne tako davnog vremena kad su neki članovi njihove organizacije, poslušno provodeći zamisli istrošenih evropskih političara, istjeravali iz BHT-a svakog ko bi im se suprotstavio svojim mišljenjem i stavom. Mahali su tada metlom lijevo-desno, besprizorno, poput kauboja.

U svom pismu članovi EBU-a navode kako su svjesni da je “BHRT godinama lišena stabilnog načina financiranja”, da “danas ta televizija nije u stanju da isplati plaće svojim uposlenicima, niti da ispuni ugovorne obaveze prema dobavljačima iz oblasti tehnike i programa”.

Nakaradna logika

Svjesni su u EBU-u da BHRT ne može više platiti ni račun za struju i da im prijeti isključenje. Svega su svjesni, izgleda, osim toga da su svojim nakaradnim pristupom umnogome, ako ne i najvećim dijelom, doprinijeli stanju u kojem se BHRT danas nalazi.

Zar nije podjela po nakaradnoj logici kojom je podijeljena ova država značila zabijanje noža u samo srce javnog emitera? Ako je neko tada htio pogurati Bosnu i Hercegovinu ka stabilnoj, jedinstvenoj i čvrstoj državi, nikako nije smio dijeliti javni servis na tri dijela. Ali, očito je da su tadašnji naredbodavci iz političkog vrha Evropske unije, čije su naredbe EBU-ovci poslani u Bosnu i Hercegovinu izvršavali bespogovorno, bili nošeni nekim novim zamislima i idejama.

Da cinizam bude veći, EBU-ovci svoje pismo završavaju ovako: “EBU-ova delegacija spremna je doputovati u Sarajevo kako bi istražila rješenje za ovu tešku situaciju.” S kim bi to EBU-ovci istraživali rješenje? Sa zastupnicima koji, bez imalo pardona, bezobrazno i drsko, u kamere izjavljuju kako ne plaćaju TV-taksu i pritom pozivaju sve svoje sunarodnjake da odbiju plaćati? I niko ne reagira, bez obzira na to što se na ovaj način direktno krši zakon, ulazi u anarhiju i poziva na neposluh. S ovakvima se ne može istraživati nikakvo rješenje. Oni, kao da su opsjednuti, već godinama, gluhi za sve, ponavljaju jednu te istu rečenicu: “Hoćemo kanal i na hrvatskom jeziku.”

Misle li EBU-ovci da se rješenje može naći s ovima drugima, kojima je BHRT mizerniji od lanjskog snijega? Oni imaju vlastiti javni servis, kojim, doduše, u ovom trenu suvereno upravlja diktator u entitetu iz kojeg dolaze, ali, kad nakon izbora oni dođu na vlast, brzo će oni to srediti, otjerat će sve diktatorove poslušnike i dovesti svoje novinare, pa da onda vidiš kako Baja češlja slamu.

Savjest u dubokom snu

Ili će EBU-ovci naganjati rješenje s ovima trećima, koji imaju kantonalne javne emitere svezane njihovim uzicama još osnivačkim aktima. Oni su trenutno zauzeti stavljanjem pod političku kontrolu svih visokoškolskih javnih institucija, a javni servis, ili dio koji njima pripada, interesirat će ih tek onog trenutka kad ga uspiju uhavizati i pretvoriti voditelje dnevnika i vijesti u čitače njihovih saopćenja.

Ili je i EBU-ovcima BHRT samo posljednja rupa na svirali, a pišu pisma ne samo radi mućenja vode i skrivanja vlastite odgovornosti već i radi miliona koje im duguje BHRT. Ugasi li se bh. javni servis, propadoše i njihove pare. Zato spašavaj što se spasiti može.

I zato treba zamoliti EBU-ovce da ne dolaze, da nam ne pomažu, ako za Boga znaju. Posljednji put kad su nam pomagali bili su tako učinkoviti da nam njihova pomoć i danas izlazi i na nos i na usta.

A nama preostaje pitanje: ima li uopće onog ko želi pomoći da bh. javni servis preživi? Jesu li građani Bosne i Hercegovine svjesni značaja javnog servisa i da njegova sudbina umnogome određuje sudbinu ove zemlje? Uspije li razbijačima smisla – otjelovljenim u tražiocu trećeg entiteta, neprikosnovenom vladaru nad postojećim manjim entitetom i onome koji veći entitet doživljava kao vlastito nasljedno dobro – da dohakaju javnom servisu, na isti će način dohakati i ovoj državi.

Još od onog dana kad su voditelji na BHT-u dnevnike počeli zaključivati rečenicom “Gledali ste dnevnik Televizije Bosne i Hercegovine uprkos neriješenom stabilnom finansiranju” bilo je sasvim jasno da je javni servis na odru. A odavno je svima jasno da je bolest žestoka i da mu samo mi, obični građani, možemo pomoći, i to tako jednostavno: poštivajući zakon.

Ali džaba, ništa se nije promijenilo. Zar smo zaista mogli vjerovati da će se nešto dobiti jalovim debatama u Parlamentu Bosne i Hercegovine, na kojima se zdrava ljudska pamet iz usta cijenjenih domaćih novinara razbijala o okoštalu nacionalističku retoriku na sve strane iskompromitiranih zastupnika kojom je državna skupština davno ozidala zid oko sebe i uzdigla se u gustinu mraka balkanske ponoći?

Evo, ništa se nije promijenilo ni nakon svakodnevnih apela voditelja “Dnevnika” BHT-a. Naša savjest ostala je hrkati u dubokom snu u kojem se valja već godinama. Naša svijest ionako je već utrnula na sve moguće apele. Mi smo oguglali na sve, jer kako bi drugačije bilo moguće da pretplata iz godine u godinu pada za milionske iznose?

Nažalost, sada je sve napokon jasno: nama naša država u ovom trenutku izgleda manje važna od onih osam maraka koje bismo, po slovu zakona, trebali mjesečno uplaćivati na ime TV-takse.   

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera