Piše: Vedat Spahović
Pred očekivani škotski referendum i izlazak iz zagrljaja velikog brata 2014. najčešća aluzija i inspiracija će zasigurno biti Mel Gibsonov “Braveheart”.
Godine 1280. Škotska je okupirana i “prisvojena” od tadašnjeg kralja Engleske, Edwarda I. Osvajačku su dinastiju zvali “Longshanks”, valjda zbog gotovo dvometarske visine kralja.
Legenda kaže: Golobradi William Wallace je svjedočio nasilništvu Longshanksa, preživio je smrt oca i brata i spašen je od strane ujaka koji ga je krijumčario i odveo daleko od krvavog Ostrva u Evropu.
Darovan lordovskom privilegijom, Wallace se nakon dugih godina izbjeglistva vraća kući. Ženi se u tajnosti sa ljubavlju iz djetinjstva Murron MacClannough, ne poštujući pritom neke primitivne, osvajačke namete Kraljevstva, čak i oko vjenčanja.
Tako je Murron nakon pokušaja silovanja oteta, a potom i javno pogubljena, a kraljevski šerif je Wallacovu drskost da odbrani svoju mladu, ubijanjem kraljevskih vojnika, nazvao nasrtajem na kralja.
Otpor Engleza
Bio je to začetak istorijskog krvoprolića za slobodu Škotske, kojeg je kao režiser i glavni glumac oblikovao Mel Gibson i 1995. godine je za tobožnju istorijsku dramu od Hollywooda dobio pet Oscara.
Do danas se nije stišao otpor Engleza prema utemeljenosti filma koga su nazvali “sramno anglofobijskim”, dok se interes za “škotsko stradanje” danas u svijetu udeseterostručio, a Hrabrim iz srca (Braveheart) Škotima postao “igrana” platforma za nezavisnost.
Vjerovatno je jednaka mjera pretjeranosti slobodarskog srca i pokliča na juriš “Braveharta” za slobodu Škotske i navodna holivudska motivacija generacije Škota iz 2013. da se oslobode tih “đavolskih” Engleza.
Nije, također, pogreška tvrditi da u psihi škotskih separatista film igra zapaženu ulogu i dan-danas.
Ako se ostavimo prošlosti i vjekovnog animoziteta Engleske i Škotske u Ujedinjenom Kraljevstvu, ostaje najmeritornije kao dilema je li konačno škotski premijer Alex Salmond, kao škotski Wallace naših dana, zadovoljan referendumskim pitanjem.
Ono više neće biti “da li se slažete da bi Škotska trebala biti neovisna zemlja”. Protivnici ovakve formulacije su bili ozlojeđeni manjkom njene neutralnosti, te se stiglo do novog pitanja: “Treba li Škotska biti neovisna zemlja? DA ili NE.”
Je li ovo dovoljno neutralno. Salmond i David Cameron su se rukovali. Proces, dakle, ide dalje.
Njih su dvojica potpisali referendumski Sporazum 15. oktobra 2012, što će omogućiti škotski glas DA ili NE, po mnogim predviđanjima u oktobru 2014.
Problem. Misli se, ovdje, da skoro četiri miliona glasača žele da Škotska napusti Ujedinjeno Kraljevstvo, zatvarajući tako 305 godina političke unije sa Engleskom.
Oni vjeruju da bi škotska ekonomija, socijalna politika i kreativnost time procvjetali.
Većina Škota se sa ovim u ovom momentu ne slaže. Oni vjeruju da je Škotska sigurnija unutar UK-a, ali, također, priželjkuju da škotski Parlament ima veću finansijsku i zakonsku snagu.
Dakle, u junu 2014. bi morala početi 16-nedjeljna kampanja referenduma, koja će voditi u oktobarsko glasanje. Tada će se obje opcije, proindependence i pro-UK, pojačati uz milione funti prosutih na TV kampanju, oglase i skupove.
Prema SNP-u, Salmonovoj Nacionalnoj škotskoj Partiji, Škotska bi zadržala kraljicu i funtu i ostala dio Commonwealtha.
Sada dolazi najvažnije pitanje, pitanje svih pitanja, pitanje koje u modernim ratovima arapskog svijeta i Bliskog istoka, uz pokroviteljstvo Zapada, često vodi u konspiracije i duple istine.
Salmond najavljuje da Škotskoj pripasti 90 posto geografske dionice Sjevernog mora, znači polja nafte i gasa. Šta kažu u Ujedinjenom Kraljevstvu? To se, među ostalim, ne zna.
Nije to, naravno, jedina velika nepoznanica. Dobije li Salmond referendum, može li odmah proglasiti nezavisnost? Gdje je onda tu, pored ovog gasa i nafte, škotski dio UK duga, vojne baze ili valuta. I gdje je tu Europa? Je li Salmond skloniji Starom kontinentu ili Americi?
Šta misli narod
Špekulacija do špekulacije. Šta kažu moćnici javnog mišljenja i kompanije koje se bave istraživanjem glasača? Istraživački TNS BMRB iz ranog oktobra 2012. kaže da je, naročito nakon promjene referendumskih pitanja, podrška ostanku u UK-u porasla sa 44 posto početkom 2012. na 53 posto danas, dok je naklonost neovisnosti otišla na 28 posto.
The Mail on Sunday i ICM za The Sunday Telegraph nudi slične podatke.
Kod nas se kaže: Hvali more, pa makar i gasno i naftno, a drži se kopna.
Ovo kopno britansko, ujedinjeno, mada ovako ostrvsko, nekad je vladalo i svijetom. I danas se propinje, miješa, “kuha” i utiče. Pitanje je hoće li na kraju Wallace (Salmond) opet izgubiti bitku sa moćnim bratom ili će ga Škoti pamtiti kao Hrabro Srce.
Izvor: Al Jazeera