Kad ima skijanja, nema depresije

A kad udahnete onaj prepoznatljivi razređeni planinski vazduh i kročite na stazu, nema više ni 'd' od depresije (Željko Regoda)

Piše: Željko Regoda

Baš kad sam ogorčen i umoran pročitao i poslednje loše vesti i pomislio da gore od ovoga ne može, ono čuh još crnje i gore. Sa kime god progovorim, svi se nešto žale i kukaju, opšta letargija i očajanje.

Pitam se da li je tako bilo u vreme takozvane Velike depresije, koja je prethodila Drugom svetskom ratu, jer ne mogu a da ne primetim kako u medijima nabrajaju gotovo sve preduslove za izbijanje nove apokalipse, koja bi nas verovatno sve zajedno zbrisala sa ove planete.

Kao da bi nam samo još to trebalo.

Ali, znam zašto i otkud sve te crne misli. Valjda smo se otreznili od novogodišnjih i božićih proslava, pa smo se opet vratili u realnost, spoznavši gde smo i šta nas čeka. Pokušavam da mislim na neke lepše stvari i prizovem bolje raspoloženje, ali mi baš i ne uspeva. Oni od kojih sam navikao da me oraspolože i nasmeju, i sami izgubili vedrinu i postali nekako setni i depresivni.

Stari trikovi ne pomažu

Ma hajte, molim vas, kakva depresija, to je za slabiće i za ljude koji nemaju duha, za one koji nemaju dovoljno mentalne snage – često sam imao običaj da kažem kad mi se neko požali da je depresivan.

Tako sam zaista i mislio. Čuj, depresija…

Izađi nekud malo, lepo se obuci, pogledaj neku pozorišnu predstavu, pozovi prijatelje ili. jednostavno. ostani kod kuće. ako bi radije da budeš sam. i uzmi neku dobru knjigu.

E pa, sve je teže rešiti se crnih misli na neki od ovih načina. Vremena su se promenila. Sad su u modi lekovi. Progutaš neku šarenu pilulu, što kaže Bajaga, i onda ti više ne treba ni društvo. ni knjiga. ni pozorište. Ma ne treba ti ništa.

Tako bar kažu oni koji to rade i koji na takav način rešavaju ovaj grozni, ali opšte rasprostranjeni problem koji danas muči većinu populacije na Balkanu. Nagutaju se kojekakvih pilula i spavaju nekim tupim i nezdravim snom. ili jednostavno ćute.

Kao. lepo im je. Mogu samo da zamislim kako im je lepo u takvom stanju.

Dragi januar

Možda sam stvarno i ja postao pomalo depresivan, ali neka, hvala, snaćiću se na drugi način. Sama pomisao da uskoro odlazim na skijanje za tili čas mi popravlja raspoloženje. Oni koji skijaju znaju o čemu govorim.

I dok se neki žale na dugački, tmurni i hladni januar, koji k'o za inat ima 31 dan i nikako da im prođe, mi koji volimo skijanje odlazimo ili se pripremamo da uskoro odemo na planinu i priuštimo sebi tih najlepših sedam dana u godini. Nama je to dragi januar, koji ćemo provesti najpre praznujući, a zatim i uživajući u zimskim čarolijama.

Sneg, sunce, dobre staze, kiseonik, i to onaj planinski, pravi što ispunjava srce i dušu.

Kada sam ja učio da skijam, to nije bilo baš tako jednostavno kao danas. Bile su one stare, ravne skije i sve je bilo znatno komplikovanije, počev od upravljanja i naglog skretanja, pa do vožnje preko hupsera i po ledu.

Danas je sve mnogo lakše i jednostavnije. Već godinama su u upotrebi takozvane karving skije, koje su mnogo upravljivije, tako da sada svako može naučiti da skija. Maltene je dovoljno samo održavati ravnotežu i one idu same. Ako baš dugo niste stali na skije, možda nije na odmet uzeti par časova, čisto da se malo podsetite kako stvari funkcionišu, mada je, u suštini, skijanje kao vožnja bicikla.

Uživanje koje nema alternativu

Kad jednom naučite, više nikad ne zaboravljate. Naravno, totalnim početnicima će ipak biti mnogo lakše ukoliko potraže stručnu pomoć i nadzor instruktora, ali generalno, učenje na današnjim karving skijama ide mnogo lakše i brže nego nekada na starim, ravnim daskama.

A kad udahnete onaj prepoznatljivi razređeni planinski vazduh i kročite na stazu, nema više ni “d” od depresije. Danju sija sunce, noću pada sneg, a vi na nekih 2.000 metara nadmorske visine. Pre podne uživate u skijanju, a bogami i sunčanju tokom vožnje ski-liftovima.

Povremeno, kad zabole noge od skijanja, napravite pauzu, da popijete čaj s rumom, kuvano vino ili toplu čokoladu, i tako sve dok rade žičare. Ali, to je samo prvo poluvreme toga dana. Drugo sledi posle podne, kada treba da se opustite u nekakvom spa-centru i malo plivate u bazenu.

E, ako ste sve ovo odradili kako treba i bez zabušavanja i predugih kafenisanja tokom pauza na skijanju, verovatno da nećete imati baš previše snage za večernji provod i izlazak do kasno u noć, ali to već zavisi od godina i afiniteta. U svakom slučaju, samo jedna nedelja skijanja biće dovoljna da zadugo odagnate depresiju i napunite vaše baterije.

Bez sabiranja troškova

I za kraj, ono najvažnije. Nipošto nemojte sabirati koliko će vas sve to ukupno koštati i šta biste drugo mogli učiniti sa tim novcem, jer bi to moglo izazvati dodatnu depresiju protiv koje se ovde borimo.

Gde god drugde otišli, šta god sebi drugo kupili tim parama, pogrešićete. Skijanje jednostavno nema alternativu i tačka. Bolje je da se što pre u to i sami uverite. Koliko košta da košta, ako ikako možete uradite to, makar plaćali i u ratama.

Verujte, najgora moguća varijanta je da ne odete nigde. Život je samo jedan, svaki dan koji  prođe više nikad ne može da se nadoknadi i zato ih ne smemo uludo trošiti ni provoditi kod kuće.

Uostalom, “skijanje se brzo uči, ko je blesav da sjedi kući…”

Izvor: Al Jazeera