Kad zgrade padaju na glavu

Popravka i održavanje starih i dotrajalih zgrada, kakvih je Beograd prepun, očigledno nije prioritet (AP)

Piše: Željko Regoda

Izgleda da radnici na gradilištima i motociklisti nisu jedini koji moraju da nose zaštitne kacige. Takvu “modu” će, po svemu sudeći, morati da počnu da prate i oni koji prolaze kroz centar Beograda jer postoje sasvim realne šanse da im deo fasade neke stare zgrade padne na glavu.

Da, zvuči neverovatno, pa možda čak i morbidno da nekome zgrada padne na glavu, ali eto, moguće je. U tako nešto smo se uverili otprilike desetak puta u poslednjih nekoliko godina, ali nas to, izgleda, ničemu nije naučilo.

Čeka se da padne krv

Popravka i održavanje starih i dotrajalih zgrada, kakvih je Beograd prepun, očigledno nije prioritet. Dok druge evropske prestonice fasciniraju posetioce prelepim zdanjima i arhitektonskim biserima od kojih zastaje dah, ovde prolaznicima fasade padaju na glavu i samo je pitanje dana kada će neko da izgubi život.

Niz bizarnih incidenata koji stanovnike ovog grada ozbiljno zabrinjava, verovatno će biti nastavljen dok neko stvarno ne pogine.

Poslednji put takva jedna opasna pretnja nadvila se nad pacijentima Dečije bolnice u Tiršovoj pre samo nekoliko dana i to ne po prvi put.

Na samom ulazu, baš na mesto koje je najfekventnije, jer tuda dnevno prođe mnogo mališana sa svojim roditeljima, obrušila se ogromna betonska fasada površine oko 50 kvadrata i to takvom silinom da je dim suknuo sve do trećeg sprata.

Ova iznenadna kataklizma desila se baš u vreme kada su u toj bolnici dozvoljene posete i prava je sreća u nesreći što se u tom momentu niko nije zatekao na tom mestu.

Nekoliko očevidaca koji su sedeli na obližnjim klupama kažu da se najpre čulo krckanje, a onda je odjednom hrpa betona uz užasan prasak pala na tle sa oko tri metra visine. Survala se praktično čitava nadstrešnica postavljena iznad ulaza.

Uzmi pare i bježi

Što je najgore, ovde nije reč o nekoj staroj i dotrajaloj fasadi jer je ona obnovljena pre 15 godina. Pre će biti da se razlog može pronaći u ljudskom nemaru jer su se izvođači tih radova očigledno držali devize “take the money and run” [uzmi pare i beži], više vodeći računa o tome kako će da naplate čitav posao nego kako će da ga odrade.

O tome najbolje svedoči podatak da se fasada zgrade Dečije bolnice u Tiršovoj, koja je inače proglašena za kulturno dobro i nalazi se pod zaštitom grada, već obrušavala ispred starog ulaza u Pedijatrijsku ambulantu u julu prošle godine, ali ni tada, srećom, niko nije stradao.

Međutim, kada je pre mesec dana u samom centru grada u Makedonskoj ulici pao deo fasade sa jedne od zgrada pored nekad čuvene boemske kafane Šumatovac, nije baš sve bilo tako bezazleno. Ispod se zatekao 15-godišnji dečak, učenik obližnje Trgovačke škole i deo betona mu je pao na glavu.

Dečak je sa povredama opasnim po život, hitno prebačen u Urgentni centar i operisan, mada se ni do danas nije potpuno oporavio. Roditelji još nisu odlučili da li da tuže stanare zgrade koja im se obrušila na dete ili Gradsko stambeno, gradske vlasti ili koga već ko je odgovoran za ovo što se desilo. A izgleda da ni to nije baš lako rasplesti.

Nejasni propisi štite krivce

Većina zgrada u centru je pod zaštitom države, a o nekima računa moraju da vode sami stanari. Više od 14.000 višespratnica je u nadležnosti Javnog preduzeća Gradsko stambeno, koje je posle ovog nemilog događaja najednom počelo da se meša u svoj posao i obznanilo javnosti da  još najmanje 20 fasada uglavnom u centru Beograda, preti da se obruši i možda nekoga ubije.

E sad, postavlja se pitanje šta bi bilo da se drugačije završilo i da je ovo dete u Makedonskoj nastradalo ili da se takva tragedija dogodila pre dve godine u Ulici Kraljice Natalije, inače veoma prometnoj, kada je veliki komad krovne konstrukcije tresnuo među prolaznike. I tu se radilo o staroj zgradi sagrađenoj još 1911. godine, ali je i ona pre desetak godina renovirana.

Očigledno veoma pedantno i znalački, kako to današnji građevinci rade, ali da se ne bavimo time, nego da se zapitamo da li bi konkretni krivci bili pronađeni ili bi se sakrili iza birokratskih zavrzlama, koje nas već decenijama bacaju u očaj.

Navodno, ako vlasnici stanova, ne brinu o fasadi zgrade u kojoj žive, Zakon o stanovanju nalaže da to učini nadzorni organ, samo što se ne zna koji.

Novi zakon (ne) rješava stvar

U nadležnom ministarstvu kažu da će novi Zakon o stambenim odnostima obuhvatiti i održavanje stambenih zgrada i jasno definisati odgovornost vlasnika za održavanje fasada, pa više neće biti skrivanja iza nejasnih propisa. A kako će to izgledati u praksi, to je već neko drugo pitanje.

Već mi se ukazuje otprilike ovakav scenario: stanari dotrajale zgrade u centru grada ne mogu da se dogovore oko uređenja jer se ni ne poznaju, ili su posvađani, ili jednostavno nemaju ni za hleb. Kad ih neko bude tužio i tražio odštetu što mu se njihova fasada sručila na glavu, onda će da pukne socijalna priča o bedi, nemaštini, mizernim platama i penzijama kao uvod za cirkus Medrano sa prinudnom naplatom, koja verovatno nikada neće biti sprovedena jer će se sudska ročišta unedogled razvlačiti.

Ma, samo da ne bude zemljotresa…

Izvor: Al Jazeera