Kada je Affan zadnji put vidio Neretvu

Affan je jedan od onih koji je znao dostojanstveno prihvatiti isprazna obećanja (Arhiva)

Piše: Mirsada Baljić

Postoje ljudi i trenuci koji vas prate i obilježe jedan vremenski period. Affan Ramić je jedan od onih koga ste imali sreću sresti u životu.

Affan je bio vrhunski umjetnik, velika ljudska gromada, gospodin sa stilom, satkan od emocija i dostojanstven i u svojoj boli.
Veliki znalac, humanista, prijatelj  u svakom smislu. Živio je umjetnost.

Mi sada možemo prizivati prošlost, pokušati ispraviti neučinjeno, zaustaviti se na događajima, sitnicama naočigled nevažnim, a tako velikim.

Odlazak u Počitelj činio je Affana uvIjek sretnim. Dani, sati, kamen i Neretva imali su veliki pozitivni eneregetski uticaj na njega.

Sjećam se odlaska u Počitelj u Koloniju Hercegovina 2011, kad sam mu pomagala, zajedno sa sestrom Bebom, da se spakuje. Bio je tek izašao iz bolnice, vidno bolestan, nije mogao hodati – bio je nošen željom da pođe s nama.

Put ka vrhu

Bojala sam se kako će izdržati. Rekao je tiho: “Želim da još jednom vidim Neretvu, mjesto gdje sam rođen, odrastao”.

Na naše veliko iznenađenje, dolazak u Mostar dao mu je nevjerovatnu snagu. Već u Počitelju je bio zdrav čovjek.

Pjevali smo mu njegovu omiljenu pjesmu. Svi susreti i druženja proticali su u veselom raspoloženju i šali. Dolazio je skoro na sve izložbe drugih umjetnika, podržavao je mlađe kolege.

Pored vrata svog ateljea redao je pozivnice – da ne zaboravi. Znao je satima čekati naredni sastanak, da se više puta ne penje dugačkim stubištem do svog ateljea.

Postoje razne veličine i dužine stepenica kojimA se penješ, zavisno ko se penje – neki idu liftom, a neki broje korake. Put ka vrhu za mnoge je u dva smjera, samo pojedini ostaju  na pijedastalu, traju.

Affan je jedan od onih koji je znao dostojanstveno prihvatiti isprazna obećanja inih funkcionera da će uskoro ugraditi lift do njegovog petog sprata…
 

Izvor: Al Jazeera