Kako to da je Tito još uvijek živ

Kao što je nedavno rekao Zlatko Hasanbegović, najljepši zagrebački trg može se zvati i 'Trg maslačaka' (Al Jazeera)

Tito je teško pitanje. Evo, mrtav je već 37 godina, ali kao da je još živ, pa, poput kakvog zombija iz loših američkih filmova B produkcije, hoda naokolo i proganja naše narode i narodnosti.

Nikako da se smiri i konačno nas pusti na miru. Možda je Vojislav Šešelj bio u pravu kad je onomad htio s glogovim kolcem doći u Kuću cvijeća, otvoriti grob i zabiti ga ravno u srce Josipa Broza. Nije mu, izgleda, bilo dosta 35 godina terora, pa i mrtav želi odlučivati tko će biti na vlasti.

Mislite da pretjerujemo? O, kako se varate! Upravo o tom zagorskom maršalu, koji je svojedobno roditeljima maznuo svinjsku glavu kako bi nahranio gladnu braću i sestre, ovisi tko će vladati gradom Zagrebom.

Može i ‘Trg maslačaka’

A vladati Zagrebom nije šala, jer vladati glavnim gradom Hrvatsk znači vladati s više od milijarde eura proračuna. I to gradskog novca, koji nije, poput onog državnog, unaprijed zadan, pa da i prije nego što sjednete u premijerski stolac već znate da će više od 90 posto ići na mirovine, plaće, socijalu… O ne, gradski novac je puno slađi. S njim možete bez velike brige namiriti rodijake, kumove, prijatelje… ma sve potrebite.

Otkud Tito u toj priči? E pa ispalo je nekako tako da je baš on ključna figura koja će odrediti tko će arčiti 9,3 milijardi kuna (1,25 milijardi eura) novca zagrebačkih poreznih obveznika. Dosad je to u pet mandata činio hercegovački kabadahija Milan Bandić. Kao svršeni student Općenarodne obrane i društvene samozaštite, još je tamo početkom devedesetih strpljivo gradio karijeru spajajući krhotine ostatka ostataka nekadašnjeg Saveza komunista Hrvatske preimenovanog u Stranku demokratskih promjena, odnosno Socijaldemokratsku partiju.

Suočen s masovnim odljevom članstva koje je u Hrvatskoj demokratskoj zajednici pronašlo novu ideološku potku, Bandić je iz pepela dignuo mrtvaca. Korak po korak, SDP je pod njegovim vodstvom došao na vlast u glavnom gradu koju – Bandić, ne i SDP – drži, evo, već šesti mandat, što ga svrstava među svjetske rekordere. Uz bok Jasminu Imamoviću u Tuzli.

U tih 20 godina (uz kratku stanku, koju je bio prisiljen uzeti nakon što je pijan pokušao podmiti prometnog policajca) Bandić je stvorio zavidnu klijentelističku mrežu moćnih ljudi, koja, s njim na čelu, vodi grad. Neki tvrde i drukčije, i vjerojatno su u pravu, da je ta mreža stvorila njega i da on, kao istureni operativac, ovisi o njoj. On bi se, navodno, rado izmaknuo nakon toliko godina vladanja koje su mu ugrozili i zdravlje, ali ovi ne daju.

Je li istinita prva ili druga teorija, manje je važno, budući da Bandić od vlasti ne odustaje. I šesti put dobio je povjerenje građana na lokalnim izborima, ali da bi vlast konzumirao, nužno mu je imati većinu u Gradskoj skupštini. E, sad dolazimo do Tita. Da bi u tome uspio treba udobrovoljiti vijećnike HDZ-a i nezavisne liste Brune Esih, koji trebaju podržati stranku koju je Bandić nazvao po sebi.

Milan Bandić u nevolji

S HDZ-om bi on lako. S njima se dogovorio i u prošlom mandatu, ali problem mu predstavlja ta Bruna Esih i njen politički pajdaš, bivši ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Ta neoustaška bratija, koju je bivši premijer i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko s političke margine gurnuo na scenu, prilično je tvrda. Jedini program koji imaju i na osnovu kojeg su se dokopali pet mandata u Gradskoj skupštini sveden je na preimenovanje Trga maršala Tita. Nema tu nikakve mudrosti. Kao što je prije koji dan rekao Hasanbegović, što se njih tiče, taj se najljepši zagrebački trg može zvati i “Trg maslačaka”. Zaboli ga uho kako će se zvati, samo da se ne zove Trg maršala Tita.

Bandić je taj njihov zahtjev pokušavao relativizirati, najavljujući referendum na kojem bi građani trebali odlučiti hoće li ostati Titov, ili će biti “maslačci”. Međutim, kako Hasanbegoviću i Esih ta ideja nije prihvatljiva (ne pada im na pamet pitati građane bilo što!), zagrebački je gradonačelnik preko noći odustao od nje, pa ponudio rješenje: neće se više zvati Trg maršala Tita, nego Trg Republike!

Ovaj kompromis radi vlasti ima niz mana. Em je u Zagrebu postojao Trg Republike, kako se zvao centralni gradski trg dok 1990. godine nije preimenovan u Trg bana Josipa Jelačića, em mu je za tu promjenu – zakon to traži – nužno pitati građane.

HDZ se odmah sjetio da su i oni tražili preimenovanje, pa se sada naganjaju sa svojim zastupnicima – Hasanebegovićem i Esih u državnom parlamentu – tko je bio inicijator. Dok se oni međusobno vrijeđaju, Bandić je u nevolji. On je, naime, načelno socijaldemokrat, koji je hodao gradom s Titovim bedžom na reveru i zaklinjao se u antifašizam, a sada bi trebao zgaziti sve što je govorio kako bi opstao na vlasti.

Nije se on za ovo borio

Takva situacija dodatno je radikalizirala ionako podijeljenu Hrvatsku, pa su nekakvi desničarski aktivisti na Trgu skinuli ploču s Titovim imenom i bacili je u kontejner sa smećem večer prije neuspješnog konstituiranja Gradske skupštine. Neuspješne zato jer je dvojac Hasanbegović-Esih shvatio da u rukama ima puno veću moć nego što im po broju mandata pripada, pa su se sjetili da bi – kad se već nudi – mogli uzeti neke resore u gradu, pri čemu im je iznimno zanimljiv onaj kulture i imenovanja ulica.

Krenuli bi, dakle, od mrtvih. Lustrirali bi one ostatke ostataka zagrebačkih ulica među, kojima se još uvijek može pronaći neki antifašist, pa bi onda gradski novac preusmjerili na sebi podobne ustašofile i time pokušali uništiti sve što slobodarski razmišlja u glavnom gradu Hrvatske.

Što sve to vrijeme radi SDP? Ništa. Bavi se sam sobom. Da se Tito uistinu digne iz mrtvih, vratio bi svinjsku glavu na tavan, a ove povukao za uši, pa otišao na trg nazvan njegovim imenom i sam skinuo ploču. Nije se on za ovo borio.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera