Kako je Steven Seagal postao Srbin

“Em Vučić, em Sigal! Beograd zaobilaziti u širokom luku!” - mora da je rekao glavni terorista kada je pravio plan dejstvovanja za 31. decembar uvečer (Tanjug)

Piše: Dragoljub-Draža Petrović

U Minhenu je u novogodišnjoj noći na snazi bila uzbuna zbog mogućih terorističkih napada. Beograd nije imao takvih problema: koji terorista je lud da se “šeta” po gradu u kojem je, odlukom lokalnih vlasti, u novogodišnji muzički program uvršćen i bluz-bend Stivena Sigala, nosioca crnog pojasa sedmi dan u aikidu, zvezde holivudskih akcionih filmova, čoveka vazda spremnog da razbuca negativce “na buljuke”.

“Em Vučić, em Sigal! Beograd zaobilaziti u širokom luku!”, mora da je rekao glavni terorista kada je pravio plan dejstvovanja za 31. decembar uveče.

Sigalov bend, formalno posmatrano, svirao je kao predgrupa Lepoj Breni na stejdžu postavljenom ispred srpskog parlamenta. To je bila logična odluka: bluz je muzički žanr koji Srbi vole koliko i Štrausove polke, Bahove fuge ili Šopenove klavirske etide. Dakle, nikako. Kada u nekom klubu svira Texas Flood, bend beogradskih bluz-majstora, daleko većih od Sigala, na svirkama se skupi jedva stotinak ljudi. Uglavnom se svi međusobno poznaju.

Ljubitelji bluza koji su u junu 2014. godine bili na koncertu Sigala u Centru “Sava” kažu da on ima odličan prateći bend, ali nije nekakav bluzer uz koga ćete “otkinuti”. Više hvata na “staru slavu” koja nema veze sa bluzom, koliko ima veze sa nokautom.

“Gitaru svira početnički. Peva za nijansu bolje od toga”, pričali su tada razočarani beogradski bluzeri.

Obuka specijalcima

Svirka u Sava centru trajala je jedva sat vremena. Sigal je teatralno promenio nekoliko gitara, uglavnom bio okrenut leđima publici gledajući u bubnjara, a potom sa svitom završio na nekom savskom splavu, okružen buljucima ženskog sveta koji se više “pali” na selebritije, nego na bluzere.

Fondacija “Braća Karić”, međutim, pre mesec dana odlučila je da Sigala nagradi za dobročinstvo i humanitarni rad pa je tim povodom drugi put boravio u poseti Srbiji kao ambasador Fondacije „Umetnost, sloboda, snaga“. I tek tada krenula je prava čudesna ljubav Sigala i srpskih vlasti koja je krunisana novogodišnjom tezgom sa Lepom Brenom.

Svirka za najluđu noć bila je samo deo paketa: Sigal je tada obećao beogradskom gradonačelniku Siniši Maliju da će se založiti da se u u Srbiji snimaju holivudski filmovi. Takođe, pristao je i da drži obuku policijskim specijalcima MUP-a Srbije, iako je verovatno logično da su specijalci bolje obučeni od Sigala. Koji, istina, na filmu deluje k'o mašina za serijsko premlaćivanje zlih čika, ali, svaki čitalac novinskih rubrika tipa “Sve što niste znali o…”, upoznat je sa okolnošću da većinu Sigalovih makljaža snimaju dubleri. On se pojavljuje samo u krupnim kadrovima.

U raznim svetskim rubrikama “Sve što niste znali o Stivenu Sigalu” piše i da je često izmišljao kako je pomagao u obuci agenata CIA, te da je aktivno lagao kako je aktivno sarađivao sa tom agencijom. Sve njegove mnogobrojne bivše supruge su opovrgle te njegove priče, kao i navode da se čak borio protiv japanskih jakuza. Naravno, van filma.

“Jeste li vi, ljudi, svesni da živimo u zemlji u kojoj će glumac Stiven Sigal da obučava specijalne jedinice? Sva sreća da nemamo kosmonaute, verovatno bi ih trenirali Kluni i Sandra Bulok, jer su se baš dobro pokazali u Gravitaciji”, napisao je tada kolumnista Teofil Pančić ključnu rečenicu vesele srpske stvarnosti.

E sad, to što je Sigal poznat kao neko ko ne govori baš uvek istinu, možda mu je olakšavajuća okolnost da postane najbolji jaran sa gotovo svim vodećim srpskim političarima. Takođe ljudima kojima istinoljubivost nije vrlina.

Predsednik Srbije Tomislav Nikolić rekao mu je prilikom decembarskog susreta: “Vi ste prijatelj Srbije i očigledno ste prepoznali naše vrline i dušu, mi to znamo da cenimo.” Premijer Vučić bio je počastvovan što je od Sigala dobio ocenu svoje ekonomske politike, koju kao da je izrekao neki ushićeni član njegove partije: “Ekonomija u Srbiji polako raste za razliku od drugih evropskih zemalja”, ocenio je Sigal koji se, izgleda, sem u aikido, razume i u ekonomska kretanja u Evropi. Ko bi rekao?!

Zasjenio i Deda Mraza

Sigal je pred novogodišnju noć čak kitio uličnu jelku sa gradonačelnikom Novog Sada. U senku je bačen dolazak Deda Mraza, osobe koja ne postoji, jer se među Srbima pojavio Sigal, osoba koja postoji. Čak je izjavio, za razliku od poslovično uzdržanog Deda Mraza, da je Srbija njegova “nova domovina”.

“Jupi! Sigal je Srbin!”, radovalo se staro i mlado. Osobito kada su čuli da Sigal nije samo fan Vučića. Ima odlične odnose i sa Putinom.

Holivudski glumac i snagator bio je samo jedan u nizu iz plejade raznoraznih belosvetskih faca koje su se pojavile u Srbiji “ushićeni” Vučićevim reformama. Svi prethodni – od Dominika Stros Kana do Tonija Blera – u međuvremenu su misteriozno nestali. Svaki od njih ponudio je pomoć, neki u ekonomskim reformama, neki u organizaciji rada Vlade, neki u borilačkim veštinama, ali, iznenada, kako su i dolazili u “hedlajnove” srpskih televizija, tako su i nestajali. Niko ne zna gde su.

Jasno je da i Sigal neće dugo biti najbolji prijatelj srpskih vlasti: ajd’ da se kladimo da njemu sve ovo liči na posetu nekom egzotičnom plemenu u Amazoniji. Upoznao je poglavicu, vrača, zaradio neku crkavicu, a i provod na splavovima bio je nezaboravan.

Sada je samo pitanje dana kada će se među Srbima pojaviti i Džeki Čen.

Izvor: Al Jazeera