„Kakvi su stariji, još su djeca i dobra“, znao je reći jedan komšija kad bi roditelji navalili na nas zbog nekog dječjeg nestašluka. I bio je u pravu. Nije bio problem u djeci. Nikad nije problem u djeci, nego u onome tko ih odgaja. U onome tko ih krivo uči, pa se poslije čudi što je niknulo iz posijanog.
Evo zadnji primjer: zagrebačka Osnovna škola „Matija Gubec“ i njen, kako je netko napisao, „osebujni nastavnik vjeronauka“ Krešimir Bagarić. Taj je Bagarić – sasvim u neskladu s naslijeđem onoga po kojem je škola u kojoj radi dobila ime – učenicima na satu vjeronauka, točno na dan presude tzv. hercegbosanskoj šestorci i samoubojstva Slobodana Praljka, isporučio toliku količinu bljuvotina da ih neće moći oprati ni škola u kojoj je radio, ni crkva koja ga je tamo poslala, ni Ministarstvo obrazovanja koje ga je plaćalo.
Bagarić se malo zanio, kako se to gotovo s razumijevanjem voli kazati na našim prostorima kad netko prosipa potpune gluposti, pa je umjesto da se bavi katehezom, učenike završnog razreda osnovne škole podučavao koje bi hrvatske političare trebalo likvidirati, čije bi glave trebalo nabiti na kolac, kome sprašiti metak u glavu po kratkom postupku, a koga baciti u prvu septičku jamu kao izdajnika.
Prvi na redu su, naravno, bili Srbi, pa je poput kakvog stratega problematizirao vojnu taktiku u Oluji, jer da je trebalo pustiti dva koridora, prema Zagrebu i prema Rijeci, pa onda „glave na kolac“, ali „debili“ i „kreteni kratkovidni“, fina zagrebačka gospoda koja misli da Hrvatska završava u Karlovcu, to nisu shvatili.
Kao da se Sotona spustio na vjeronauk
Onda su na red došli Bošnjaci, pa su Srbi postali pozitivci, posebno „đeneral“ Ratko Mladić koji je „bio u pravu“, jer je znao zaštiti njihove interese, a mi smo imali, veli on, „dudeke“.
Kao da se sam Sotona spustio na katolički vjeronauk, nastavio je dalje hvaliti ratnog zločinca osuđenog na doživotnu robiju, tražiti vješanje dvojice bivših predsjednika (niti površno upućenima u hrvatska politička zbivanja ne treba puno da zaključi kako su to Stjepan Mesić i Ivo Josipović: „Metak u glavu po kratkom postupku“) i ministrice vanjskih poslova (naravno, Vesna Pusić, kojoj je ponudio mogućnost izbora: „Srčani udar, moždani udar, samoubojstvo s tri metka u leđa, kako to već ide“).
Pa se primio hrvatskog naroda kao takvog, a zapravo „nezahvalne stoke, debila, kretena, telaca, 4,2 milijuna kretena“, među kojima je i pola njegove zbornice: „U zbornici, znaš, Dan je Republike za 50 posto djelatnika”.
Da među četrnaestogodišnjacima ima više pameti nego kod onih koji su Bagarića uputili u školu da predaje, dokazuje da je netko dovoljno mudar među njima sve te poludjele litanije snimio i poslao portalu Index.hr koji je s radošću objavio s izmijenjenim imenima i prezimena učenika te moduliranim glasovima.
Ravnateljica škole najprije se ogradila od vjeroučitelja koji je „u ingerenciji Katehetskoga ureda“, da bi kasnije protiv Bagarića – koji je u međuvremenu otišao na bolovanje – pokrenula proceduru izvanrednog otkaza o radu, jer je zlorabio poziciju učitelja i djecu za svoje besprizorne izjave.
Većini u crkvi odgovaralo bi zataškavanje
„Osobno sam toliko zgrožena da mi uopće nije bitna pozadina, odnosno je li on ‘puknuo’, je li nešto u njemu tinjalo“, kazala je ravnateljica Ljiljana Klinger, ipak pokušavši objasniti da se vjerojatno sve skupa dogodilo pod utjecajem presude Praljku i ostalima, što Bagarić očito nije dobro primio, a u školi je radio deset godina i nikad s njim nije bilo problema.
Postupak po službenoj dužnosti pokrenut će i državno tužilaštvo koje je od policije zatražilo izvide “radi utvrđenja elemenata kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti”, a javila se i Zagrebačka nadbiskupija saopćivši da su upoznati s neprimjerenim govorom vjeroučitelja Krešimira Bagarića. Ogradili su se od njegovih stavova i izrazili žaljenje što je zloupotrijebio nastavu vjeronauka, pa će razmotriti slučaj i „odlučiti o daljnjim postupcima”.
Ministrica Blaženka Divjak je, pak, šokirana otvorenim propagiranjem govora mržnje, naglasivši da – ukoliko je snimka autentična – takvoj osobi apsolutno nema mjesta u školi!
Slučaj je, pokazalo se, ipak bio pretežak da bi se mogao zataškati, što bi odgovaralo većini, barem onoj u crkvi koja godinama u svojim redovima tolerira otvoreno propagiranje govora mržnje, pravdajući ga pravom svakoga da ima svoj stav, pa bio on i biskup ili župnik.
‘Bagarića’ južno od Karlovca koliko hoćete
Onaj sisački Vlado Košić poznat je po političkim propovijedima protiv SDP-a i tvrdnjama da ustaštvo nije fašizam, dok je don Milija Plenkovića obradovala vijest da je umro dr. Slavko Goldstein, jer je tako jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta i sve tako redom.
Ovaj put, ipak, nije tako prošlo. Bagarić, osim toga, nije biskup, nego tek vjeroučitelj i to u školi koju pohađaju i djeca stranih diplomata u Zagrebu, s obzirom da se dio nastave odvija na engleskom jeziku, što joj je osiguralo elitnu reputaciju.
Valjda se zato i čulo za „slučaj Bagarić“, jer takvih „bagarića“, da se poslužimo njegovim rječnikom, južno od Karlovca ima koliko hoćete i nitko ne obraća pažnju na njih. Štoviše, takav diskurs u crkvi je poželjan. Da nije, odavno bi pročistili svoje redove.
U pravu je bio komšija, kakvi smo mi, djeca su nam još i dobra.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera