Kao da je bilo nekad

Kroz bend Ekatarina Velika prošli su mnogi muzičari, ali nijedan od članova iz originalne postave više nije živ (Ekatarina Velika - EKV/Facebook)

Piše: Željko Regoda

Na današnji dan pre dve decenije, svoj kratki ali izuzetno plodonosni boravak na ovozemaljskom svetu, okončao je Milan Mladenović, legendarni vođa grupe Ekatarina Velika i jedna od najvećih jugoslovenskih rokenrol ikona osamdesetih.

Nezaboravni gitarista, pevač i kompozitor svojim duhom, pesmama i neiscrpnom energijom ostavio je dubok i neizbrisiv pečat na rok sceni tadašnje SFRJ, ali i u srcima mnogih koji su odrastali uz njegovu muziku.

U to vreme možda avangardnu i drugačiju, ali definitivno muziku koju su poštovale i dan-danas poštuju i vole i neke kasnije generacije. O tome najbolje i najuverljivije svedoče mnogobrojni hitovi Ekatarine Velike koji se i danas rado slušaju i izvode u čitavom regionu.

Milan Mladenović je rođen 21. septembra 1958. u Zagrebu, gde je živeo do svoje šeste godine. Budući da mu je otac bio vojno lice, odrastao je širom Jugoslavije, između ostalog i u Sarajevu, kojem je  posvetio istoimenu pesmu sa albuma “S vetrom uz lice” iz 1986. godine. Tamo je proveo svoje dečačke dane, a časove gitare uzimao je od nekad poznatog Gari Garinče.

Od ‘limuna’ do zvezda

U Beograd je došao 1970, a nakon deset godina, zajedno sa školskim drugom Dragomirom Mihajlovićem Gagijem, osnovao je svoj prvi bend pod nazivom Limunovo drvo. Nedugo zatim, Mladenović se udružuje sa Dušanom Kojićem Kojom i bubnjarem Ivanom Vdovićem Vd-om i 1980. nastaje rok sastav Šarlo akrobata, koji je smatran jednim od važnijih faktora jugoslovenskog „novog talasa“ početkom osamdesetih.

Nakon samo jednog, ali nezaboravnog albuma  „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“, ispostavilo se da dalje svako mora svojim putem, jer grupa nije mogla imati trojicu vođa. Koja je formirao Disciplinu kičme i kasnije stekao zavidnu popularnost, a Milan je stvorio legendu jugoslovenske rokenrol scene.

Već krajem iduće 1981. nastaje preteča kultnog EKV-a, grupa Ekatarina II, kojoj tokom 1982. pristupaju klavijaturistkinja Margita Stefanović Magi, a 1983. bubnjar Šarla akrobate Ivica Vdović i basista Bojan Pečar. Nakon razlaza sa Dragomirom Mihajlovićem, olimpijske 1984, menjaju naziv i postaju Ekatarina Velika, koja skreće pažnju muzičke javnosti izdavanjem istoimenog albuma, godinu dana kasnije.

Kada su iduće 1986. snimili ploču pod nazivom ”S vetrom uz lice”, praktično su zaposeli sam vrh jugoslovenske rokenrol scene, na kojem su, uprkos jakoj i brojnoj konkurenciji, ostali skoro čitavu deceniju. Njihovi koncerti bili su uvek ranije rasprodati, a srećnici koji su uspeli na vreme da nabave karte imali su priliku da dožive nezaboravno rokenrol iskustvo koje su dugo prepričavali.

Muzika za sva vremena

Nažalost, sredinom osamdesetih, u Jugoslaviju je počela da pristiže droga, pre svega heroin. Saznavši da boluje od side, Ivica Vdović napušta bend, a na mesto novog bubnjara dolazi Ivan Fece Firči iz grupe Džakarta. Dani slave, međutim, nisu kratko trajali.

Do 1994. godine izdali su sedam sjajnih albuma sa pregršt hitova, od kojih mnogi i danas, nakon toliko godina, zvuče fantastično. Kako bi to rekao jedan moj prijatelj, „Objasnili su kako se to radi…“

Milan Mladenović je izjavio da mu je najdraži poslednji album pod nazivom “Neko nas posmatra”. U jednom intervjuu za Treći kanal 1991, rekao je: ”Moja prva i najveća želja bila bi da se probudim i da ustanovim da je ovo 1990. godina i da kažem: ‘Uh, al’ sam nešto ružno sanjao’. Druga želja mi je da budem zdrav i čitav jedan poduži vremenski period, znači još 40, 50 godina. A treća želja mi je da zaradim toliko novca da mogu njime da pravim neke interesantne stvari kao što je muzika…”

Nažalost, u avgustu 1994. godine, posle nastupa na festivalu u Budvi, pozlilo mu je i kada je odvezen u bolnicu, otkriveno je da boluje od raka pankreasa. Umro je iste godine 5. novembra i sahranjen je u Aleji velikana u Beogradu.

Plato ispred Doma omladine u Beogradu u kojem je održao brojne nezaboravne koncerte, nazvano je njegovim imenom, kao i neke ulice u Zemunu, Podgorici i Zagrebu, a pokrenuta je inicijativa da se i jedna ulica u Sarajevu nazove imenom Milana Mladenovića.

Tokom više od decenije postojanja, kroz bend Ekatarina Velika prošlo je dosta dobrih muzičara, ali nažalost, nijedan od članova iz originalne postave više nije među živima.

Basista Bojan Pečar umro je 1988. u Londonu od srčanog udara, Ivan Vdović Vd 1992. u Beogradu od side, a harizmatična klavijaturistkinja Margita Magi Stefanović 2002, takođe u Beogradu.

Kao da su bili nekad, kao da su bili tu…

Izvor: Al Jazeera