Karneval Notting Hill

Oko 250 timova policijskih snaga iz Londona, uz pojačanje iz zemlje, osigurava karneval (EPA)

Piše: Vedat Spahović

Od 1966. godine, kada je zvanično prošetao prvi put ulicama Notting Hilla, famozni londonski Karneval ili Maskarada, uvijek pada na takozvani Bank Holiday. To su oni datumi u godini kad su vrata Banke u Ujedinjenom Kraljevstvu zaključana, a mi smo to nekad zvali “jedinstvenim” imenom – praznik.

U Ujedinjenom Kraljevstvu osam je Bank Holidaya. Ne mislim da sam kompetentan da prebrojim koliko u mojoj bivšoj domovini ljudi praznuju tokom godine.

Da se vratim Karnevalu. Uvijek se dešava u avgustu. Ovaj put pada na 25. i 26, s tim što i Britanci nisu imuni od spajanja petka i subote, sa nedjeljom i ponedjeljkom.

Majka maskarade

Korijeni karnevala Notting Hill su karibski, mada niko ne zaboravlja da je karneval rođen i kao svojevrsni otpor depresivnom stanju rasnih i drugih diskriminacija u Ujedinjenom Kraljevstvu s kraja pedesetih.

Drži se da je majka karnevala Notting Hill Claudia Jones sa Trinidada i Tobaga, te je od zapadno-indijske palete zemalja duginih i drugih boja upravo T&T rodonačelnik parade, maskarade, ili kako se to zemaljsko čudo veselja, kostima, ritma, plesa kukova zalijepljenih za asfalt, već ne zove.

To nije onaj europski pokret, jedan, dva tri, okret, tri dva jedan…

Kod vrhunskih plesača Notting Hill maštarije, pa i onih manje vještih, svaki mišić “udara” svoj ritam u mjestu. Tu ne pomažu salsa ili škola trbušnog plesa londonskih tobože-nastavnika neobičnog ritma.

Ovo se ne uči u školi, sa ovim se rađa.

Možda sam ja, također, i osoba koja nije kompetentna da procijeni, ne samo kako to izgleda sa praznicima u domovini, nego i šta je to Englez ili Britanac. Živim baš u kraju gdje je najmanje Engleza, gdje se govori 90 jezika sa narječjima, kraju pridošlica, na Notting Hillu i Portobellu. Gdje žive također i – bogati. I to je London.

Međutim, ni u takvom šarenilu, karneval nije svaki dan. Karneval je 2-3 dana u avgustu.

Život (ni)je karneval

Ostalo je što bi rekao Charles Bukowski: “Kako dovraga čovjek moze uživati u tome da bude probuđen u 6.30 alarmom, da skoči iz kreveta, obuče se, najede nasilu, obavi nuždu, tušira, bori sa prometom samo da bih došao na mjesto gdje zarađuje puno novca za drugoga i bude zatražen da bude zahvalan za posao koji radi”.

No, moja će Portobello radnička klasa reći, imamo ne jedan, ne dva, nego osam Bank Holidaya.

Ovaj Bank Holiday je po svemu poseban; nekih 30 kilometara boja i vibracija od kojih srce jače kuca, potmulo udara u dnu stomaka, jer će ove godine tu biti i nekih 40-tak statičnih zvučnih sistema, ekstremno popularnih limenih udaraljki, 40.000 volontera, hiljade Jamajka stila roštilja na svakim kućnim vratima Notting Hilla, te blizu milion posjetilaca, turista, znatiželjnika.

Jedva čekam da što prije sve ovo “prebrojim”, zapišem, možda i uslikam i da pobjegnem u kakav mirni londonski park.

Gradurina je ovo, naći ću malo mira.

Nekad, negdje.

Računao sam; meni ova fešta udara pod prozorom nekih 18 avgusta. Taj potmuli zvuk što lupa u stomak, kao i ta neviđena ljepota raznolikosti. Ples maskara i kostima.

Toliko dugo sam i od kuće, 19 godina. Gledam i jutros karneval sa prozora koji nikad neće biti moj. Ili da bježim od karnevala, ili da se vratim kući. Ko se umori Londona, umorio se i života, negdje sam pročitao.

Polako se, doduše, pretvaram i u Engleza, a i ne znam ko su u stvari ovdje Englezi, a ko se pravi Englezom.

Karneval mi pomaže da odgovorim. Domaći buržuji su oni što ih rijetko viđam i na prozorima, balkonima vlastitih vila Notting Hilla i običnim danom, a kamoli – karnevalom.

Oni se diskretno isele tog Bank Holidaya i pođu na svoje selo, svoj countryside, da se konačno ujedine sa svojim Englezima.

Hapšenja iz predostrožnosti

Mada je Princ Charles već davnih godina podržao ovu svojevrsnu svjetsku atrakciju multi, multi, multi, kulture i raznovrsnosti, ne vjerujem da će i ove godine probati jerk chicken (nedopečena piletina sa roštilja, u jakim, ljutim, premazima sa Jamajke). Prije da će se opustiti u blagorodnom škotskom krajoliku.

Karneval je i ovo što piše  Huffington Post; uoči vikenda karnevala policija je iz predostrožnosti već uhapsila preko 100 mogućih izgrednika.

Karneval se drži i događajem, sad već ne bih mogao pogađati, kog stepena rizika. A da je rizik u pitanju govori i nekih 250 timova policijskih snaga iz Londona, plus pojačanje.

Mnogi govore o trošku koji nosi samo ovaj segment, obezbjeđenje karnevala. Teroristička opasnost, također. Uspostavljene je posebna CCTV soba gdje će 17 specijalaca kraj ekrana motriti svaki pokret mase.

Manje se govori da će lokalna privreda profitirati sa nekih 94 miliona funti.

Takozvani familijarni, ili dječiji karneval je danas, nedjelja dok ovo pišem, onaj bučni, raskalašni, iza koga će ostati nekih 200 tona smeća na ulicama mog Portobella, Notting Hilla, Ladbroka, i šire.

Nekih 170 radnika čistoće iz Westminstera i Kensingtona i 60 specijalizovanih vozila će brinuti o odvozu limenki, kukuruza, kokošijih kosti, papira, lubenice i papaje ili razmrskanog kokosa.

Vonjavi mirisi ogromne, uzavrele, ljudske mase i otpadaka što ostave za sobom, neće otići sa ulice do kasnog septembra i prvih dosadnih, upornih, londonskih kiša.

Tada se i Notting Hill buržoazija vraća svojim vilama u Holland Parku, Kensington Gardensu ili Powis Gardensu.

Do novog karnevala.

Izvor: Al Jazeera