Klose kao nada u pošten nogomet

Klose sa sinovima: Rijedak primjer poštene i korektne igre na terenima (EPA)

Svijet modernog nogometa se trese! Zašto? Zato što se ustanovilo kako još ima sportista, istinskih, čestitih, u „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“.

Jedan od tih posljednjih izdanaka poštene igre, što bi rekli kolege sa Otoka – Fair playa, jeste njemački internacionalac Miroslav Klose.

Poznat kao veoma dobar igrač, uvijek blizu vrha no nikad baš na njemu, Klose je učinio nešto nesvakidašnje.

U srijedu navečer je njegov Lazio igrao prvenstvenu utakmicu, teško gostovanje kod Napolija.

Na početku duela, četvrta ili peta minuta se igrala, gosti su izveli korner, njemački napadač je pokušao pomaći ruku da ga lopta ne pogodi, no, što ti je sudbina – upravo se to desi i završi lopta u golu.

Odmah su se domaći igrači počeli buniti, „Nebeskoplavi“ slaviti, da bi skromni Klose stupio na scenu i učinio nepojmljivo:

Priznao grešku i tražio da mu se poništi gol! Zamislite te drskosti!!!

“Božja ruka”

Da prizna nešto što bolji od njega, pa i jednako dobri, nisu uradili…

I to na mjestu gdje je igrao jedan od najboljih svih vremena (po nekim i najbolji) i koji je učinio isto (postigao gol rukom) i ušao u legendu.

Naravno, riječ je o Diegu Armandu Maradoni i njegovoj „božjoj ruci“ u dresu Argentine na Svjetskom prvenstvu 1986. godine protiv Engleske u Meksiku.

U ne tako davnoj prošlosti desio se još jedan slučaj.

Mnogi će se sjetiti kako je Francuska, u baražu za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, eliminirala Irsku, a gol rukom za „Trikolore“ postigao je Thierry Henry.

Džaba su se Irci i ljubitelji poštene igre bunili, ponavljali snimke, analizirali. Ipak – zna se ko su Francuzi u nogometu, a ko Irci.

I tako, pored velikana poput Maradone ili Henryja, jedan Klose se našao da poništi gol. Istina, potapšali su ga suparnički igrači po leđima za taj potez, te poklonili njegovom timu tri lopte u mreži (Napoli savladao Lazio sa 3:0).

Ipak, nameću se neka razmišljanja ljubitelja nogometa:

Da li ovo znači da bi se nekada mogao opet gledati nogomet, onaj vrhunski, prelijepi, kada jedan igrač protivničkog obori, sudija dosudi prekršaj, a oboreni ustane na noge odmah, bez prenemaganja, previjanja, vriske, cike i plača na terenu (samo treba pomisliti na pojedine igrače Real Madrida)?

Da li ovo znači da će oni, ponekad bezobrazno preplaćeni baletani, ipak morati igrati i zaraditi makar neki dio toga novca?

Razni glumci

Možda… Ali, teško.

Nogomet je postao veoma unosna industrija koja donosi žestok profit. Igrači su postali vrhunski glumci u rangu onih iskusnih sa malih i velikih ekrana tipa Seana Conneryja, Brucea Willisa (na Balkanu: Ljubiša Samardžić, pokojni Boris Dvornik…) i koji znaju od jednog dodira pasti „kao da ih je snajper pogodio“, kako neki vole komentirati.

Tako se čuvaju, grade renome na osnovu kojeg često protivnički igrač dobije crveni karton, a glavni akter, nakon valjutanja po terenu i držanja za nogu, odmah ustane, trči i prima čestitke klupskih kolega.

I navijači i gledatelji, također, podsjećaju na glumce, ali ne iz akcionog, već iz žanra komedije (Jim Carrey, Martin Laurence, Eddie Murphy, Miodrag Petrovič Čkalja), kojima se gore navedeni nogometaši smiju do suza, jer sa tribina traže igru, „pjene“ zbog neuspjeha i glume, gube nerve i kosu, jer gube sve što vole od „najvažnije sporedne stvari na svijetu“.

Srećom, nijedan čovjek ne zna šta budućnost nosi, pa tako i u ovom sportu. No dok je Miroslava Klosea i njemu sličnih „Miroslava“, ima i nade.

Izvor: Al Jazeera