Ko ne klikne, ne putuje u 2013.

Britanske majke će navodno potrošiti do Nove Godine 1.5 milijardi britanskih funti kako bi obradovale djecu, ukućane, prijatelje (Reuters)

Piše: Vedat Spahović

Rekoše, nestaje svijet. Na taj dan vratio sam se iz Velike Britanije kući u Hercegovinu da ga dočekam i – promaših.

Evo sam nazad, nerado da priznam, šta god se bude dalje događalo, pričekaću to ovdje u krugu porodice.

Božić se ovdje uveliko događao, veseliji, potrošniji, luđi od mnogih posljednjih, u mojih dvadeset godina Londona. Ne uspijevam shvatiti zašto. Kriza, koja kriza?

Nema više duše. Postoje klikovi, rekordi, gadgets, MP3 and Kindle Book downloads, filmovi, knjige, muzika i website sniženja.

Nije nestao svijet. Nestaju, gotovo da znam sa sigurnošću, štampane novine i nedjeljnici. Sve će biti online. Čak i čuveni Daily Mail.

Rekordi virtualne kupovine

Kažu da će britanske majke potrošiti do Nove godine 1,5 milijardi britanskih funti kako bi obradovale djecu, ukućane, prijatelje i radne kolege i koleginice.

Jedno drugo predviđanje je zastrašujuće. Nekih 90 miliona klikova će biti odaslani sa raznih laptop, tableta i mobilnih telefona, ne bi li se još nešto kupilo, naručilo, virtualno zbližilo i saznalo prije nego to neko drugi učini.

Ko ne klikne, ne putuje u 2013. Ko ne zna šta je “like” nije nikad ni volio ikog. Ko ne uradi “share”, nije dijelio nikad ništa ni s kim?

Je li ovo taj smak svijeta o kojem je kalendar Maja govorio. Da sam znao, ostao bih kući, ne bih putovao u Hercegovinu na dan smaknuća, mada mi je godilo, jer tamo slabo ko “klika”.

Ovdje javljaju da će padati rekordi virtualne i opipljive kupovine sreće. Nova godina sa svojim 31. decembrom će doći kao smiraj nakon božićnjeg ludila.

I uvijek je to tako bilo u zapadnoj Evropi i u svijetu. Ko je meni kriv što sam bio i ostao dijete Prvog maja, Dvadeset i devetog novembra i one naše Nove Godine kada se ništa nije poklanjalo i zapakivalo, osim osmijeha, čiste ljubavi i dugog čestitanja i nepoznatima.

U Berlinu će se iz 2012. ući u 2013. svečanostima zvanim Saint Silvester's day, i tamo pretenduju da će to biti najveći doček ikad koji će se prostirati od Brandenburg Gate do Victory Column, neku milju ili duže.

U Amsterdamu “oud en nieuw” (stara i nova) party u području Oosterdok sa uličnim svečanostima i neizbježnim vatrometima.

U Parizu će se kao i uvijek utopliti i naoružati pjenušavim šampanjcem, jer počinje u rano navečer po ulicama, čemu predhodi obilna večera kod kuće sa familijom i prijateljima.

Iz Sydneya najavljuju ‘vatrometnije’ i luđe nego ikad dosad, a od daleke Australije je uvijek sve i počinjalo. Ona je bila i ostala uvertira svih naših novih Ljeta.

Spektakl u Hong Kongu

Spektakl najavljuju i u Hong Kongu, mada u toj luci novog vremena uvijek “gori” i bez Nove Godine.

Što se mene tiče, mogao bih biti dio nekih 250.000 gledalaca vatrometa uz Themsu, ali se treba nekoliko sati prije početka spektakla boriti poput džudiste za poziciju na kamenim bankovima velike Rijeke.

Putevi do pristojnog mjesta i pogleda se zatvaraju oko pet poslijepodne na 31. decembar.

Podzemna, nadzemna i sve druge željeznice voze besplatno i voziće cijelu noć. London je kao London, domaćin posljednje ljetne Olimpijade, malo umoran od svetkovina, ali mediji predviđaju da će u velikom broju doći Britanci iz unutrašnjosti i sjevera, koji nisu imali adekvatan pristup Olimpijadi.

Nakon svega, bez obzira da li je luda noć bila uz Thames, Miljacku ili Trebišnjicu, najveća radost prvog dana 2013, kao i mnogih prethodnih, je bečki koncert u podne i sarma od kiselog kupusa prije posljednjih nota ove slavne filharmonije.

Izvor: Al Jazeera