Ko u moje ime organizira koncert haškim ‘uznicima’

Kada dvadeset pet godina od početka rata, uhvatiš sebe u razmišljanju – kako je poštenim i običnim ljudima i kako je onima koji su činili zlo, ili ga naređivali i podržavali, onda neminovno moraš početi i razmišljati gdje si ti to potrošio svoje godine. Odgojen da ne kradeš i ne ubijaš, odgojen da pomažeš koliko možeš, da voliš i poštuješ svog komšiju i susjeda, govoreći sam sebi  da su to prave ljudske vrijednosti. Uostalom, da ja ne pametujem, i vjerske knjige o tome istom pišu. Odgojen da braniš kućni prag, da budeš uz svoj grad kada je najteže i budeš uz svoje prijatelje sa kojima si cijeli život dijelio i dobro i zlo.

Kućni odgoj je jedno, a odgoj i obrazovanje za vrijeme školovanja nešto drugo. I samo te dopuni znanjem da još više naučiš razlikovati dobro od zla. Razlikovati zlikovce od dobrih i poštenih ljudi. Pa naučiš razlikovati i društvene pokrete. One koji su sijali smrt, mržnju i zlo i one koji su se borili za slobodu, pravdu i jednakost.

A onda „ imaš sreću“ da se rodiš na brdovitom Balkanu i još brdovitijoj Bosni i Hercegovini gdje sav taj odgoj i obrazovanje nema ama baš nikakve veze sa onim što se ovdje dešava i načinom na koji si odgojen i uostalom i školovan. Jer živiš i radiš u zemlji u kojoj svaki osumnjičeni ili osuđeni ratni zločinac ima bolji status od bilo kojeg poštenjačine ili dobrotvora. U zemlji u kojoj je svaki zlikovac i materijalno, i društveno, i socijalno bolje obezbijeđen od tebe. Dok se cijela Evropa i svijet stidi fašizma i vlastitih zlikovaca, nas uporno prate sjene mračne prošlosti.

Ko je koga zadužio?

I onda čitam danima o najavljenom Thompsonovom koncertu, o podršci „hrvatskim zvaničnicima i uznicima“ koji su ukupno po prvostepenoj presudi osuđeni na 111 godina zatvora. Čovječe, 111 godina! I oni sa 111 godina zaslužuju nečiju podršku?

”Radi se o skupu koji je isključivo podrška hrvatskog naroda hrvatskim braniteljima u Hagu za koje vjerujemo da su zadužili hrvatski narod u proteklom ratu i smatramo da je potrebno reći tim ljudima ‘hvala'”, reče i ostade živ jedan od organizatora ovog koncerta.

Koga su to oni zadužili? Kome – ‘hvala’? Mene nisu zadužili. Ja im se nikad u životu neću zahvaliti. Meni su samo natovarili teret stida da su zlo za koje im se sudi, učinili predstavnici naroda kojem i ja pripadam.

Pa kao da je to bilo malo, pa je još i dodao da nije u pitanju nikakav skup prkosa, niti dizanja tenzija, već skup pomoći ljudima koji su u nevolji i da će se Hrvati ponašati po svojim standardima…

Hrvati?

Uporno se u kontekst zločina ubacuje cijeli narod. Uporno se u kontekst podrške ubacuje cijeli narod. Pitajte onog protjeranog Hrvata iz Posavine da li je i on za podršku onog protjeranog sa sarajevske Grbavice, onog protjeranog iz Banja Luke ili iz Bosanskog Broda.

Jesu li oni slavljenički raspoloženi i jesu li oni jednoglasno za podršku onima koji su ih prodali i onima koji su stavili mrlju na cijeli jedan narod?

‘Europljani’ protiv antifašista

Predstavnici najuticajnijih zapadnih zemalja, te Rusije i Turske, su osudili najavu koncerta podrške šestorci koja čekaju pravosnažnu presudu Haškog suda za ratne zločine, na kojem bi trebao nastupiti Thompson. Ali, to nimalo ne sprečava stranku koja vlada zapadnom Hercegovinom i polovinom Mostara da sebe označi kao „nositelja europskih vrijednosti“.

Koncert čovjeka kojem je zabranjeno pjevati u evropskim zemljama poput Holandije, Švicarske Austrije, Slovenije… odobrili su „nositelji europskih vrijednosti“ i oni koji kažu da najviše rade za „europski put BiH“.

Isti ti „Europljani“ su zabranili skup antifašista koji se protive Thompsonovom koncertu.

E pa ko je ovdje lud, majko mila?

Moj je otac bio partizan i borio se protiv fašista. I na njega sam ponosan i bit ću to dok sam živ. Kao što ću se i stidjeti ove šestorke ni kriv ni dužan, dok sam živ.

Izgleda da je došlo vrijeme da se slave oni koji su bili na drugoj strani.

Samo se pitam do kada će to ludilo trajati?

I da malo parafraziram onu Merlinovu pjesmu Mostarska – Ja ću biti sijed, ja ću biti star, ali daj Bože da doživim normalan Mostar… A bogme i BiH.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera