Lekcije iz Srebrenice

Pomislio sam – šta to može podstaći čovjeka da ubije svog komšiju, prijatelja? (Al Jazeera)

Stajao sam u mrtvačnici u tuzlanskom centru Međunarodnog komiteta za nestale osobe i gledao vreće na policama, stotine njih, znajući da u njima leže kosti nedužnih ljudi.

Nisu to ni cijela tijela, a neki pronađeni dijelovi su neprepoznatljivi, rekli su nam.

Bio sam šokiran.

Kasnije, u Srebrenici, jedna od preživjelih Srebreničanki rekla mi je kako je 1995. izgubila više od 50 članova svoje porodice, uglavnom muškaraca. Prezimena njene, kao i niza tamošnjih porodica, odjednom su nestala. To je, u jednoj rečenici, genocid.

S delegacijom fondacije Remembering Srebrenica, koja u BiH dovodi mlade lidere i istaknute Britance kako bi očuvala sjećanje na srebrenički genocid i borila se protiv rasizma i u britanskim zajednicama, u Sarajevu sam pogledao film o Srebrenici.

Srpski vojnici prikazani u filmu bili su veoma mladi, kao i njihove žrtve. Pomislio sam, mladi poput ovih ljudi pokraj mene.

Pomislio sam – šta to može podstaći čovjeka da ubije svog komšiju, prijatelja?

Suzbijanje mržnje

Član sam Memorijalnog fonda u znak sjećanja na holokaust ispred Vlade Velike Britanije. Jedan od članova Fonda je i preživjeli Srebreničanin. Srpski vojnik koji je bio saučesnik u srebreničkom zločinu bio je njegov nastavnik matematike. Nemoguće je da iko zamisli kako je njegov nastavnik u stanju počiniti masovna ubistva. Ali činjenica je da nije teško skliznuti u barbarstvo, čak i u naprednoj sredini poput ove.

Lekcije iz Srebrenice u svakom slučaju mogu se primijeniti i na britansko društvo. Prilično je teško zamisliti scenario u kojem se u Engleskoj dešava etničko čišćenje. Ali nije teško zamisliti scenario – jer on se desio – u kojem britanski građani vrše bombaške napade jedni na druge. Iako ne mislim da će u Britaniji izbiti masovni sukob, očito je da ispod površine tinja mržnja koja se mora zaustaviti.

U Velikoj Britaniji imamo multietničke, višereligijske zajednice, gdje moramo prekinuti nit mržnje kako bismo svi živjeli u harmoniji. A harmonija se ne dešava slučajno.

Političari moraju naći načina da prevaziđu takozvane granice različitih zajednica. Socijalni radnici koji rade s mladima, nastavnici, svi moraju smatrati svojom svakodnevicom da rade s ljudima iz zajednica koje su različite od njihove. Prilagođavanje drugima i drugačijima nikada ne trebamo ostavljati ‘onim drugima’ – moramo početi od sebe samih.

Jedna cjelina

Na Balkanu imate društvo u kojem su različite zajednice živjele zajedno stotinama godina i odjednom se desio genocid. U Velikoj Britaniji, u nekim gradovima, ljudi različitih nacionalnosti žive na istim prostorima tek nekoliko decenija. Moramo se truditi da se ove zajednice integrišu u jednu cjelinu koliko god je to moguće.

Suzbijanje mržnje je zadaća svih ljudi koji rade u lokalnim zajednicama i sa njima. Britanska vlada podržala je projekat Remembering Srebrenica, u okviru kojeg će 700 mladih ljudi tokom dvije godine posjećivati ovaj grad – to su naši budući lideri. Neki od njih jednog dana će postati političari, drugi su aktivisti, neki su već odbornici u svojim opštinama.

Cilj nam je da shvate kako se mržnja i predrasude vrlo brzo mogu izmaknuti kontroli ukoliko ne obraćamo pažnju na njih.

Takođe, želimo pokazati kako je islam duboko ukorijenjen u Evropi i kako nije problem biti musliman i biti Britanac.

Mislim da suživot različitih etničkih ili vjerskih grupa nije nešto što se može ostaviti da se organski razvije, samo od sebe. Ponekad je bitno razmisliti o prevenciji – okupiti mlade ljudi različitog porijekla, različitih vjera, koji u svakodnevnom životu nemaju mnogo prilika da upoznaju ljude van svojih sredina.

Ponekad se morate odmaknuti od svog okruženja kako biste razmislili o njemu. Posjete poput ove Srebrenici, pogotovo mladih ljudi, bitne su u smislu prevencije mržnje i netrpeljivosti.

Izvor: Al Jazeera