Ljepota poroka

Dama Mogherini je u Skupštini Srbije dvadeset minuta govorila, jedva čuvši samu sebe od buke bivše Žoržove sabraće (Al Jazeera)

Visoka predstavnica EU za spoljnu i bezbednosnu politiku i potpredsednica Evropske komisije Federika Mogerini obratila se javnosti Srbije na posebnoj sednici Skupštine Srbije. Tokom čitavog njenog izlaganja poslanici Srpske radikalne stranke ometali su je bučnim negodovanjem, skandiranjem i lupanjem o stolove.

….

Sećate li se sa kakvim prezirom čuveni Kum Žoržo (Petar Božović u filmu Lepota poroka)  posmatra svoje zemljake koji su ostali da žive na planini i koji su nastavili da vode svoje skromne, teške i do zla boga primitivne živote u crnogorskom kršu?

Kum Žoržo nije više jedan od njih. Pa pogledajte samo novo belo odelo kuma Žorža, pogledajte novo auto kuma Žorža, pogledajte novac, položaj i moć koju ima u odnosu na svoju mučenu rodbinu.

Progres je kuma Žorža odveo na primorje i promenio mu vidike.

On je reformisan, abgrejdovan, napredniji model ovih krezubih seljana.

Nema on više nikakve veze sa njima. A pomisao da je u nekom prethodnom životu i sam bio primitivan i nereformisan, vređa kuma Žorža i on sa gnušanjem odbija te retrogradne misli.

Krezuba sabraća

E zamislimo sada kuma Žorža kako u Skupštini Srbije želi dobrodošlicu dami iz visokih krugova EU, recimo na primer da se dama zove Federika Mogerini i pokušava na nju da ostavi lep utisak, a ova njegova nekadašnja krezuba sabraća udarila u arlaukanje. Ržu, njište, muču, grokću…

Da se odmah razumemo, kum Žoržo ima razumevanja za ovakvo ponašanje. Nije on zaboravio taj nemušti jezik nereformisanog krda, moguće da mu se čak i brk malo nasmeši kada se priseti tih ludih dana mladosti kada je i sam nesputano rzao, njištao, mukao i groktao na dame i gospodu iz EU.

Ipak, to smešenje brka kum Žoržo brže bolje sakri ispod maske ozbiljnosti i dostojanstva, posvećenosti reformama na evropskom putu Srbije.

I imamo sada sledeću situaciju: dama Mogerini dvadeset minuta govori, jedva čuvši samu sebe od buke bivše Žoržove sabraće. Kum Žoržo pokušava da se koncentriše na ono što EU ima da saopšti, ali ova krezuba bučna prošlost nikako mu ne da mira. 

Čujmo sada šta to viče nereformisani deo krda: “Srbija, Rusija, ne treba nam Unija…Srbija, Rusija, ne treba nam Unija…”

Želja za Rusijom

I to bi mu bilo to. Ako smo svi za to da se ljubazno zahvalimo EU na dosadašnjoj saradnji i da javimo Rusiji da smo spremni da nas odmah sad momentalno prihvati u svoje okrilje, mislim da bi to bilo najbolje rešenje.

To jest ako Rusija hoće.

A što ne bi htela? Sasvim sigurno joj je baš stalo do Srbije. Što je i pokazala sad nedavno obustavljanjem Južnog toka. I ono ranije kad je sprečila bombardovanje.

Ups, zaboravih, nije sprečila. Ali čujte, tolika je naša ljubav prema Rusiji i Rusije prema nama, da joj se i par omaški mogu oprostiti.

Eto recimo ja se ni malo ne stidim da priznam koliko  volim Rusiju.

Evo zašto.

Pre svega, moju baku Milanku muvao je posle rata Rus, oslobodilac Beograda, izvesni Sergej Kozlov, crvenoarmejac.

”Lep, mlad, plav…al nisam mu se dala”, pričala mi je baka. Često me je smarala o svojim propuštenim prilikama.

Rus kad priča, ako priča polako, sve ga razumem. Amerikanca ništa ne razumem.

Babuške i Miki

Više volim one ruske Babuške što idu jedna u drugu nego i Mikija i Šilju i Paju i ceo Patkovgrad zajedno. Babušku možeš da otvoriš, unutra staviš nelegalnu supstancu, zatvoriš i nema problema.

A šta u Mikija? Ne možeš ni Paju da staviš.

Dalje, kad bi se tukli Putin i Tramp, ko bi pobedio?

Putin, normalno. Sportista, džudista, prijatelj životinja ko Tarzan nekad što je bio.

Pa Putina je, jednom prilikom kad je bio kod nas, Tomislav Nikolić devet puta poljubio. Devet puta!  A Putinu ništa nije bil. Dakle otporan na smrt.

Od Rusa dobijemo po pet, pa čak i šest i osam poena na Pesmi Evrovizije. Kad smo šta od Amerikanca dobili na  Eurosongu? Nikad ništa!

Zna to sve i kum Žoržo i evo dođe mu prosto da siđe među pretke i pridruži im se u arlaukanju, ali na šta bi to, molim vas, ličilo?

I zato on strpljivo sačeka kraj govora dame Mogerini i uputi joj snažan i srdačan aplauz, a onim bukačima pripreti prstom i kao nevaljaloj deci (al’ opet kakvi su da su, njegovi su), očita bukvicu da stvarno nije lepo da se tako ponašaju.

Ljuti kum Žoržo

Na to mu ovi kao povikaše “ua kum Žoržo”, a kum Žoržo se kao malo ljutnu.

I tako se to lepo završi.

Nije se ni Federika Mogerini nešto preterano potresla, niti iznenadila.

Ambasador EU u Srbiji Majkl Devenport blagovremeno joj je poslao snimak svog gostovanja u Skupštini pred istim ovim nereformisanim krdom i naglasio : “Spremi se na galamu i negodovanje. I nikako onom debelom sa nosinom nemoj da daješ broj telefona, a tražiće ti. Posle ti šalje gomile nekih linkova četničkih pesama, ne možeš da ga se otreseš”

Kum Žoržo nije poklanjao previše pažnje ovom neprijatnom iskustvu, jer već su ga čekale brojne obaveze.

Bliže se izbori.

Žoržov slogan je “budućnost je u naturizmu”.

Budućnost Srbije

Ova krilatica jasno determiniše put kojim će Srbija ići u budućnosti.

Lišena okova prošlosti, biografije, nerešenih afera, pa eto i odeće, gola kao od majke rođena, Žoržova Srbija biće primamljiva svima koji bi da stupe u odnos sa njom. Diplomatski odnos, naravno.

Naša spoljna politika mora i dalje biti politika okretanja.

I to ne samo okretanja Rusiji kao što priželjkuju one radikalne galamdžije iz Skupštine. Mi se, po potrebi moramo i dalje okretati bukvalno kako se kome javi diplomatska potreba. Amerika – može, Brisel – tu smo, Berlin – ah ako Angela ode, kako ćemo se navići na novog…ali snaći ćemo se i tu već nekako. Kina – vazda!

Uprava ta naša spremnost da se svima spremno i rado okrenemo i jeste razlog što smo tako omiljeni u društvu naroda.

Lupanje u noći

Na kraju dana, zadovoljan što je, kako se to kaže “I Šešelj sit i Mogerini na broju”, kum Žoržo leže da spava, jer sutra ga čekaju brojne obaveze.

I taman ga uhvatio prvi san, kad ga u pola noći probudi neko lupanje.

“Ko je sad”, pomisli kum Žoržo, “ko mi kuca na vrata u sred noći”.

Proviri kroz špijunku, kad ono njegov kum Luka (Mima Karadžić).

Viče : “kume Žoržooooo, kume Žoržooooo….ti mi obeća posaaaaaa…dogovorismo se oooo kumeeeee moj”

“Auh, kakav smarač”, reče u sebi kum Žoržo, na brzinu se obuče i kroz prozor uteče od nekadašnjeg bliskog saradnika, sabrata, pa na kraju i kuma, koji mučenik naivni, nastavi da radi ono što je uglavnom i sve vreme radio. Da lupa.

Izvor: Al Jazeera