Ma kakav bio, naš narod nije glup

Ispada da je svaki ubojica ... prije toga bio miran, dobar i povučen susjed (EPA)

Ako bi čovjek sudio po onome što objave mediji, ne sluti nam na dobro. Ispada da je svaki ubojica koji krene – svaki iz svog razloga – uzimati pravdu u svoje ruke prije toga bio miran, dobar i povučen susjed, pa po logici stvari nije teško zaključiti da baš takve morate izbjegavati.

Ne vjerujete?

Evo vam prvi primjer: za 19-godišnjeg mladića Tina Š. iz Čiste Velike, sela pokraj Šibenika, svi su susjedi imali samo riječi hvale: “Uvukao nam se pod kožu, jer je, realno gledano, bio dobar susjed”, “Miljenik sela zajedno sa svojim psom Zeusom”, “Bio je dobar i miran dečko”, “Jako fin mladić, uredno se ponašao” i sve tako dalje.

Ni Tinova učiteljica nije mislila drukčije: “Tin? Zaista? Pa on je bio zlatno dijete, predivno dijete. Imao je sve petice, bio je odličan učenik, sjajno dijete. Ne mogu vjerovati u to što sam čula. Pa on je zaista bio zlatno dijete.”

Dobar, miran, zlatan, prije nekoliko dana napravio je masakr. Najprije je hladnokrvno metkom u potiljak ubio majku, a potom i oca. Nakon toga se išao zabaviti s ekipom na rođendanskoj proslavi, pa se malo provozao do Zagreba i natrag da bi ga policija konačno uhvatila nedaleko od rodne kuće.

Iz Mire vrazi vire

To je bilo kasnije. Prije toga, dok je još bio “dobar i miran dečko”, na svom Facebook-profilu objavljivao je fotografije u crnoj odori s maskiranim licem i bejzbolskom palicom (teško bi se moglo reći da su sportski motivi u pitanju) ili s uzdignutim srednjim prstom na krovu novog crnog mercedesa, koji mu je poklonio djed koji radi u Njemačkoj, gotovo u pravilu u društvu svog rotvajlera s debelom ogrlicom ukrašenom zakovicama. Osim toga, cijelo selo (barem se tamo ne može ništa skriti) znalo je da Tin ima ozbiljne probleme s drogom, što je, izvještavaju mediji, bio i razlog zašto se odlučio na surova ubojstva želeći spriječiti roditelje da ga pošalju u komunu. Ali to nitko nije želio javno reći.

Hoćete dalje? “Željko mi se uvijek činio kao dobar čovjek”, rekao je susjed o Željku K., koji je lani u Zagrebu nožem ubio četverogodišnju kćer i nevjenčanu suprugu, a teško ranio njenu baku da bi potom skočio s petoga kata zgrade. Željko K., tvrde susjedi, bio je miran i povučen obiteljski čovjek, koji je, doduše, već bio prijavljivan za obiteljsko nasilje.

Ali, komšije su imale razumijevanja. “Ma kakav nasilnik? On se samo jednom posvađao s bivšom suprugom, a onda ga je ona prijavila. Nikad ni na koga u obitelji nije digao ruku. Bio je miran čovjek. Ni s drugom se suprugom nije svađao. Živjeli su skladno”, ispričao je dobar poznanik, zamalo susjed.

Ima toga koliko hoćete. Prije dvije godine Dražen D. opljačkao je poslovnicu Fine (bivši Zavod za platni promet) u Đurđevcu. Pritom je ubio dvoje ljudi, od kojih mu je jedan bio rođak. “Ruku bih u vatru stavila kada bi mi netko rekao da je Dražen lopov i da nije čovjek. Dobar je i vrijedan. Svaki dan je pozdravljao: ‘Faljen Isus’. Išao je u crkvu, nikada u gostionicu”, ispričala je rođakinja, a slične izjave dali su i susjedi, tvrdeći da su šokirani “jer je riječ o mirnom, kulturnom i vrijednom čovjeku koji se nikada ni sa kim nije posvadio”, a suseljanin je još dodao: “To ne može biti on. Dobro ga poznajem, od njega sam kupovao vino.” 

Ispada, dakle, po onoj narodnoj da “iz Mire vrazi vire”. Naravno da u tome ima puno onog već uobičajenog novinarskog pretjerivanja, ali ima i onog dobrosusjedskog da se javno neće reći ništa što bi moglo kompromitirati, prije svih, onoga tko govori, jer nitko nije budala da si tovari probleme na glavu. Došlo neko takvo vrijeme kad je najbolje čuvati ovo malo glave na ramenima, a ne miješati se u tuđe stvari.

Guranje glave u pijesak

Uostalom, zašto i bi? Ako vidiš da je komšija “stao na lud kamen” ili ga je preko noći krenulo, pa ga ide sve bolje i bolje – ma ide ga toliko da te s istih startnih pozicija na kojima ste bili u nekoliko godina premašio za pet kopalja – pa nisi lud ulaziti u sukob s njim. Ako je već toliko uspio u tome čime se već bavi, pa ako je i uhvaćen, sigurno je da će uspjeti uskoro biti vani. A ti se izložio i rekao ono što nisi trebao reći!

Naš narod možda je malo nagao, ponekad i budalast, često iracionalan, ali zato – kad se radi o njegovoj glavi – nije glup.

O, to nikako. U takvim slučajevima svi se mi znamo vrlo dobro postaviti i, poput noja, gurnuti glavu u pijesak. A ako se i dogodi, uvijek postoji taj nepisani zakon koji, poput kakve omerte, sprečava da se govori ono što se ne treba reći.

Ilustrativna je nedavna priča iz Splita, gdje je policija uhvatila dilera droge, ali ne onog običnog, uličnog, nego pravog, ozbiljnog, velikog dilera. Opet su novinari izišli na teren pitati susjede što znaju o njemu. “Na kraj pameti mi nije bilo da se bavi takvim stvarima. Bio je susjed za poželjeti”, rekao je prvi komšija, očito se praveći lud s obzirom na to da je tek koji metar od njega, ispred kućerine uhapšenog, bio parkiran novi Porsche vrijedan stotinjak tisuća eura.

Nije ni on vesla sisao!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera