Marija Kotromanić – Bosanka na njemačkom dvoru

Marija Kotromanić
Princeze Marije još se i danas, piše autor, s velikim poštovanjem prisjećaju u Njemačkoj (Historija.ba)

Zagledamo li se u povijesni prostor zagonetnog i maglovitog bosanskog srednjovjekovlja, pred nama će se, prije ili kasnije, stidljivo razotkrivati imena nekih davnih ljudi koji cijelu vječnost iščekuju da se perom nauke ispričaju njihove nedorečene sudbine.

A baš iz dubine tog svijeta, koji je poput ostavljenog pokućstva do jučer bivao prekriven golemim i prašnjavim, stotinama godina debelim plaštom zaborava, izronio je i malo poznati lik žene, Marije, iz roda bosanske gospode Kotromanića, princeze koje se još i danas s velikim poštovanjem prisjećaju u Njemačkoj, ali ne i u njenoj domovini, Bosni, iz koje se otisnula u tuđinu.

Bosanska princeza

A ko je, zapravo, Marija Kotromanić i koliko znamo o njoj?

Rođena je, po svemu sudeći, poslije 1335. godine. Bilo je i još ima onih koji, pozivajući se na sebi znane izvore i obavještenja, tvrde da je nemoguće prodrijeti do konačne istine o njenom porijeklu, da je, prema jednima, bila sestra, a prema drugima, pak, kćerka Stjepana II Kotromanića.

U povelji koju je 26. aprila 1352. dao potpisati ugarski kralj Ludovik, a koja je ujedno i prvi dokument u kojem se Marija spominje, zabilježeno je da je ona “sestra (sororem) gospodina Stjepana, kneza bosanskog”.

To, čini se, ne može biti mjerodavan zapis s obzirom na to da se pouzdano zna da je Stjepan II Kotromanić od srodnika imao dvojicu braće, Ninoslava i Vladislava, i sestru Katarinu, koja se udala za humskog župana Nikolu.

Neosnovanim se može smatrati i mišljenje Maura Orbinija, koji je, tumačeći životni put bosanske vojvotkinje, tvrdio da ban Stjepan nije imao drugih kćeri osim Elizabete, što je mnoge navodilo na pogrešan zaključak da Marija ne pripada vladarskoj kući Kotromanića.

‘Grafin Maria, Herzogin von Bosnien’

U njeno srodstvo s Kotromanićima, međutim, nema i ne može biti sumnje. Da je tako govore nebrojene vijesti što su potekle s vrela različite provenijencije, u kojima se Marija najtješnjim nitima veže za bosansku vladarsku dinastiju.

Sumnju je trajno otklonila vrijedna i vrlo obimna arhivska građa grada Ulma, koja, prateći povijesni hod Marije Kotromanić od 1365. do 1399, razotkriva nebrojene listine na kojima se Marija potpisivala kao “Maria, Herzogin von Bosnien”.

Bosnu je, čini se, napustila vrlo rano. Zajedno sa starijom sestrom, Elizabetom, koja će postati supruga ugarskog kralja Ludovika, vjerovatno je s drugim princezama boravila na dvoru u Budimu.

U naprijed spomenutoj Ludovikovoj povelji iz 1352. zabilježeno je da je Marija, u pratnji barona ugarskog kraljevstva, poslana u Passau. Tamo ju je, po svoj prilici, dočekao i pod svoju zaštitu stavio njen budući zakoniti suprug, grof Ulrich X od Helfensteina.

Tada je mogla imati samo 16 ili 17 godina.

U nepoznatu zemlju stigla je s mirazom od 10.000 ugarskih forinti, a sa sobom je u nepoznatu zemlju donijela golem i vrijedan tovar krzna i skupocjenih tkanina, što je kod gostiju njenog vjenčanja izazivalo oduševljenje.

Život u grofoviji i posljednji dani

Za razliku od žena istog ili približno sličnog staleža, Marija je iskusila priliku uključivanja u društvene i političke odnose u grofoviji. Već je 1356. pod njenim utjecajem Ulrich dao prijedlog da se grofovija, kojom je sve dotad upravljao sa svojim mlađim rođakom, podijeli na dva posjeda. Međutim, stanovništvo gradova koji su se tada našli pod žezlom Marijinog supruga pamtilo je bračni par po mnogočemu, a posebno po njihovom istančanom osjećaju za potrebe običnog čovjeka.

Široke ruke, oboje su izdašnim poklonima i novčanim donacijama podsticali izgradnju vjerskih i prosvjetnih objekata. Godine 1361. donirali su obradive zemljišne posjede, a njihovim je zaslugama 1364. godine u Wiesensteigu osnovan i hospicij kao objekt za posebne namjene. Sudruzi u dobru i zlu činili su koliko su mogli, a nakon Ulrichove smrti 1372. Marija se sve teže nosila s blagajnom.

To je, međutim, nije spriječilo da, uprkos finansijskim naporima i sve očitijem osipanju novca, i dalje pomaže izdržavanje crkvenih ustanova.

Ulrichovom smrću zauvijek je izgubljen oslonac kuće Helfenstein. Raniji dugovi uzimali su danak, a njihov su teret, čini se, najviše osjetili zakoniti nasljednici, sinovi Friedrich i Konrad, dvojica od devet potomaka (šest sinova i tri kćerke) što ih je izrodio brak Ulricha i Marije.

Najstariji od braće, Konrad, nakon očeve smrti preuzeo je upravu nad grofovijom, ali nije dorastao prilikama u kojima je zatekao nasljedstvo.

Zbog dugovanja od 37.000 ugarskih forinti bio je primoran gradskoj općini založiti značajan dio svojih posjeda.

Marija je posljednje godine provela u dvorcu Bühringen iznad Bad Überkingena. Povučena i osamljena, izvan svih zbivanja u grofoviji, dočekala je smrt 27. aprila 1403.

Tu, u crkvi u Überkingenu, vjerovatno je i pokopana, a s njom i istina da je, možda, ispod površine raskošnog života pod drugim nebesima, živjela kao po kazni, duboko nesretnim snom o domovini kojoj nikad nije bila princeza kakvom je željela da je njen narod pamti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera