Marokanski drevni biser i nekadašnja metropola svoje zemlje – grad Fes, uopće nije loš izbor za početi prvi posjet Africi… Ta čvrsta utvrda na ulasku u crni kontinent krije bogat život lokalnih mještana koji odmah opovrgavaju neke od uvriježenih stereotipa.
Prije svega da su nametljivi i glasni trgovci. Nisu, barem ne kada su mušterije njihovi sugrađani unutar zidina pradavne i fascinantne utvrde medine. Gradnju su počeli još u osmom stoljeću, kada je nastala prva zidina i širila se koncentrično kroz stoljeća, prijetnje i ratove kojima su uspješno odolijevali. Danas je najveća pješačka zona svijeta u kojoj je nastanjeno više od 100.000 ljudi.
Pored stare medine niknula je i novija i danas su fascinantna cjelina koja ostavlja bez daha. U tom nepreglednom sustavu silnih tisuća uličica koje se ponekad pretvore u labirint živi prilično tiha i homogena zajednica. Uglavnom se čini da pripadaju bolje stojećem srednjem ekonomskom sloju, što znači da im – ništa ne fali.
Prolaznike niti odmjeravaju niti gnjave, a iako je u kafićima uglavnom ekskluzivno muško društvo uopće ih ne zamara dolazak turistkinja. Ako na takva mjesta dođete s poštovanjem, uvijek ćete se dobro provesti.
Zvao se on favela, slam ili medina, kvart s toliko povezanim stanovnicima bilo gdje se nalazio na svijetu nikada nije dosadan. Stalno na ulicama netko ispod glasa pokušava prodati hašiš, ali ako vas ne zanima najunosniji marokanski izvozni proizvod ni ti brojni mladi sitni dileri neće vas nagovarati. Uvjerili su me na neviđeno da je ovaj dio svijeta glasan i naporan, nakon prvog ‘opipavanja pulsa’ čini mi se da nisu bili u pravu.
Turista unutar zidina nema puno. Vreva domaćih daje ritam uglavnom sunčanom najaktivnijem drevnom gradu svijeta. Tek ponekad prođe neko zapadnjačko lice i vidljivo uživa u tom dijelu grada u kojega se vrlo lako zaljubiti.
U ovom kvartu, koji je u potpunosti pod zaštitom UNESCO-a, djeluje i najstarije aktivno sveučilšte svijeta. To nije domaće pretjerivanje već činjenica ovjerena i u Guinnessovoj knjizi rekorda. Održavaju studije prava, jezikoslovlja, ali i moderne znanosti poput IT tehnologija.
Čaj za pola eura
Fes je nakon kišne noći blistao od sunca i slučajan pogled ulijevo kroz neku usku uličicu otvorio je posjet kafiću. Sjede sve lokalni muškarci i gleda se engleski nogomet. Neki gledaju, ostali divane, Liverpool je opet ispao, a za pola eura dobijete možda najbolji čaj koji ste ikada pili. Meni je došao baš takav.
Čaj je u Maroku nacionalno piće kojega su Englezi davno doveli iz Kine. Najčešće piju mentu tako da servira čaj sa cijelim svježim listovima u vrućoj vodi i sve debelo zaslade. Novac zovu wusakh d-dunya (dirt of the world, smeće svijeta) i trude se ne robovati mu. Imaju naravno u Maroku i svih vrsta muljatora, ali na žalost to je danas sasvim globalna pojava.
Većinu stranog novca ulazi dok turisti kupuju hašiš kojim navodno opskrbljuju i 70 posto europskog tržišta. Donedavno su bili vodeći proizvođač hašiša na svijetu, no pretekao ih je Afganistan od kuda se zasićuje prekoatlantsko tržište.
Ovdje je krajem siječnja početak proljeća. Dan traje vise od 10 sati i sunce zagrije do 20-ak stupnjeva. S minareta pozivaju na molitvu, alkohol se uglavnom ne toči i mrak donosi novi ritam ovom olujnom gradu. Turiste pozivaju na oprez ako su na nepoznatom terenu.
Ne preporuča se bauljanje gradom, jer u kolopletu mračnih uličica može vrebati i opasnost. Nema razloga za paniku, jer i u noćnom dijelu ritma Fesa prevladavaju gostoljubivi i dragi ljudi.
No izlaze i oni drugi i treba biti oprezan. Pogotovo s taksistima, koji su ako u grad slijećete u noćnim satima nakon isteka autobusnog voznog reda – neizbježni. U tom slučaju – sretno!
Poštuj običaje i drag si gost
Grad možda nudi i drugu sliku života izvan raskošnih zidina stare utvrde. Mjesta na kojima je urbaniziraniji stil i gdje ponekad vrvi od turista. Tamo možda više urlaju i cjenkaju se. Ali unutar kasbaha drevne medine toga gotovo nema. Tu ćete naići na oca koji na motoru vozi svoju ženu s malom bebom u naručju. Brzo i sigurno…
Motorima i rijetkim (grad je prebrdovit…) biciklima elegantno se provlače čak i kroz hodnike bazara, dajući tempo usporenom ritmu pješačke zone. Automobila dublje unutar zidina nema! Nisam vidio nikakav znak nepoštivanja žena koje ovdje također sveznadari očekuju, i uz elementarno poštivanje lokalnih običaja tu ćete biti dragi gost.
Osim svoje inačice arapskog jezika, odlično se služe francuskim i vrlo dobro engleskim ili španjolskim jezikom. Policija je prisutna samo na trgovima, a uličice u gluho doba nadgledaju lokalni čuvari iz zajednice. Uglavnom stariji ljudi koji svojim autoritetom usmjeravaju turiste i čuvaju kvartovsku sigurnost kako bi njihovi hosteli i ostali poslovi bili sigurno utočište gostima iz svijeta.
Kada malo otvorite oči vidite koliko su zanimljivi ljudi. U dvorištu kafića dvojica frapantnom brzinom raspetljavaju vunu kojom su zapravo napravili pravu paukovu mrežu. Tada još brže sve brzo zamotaju u klupko koje se neće zapetljavati.
Doručkom (besplatnim uz noćenje u sjajnim uvjetima za osam eura) dan odmah dobija lokalnu aromu, a ujedno pokazuje i koliko su domišljati čuvari Fesa bili.
Naime, jaja su ispečena sa khliiom, sušenom ovčetinom ili govedinom koja se suši noću i potom drži u podrumima, te ima rok trajanja i do sedam, osam godina zbog čega je Fes bio imun i na dvogodišnje opsade.
Prevladavaju, kao i u ostatku Magreba, sunitski muslimani, ali nabasat ćete i na božićno drvce koje prkosi siječnju. Lako možete steći prijatelja – kako dvonožnih, tako i pasa. Na jednom od brojnih gradskih babova (ulaza u medinu) ponuđeno mi je možda najljepše štene svijeta.
Djevojčica je osmijehom šarmirala prolaznike kod taxi stajališta i pokušavala pokloniti psića kojeg je čuvala. Ako je malo pravde naći će mu dostojan dom, iako im statistika nije saveznik. Prilazima grada lutaju brojni psi, a uvesti iz Afrike psa je iznimno kompliciran pothvat.
Stara medina Fesa pulsira od nenametljive pristupačnosti i nudi savršen portal u svijet toliko drugačiji od europske gungule – udaljen dvije hridi, a kao na drugom planetu. Ostatak milijunskog Fesa i Maroka ne može biti baš bitno drugačiji od ove oaze.
Izvor: Al Jazeera