Milošević je živ, Kordić nevin, napada u Parizu nije bilo…

Na pitanje zašto je Beograd napustio tako kasno Domazet je rekao da je čekao da mu na Vojnomedicinskoj akademiji završe zube (Al Jazeera)

Svašta s ratom ispliva na površinu. Ljudi koji bi u svakoj drugoj situaciji trunuli na margini preko noći postanu, kako se to voli reći, bitan društveni faktor. Njih se pita o svemu, oni odlučuju o životu i smrti, oni su predvodnici, poglavice.

S krajem rata dio njih vrati se tamo odakle su isplivali. Neki se pritom snađu bolje, neki lošije, pa tako ovi prvi postaju ugledni građani, bilo kao ratni veterani, koji imaju moralno pravo popovati i nametati drugima svoje životne nazore, bilo kao uspješni biznismeni, koji su se, eto, “snašli”, pa znali unovčiti prolivenu krv.

Ima, međutim, i trećih. Onih koji se ne mogu pomiriti da je ratno vrijeme prošlo, pa poput kakvih senilnih baba hodaju okolo i pričaju budalaštine nadajući se da će opet doći njihovih pet minuta.

Upravo u ovakve spada Davor Domazet Lošo, po svemu osebujna pojava iz devedesetih godina. Rat je dočekao u Ratnoj školi JNA u Beogradu. Riječ je o elitnoj ustanovi, koju je tadašnja armija rezervirala isključivo za odane kadrove.

Već se po Sloveniji i Hrvatskoj tog ljeta 1991. godine ozbiljno ginulo dok je Domazet, kao kapetan fregate, svladavao sve tajne kontraobavještajnog zanata pripremajući se za karijeru KOS-ovca. Znakovito, do 1986. bio je zapovjednik razarača Split, koji je ni pet godina kasnije pucao po gradu po kojem je dobio ime. Od 1987. do 1990. godine bio je na dužnosti pročelnika za obavještajnu analitiku u zapovjedništvu Vojnopomorske oblasti, pa se nakon završetka školovanja trebao primiti posla i prvog čovjeka VPO-a. Toliko je bio revan i marljiv.

Lošina istina

Na pitanje zašto je Beograd napustio tako kasno ponudio je odgovor na kojem bi mu pozavidio i čuveni ruski avangardist Danil Harms, majstor zaumnih priča. Domazet je, naime, u Ratnoj školi JNA čekao da mu na Vojnomedicinskoj akademiji završe zube!?

Dobro ste pročitali. Kratio je vrijeme čekajući da mu vojni zubari i tehničari naprave protezu. Ovu nevjerojatnu zgodu ispričao je mrtav-hladan prije nekoliko godina u emisiji Hrvatske televizije Nedjeljom u 2, ne videći ništa sporno u činjenici da se u tom srpnju 1991. agresija na Hrvatsku rasplamsavala, da se ona na Bosnu i Hercegovinu već pripremila i da je on, po prirodi profesije kontraobavještajca, trebao znati što se valja preko Drine.

I ne samo to. Iz tog vremena dolazi još jedna zanimljiva priča o admiralu pažljivo njegovanih brčića. Njegov je kolega s Ratne škole Kuzma Pecotić za Feral Tribune 2000. godine ispričao kako je kao polaznik te elitne ustanove bio suspendiran zbog hrvatskog nacionalizma i da je pritom jednu od ključnih uloga kao prokazivač, po svemu sudeći, imao i Davor Domazet Lošo.

Usprkos i unatoč svemu, valjda u sklopu Tuđmanove svehrvatske pomirbe, nakon povratka iz Beograda priključuje se Zboru narodne garde i, ekspresno napredujući u vojnoj hijerarhiji, dolazi do prestižnog čina admirala. Trkelja pritom razne gluposti po medijima, a svoj vojni put definitivno završava 2000. godine, kada ga, s još 11 visokorangiranih časnika, umirovljuje tadašnji predsjednik Stjepan Mesić zbog političkog djelovanja.

Domazetu umirovljenje nije lako palo, pa se odmah uključio u rad desnih političkih opcija, ali bez ikakvog uspjeha među biračima. Stoga se okreće pisanju knjiga i nastupima po tribinama, gdje baljezga kojekakve besmislice. Ako mislite da pretjerujemo, evo nekih od njih:

“Dolazak migranata je kao da vam uštrcavaju drogu.”

“Oni žive u skupinama, rađaju se djeca, uništava se kršćanstvo.”

“BiH je hrvatska djedovina i hrvatsko kraljevstvo, jedini mi imamo pravo na hrvatsko-bosansko kraljevstvo.”

“Europa je jedina civilizacija koja je išla protjerati svoga Boga, Isusa Krista. I zato joj se to događa.”

“Europa je okupirana od anglosaksonaca nakon Drugog svjetskog rata.”

“Burke se ne javljaju kao odjeća, već u svrhu asimetričnog rata. Burke se javljaju kao oružje. To nije pismo, to je oružje.”

“Europa se nije odrekla Krista sad, već 1789., za vrijeme Francuske revolucije. Svo zlo je krenulo tada.”

“Isti šef je sjedio i Paveliću i Titu.”

“Izjava turskog predsjednika Erdogana po kojem je ‘Otomansko stoljeće na Balkanu divna priča, a sada je vrijeme da se ta priča obnovi’ znači u prijevodu da on provodi svoju geopolitičku strategiju do 2071., koja je javno objavljena. A to je tisuću godina od nastanka turskog carstva.”

“Sve je laž. Napad u Parizu nije se ni dogodio. Jeste li vidjeli mrtve? Niste. Jeste li vidjeli jednoga pokopanog? Nema nijednog pokopa, bilo da se radi o žrtvama, bilo da se radi o atentatorima, odnosno teroristima. Imate tek neke slike, recimo, jedna je žena na slici kao ranjena, još jedan poluodjeven čovjek.”

Predavanja profesorima

E sad, kako se kaže, ni pola jada da čovjek govori ono što misli, pa bile to i ovakve rečenice, da mu u sklopu nove hrvatske politike nije omogućeno da kao pripadnik Generalskog zbora drži predavanja o Domovinskom ratu profesorima povijesti, koji bi potom ova “znanja” trebali prenijeti na učenike.

U sklopu programa koje financira Ministarstvo branitelja od kraja prošle godine ova ražalovana svita obilazi škole i obrazlaže da su Jugoslaveni najveći problem Hrvatske, da je ratni zločinac Dario Kordić nevin jer je za masakr 116 civila u Ahmićima kriva britanska tajna služba, da je Josip Broz Tito bio Rus i da je Slobodan Milošević vjerojatno živ. Ako i nije živ, sanduk na sprovodu u Požarevcu sasvim sigurno bio je prazan.

To su tvrdnje koje pred više od 300 profesora povijesti uporno ponavlja ovaj propali obavještajac, čiji je um očito zauvijek ostao u onoj školi u kojoj mu, očito, nisu ugradili samo protezu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera